Čak pet zatraženih izuzeća sudaca prethodilo je povijesnoj odluci Vrhovnog suda o pravu potrošača koji su konvertirali kredite u CHF na potpuno obeštećenje. Svih je pet zahtjeva za izuzećem odbijeno i samo je to poznato u ovom trenutku – u čiju su korist presudili još nije poznato.
- Prošireno vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske donijelo je odluku u predmetu kolokvijalno nazvanom „konvertirani krediti u CHF“. Nakon što odluka bude napisana te otpremljena strankama o njoj će priopćenjem biti obaviještena javnost – ovu je kratku obavijest objavio danas Vrhovni sud, a potpisao ju je glasnogovornik Željko Pajalić.
Odluka je donesena samo dan nakon primopredaje dužnosti novoj predsjednici Vrhovnog suda Mirti Matić koja je dala prisegu u petak, a jučer je održala unaprijed dogovoreni sastanak sa sucima Suda EU u Sveučilišnoj biblioteci. Danas nam je stigao i odgovor o zahtjevima za izuzeća sutkinja proširenog vijeća Mirjane Magud i Marine Paulić koja su tražena zbog poslovnih odnosa članova njihovih obitelji s bankama.
Izuzeće sutkinje Magud traženo je jer njezina šogorica Jadranka Magud ima aktivan spor u identičnoj pravnoj stvari pred Vrhovnim sudom pod brojem Revd-851/2026, za kredit koji hipotekom opterećuje nekretninu koju u svojoj imovinskoj kartici ima upisanu i sutkinja Magud. U slučaju Marine Paulić izuzeće je zatraženo jer u imovinskoj kartici nije prijavila obvezu solidarnog sudužništva u iznosu od 130.000 eura za kredit koji otplaćuje njezina kći u PBZ-u, odobren u trenutku dok kći još nije imala odobrenje za samostalnu odvjetničku praksu, iako je uredno prijavila znatno manji kredit od 15.000 eura. Glasnogovornik Pajalić odgovorio je da su odbijeni zahtjevi za njihova izuzeća, uz napomenu da Vrhovni sud Republike Hrvatske načelno dodatno ne objašnjava razloge svojih odluka već u okviru pojedinih postupaka, na temelju zahtjeva stranaka donosi odluke i u obrazloženju tih odluka iznosi konkretna pravna shvaćanja. Ni navedene sutkinje nisu se izjasnile o tome na upite koje smo im poslali. Najnovije je izuzeće zatraženo jučer, za predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Damira Kontreca, i također je odbijeno. Prije nekoliko tjedana odbijeni su i zahtjevi za izuzećima suca izvjestitelja Jadranka Juga i suca Josipa Turkalja.
Sud je zasjedao u tajnosti, da se ne bi ometao rad sudaca prosvjedima ispred zgrade suda, iako je Udruga Franak tražila javnu sjednicu. U međuvremenu su izvijestili i da su im financijski vještaci proveli novu analizu te procijenili da bi ukupno obeštećenje potrošačima s konvertiranim kreditima u švicarskim francima, u slučaju da sud odluči u njihovu korist, bilo oko 700 milijuna eura. Današnjoj su odluci prethodili tjedni javnih okršaja između udruge potrošača i Hrvatske udruge banaka.
Meritum spora odnosi se na pitanje potpune restitucije potrošača koji su imali kredite u švicarskim francima (CHF) i kasnije ih konvertirali u eure: postoji li i dalje pravo na naknadu štete zbog nepoštenih ugovornih odredbi, ponajprije valutne klauzule i promjenjive kamatne stope koje su dovele do preplaćenih iznosa. Ako je sud zauzeo stav o tome da nisu dovedeni u isti položaj kao dužnici koji nisu konvertirali nego su tražili obeštećenje putem suda, otvorit će se sudska praksa da im banke vrate preplaćene iznose i nakon konverzije. U suprotnom, ostaje im nova sudska bitka koju najavljuju – na Ustavnom sudu, a onda i na Sudu EU na čiju se praksu obeštećenja pozivaju potrošači. Banke smatraju da su CHF dužnici već obeštećeni konverzijom. Vrhovni sud nije dao naslutiti kakav je stav zauzeo, niti kad će odluku objaviti.
Nitko ne osporava da su EUR krediti tada bili skuplji i konzervativniji izbor. Ali pitanje nije tko je imao nižu ratu prvih nekoliko godina, nego je li bankama bilo dopušteno građanima prodavati proizvod čiji stvarni rizik prosječan čovjek nije mogao razumjeti, dok su ga banke itekako razumjele. Da je sve bilo “čisto tržište”, banke ne bi masovno gubile sporove do Vrhovnog suda i Suda EU. Sudovi nisu presudili da su građani “pohlepni”, nego da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivim kamatama bile nepoštene i nezakonite. I još jedna važna stvar: CHF krediti u Hrvatskoj uglavnom nisu ni postojali kao stvarni krediti u francima. Ljudi su primali kune, trošili kune, plaće su bile u kunama, a krediti su samo bili indeksirani u CHF. Dakle, građani nisu špekulirali na valutnom tržištu nego kupovali stan za život. A argument “imali su manju ratu od nas u EUR-u” pada onog trenutka kada netko nakon 10 godina otplate duguje više nego na početku. To više nije pitanje “jeftinije kamate”, nego pitanje je li odnos banke i klijenta bio pošten i zakonit.