Vrhovni sud donio odluku u predmetu konvertiranih kredita u CHF – tražilo se izuzeće čak pet sudaca!
Ako je sud zauzeo stav o tome da nisu dovedeni u isti položaj kao dužnici koji nisu konvertirali nego su tražili obeštećenje putem suda, otvorit će se sudska praksa da im banke vrate preplaćene iznose i nakon konverzije. Banke pak smatraju da su CHF dužnici već obeštećeni konverzijom
Komentari 7
Igre_gladi ništa tebi nije jasno, npr. da je dobro pročitat svoj komentar i ispraviti pravopisne greške da ne moramo dešifrirat tvoj komentar ili da je pametno pročitati tuđe komentare da bi ti bilo jasnije o čemu se u stvari radi!!! Poslje tisuća tekatova i emisija reći da ti nešto nije jasno...🤦♂️🤦♂️🤦♂️
Drugim riječima, "frankaši" bi htjeli da im netko oprosti što su uopće dizali kredite, jer eto - nisu znali. Sjećam se pomame mojih kolega na poslu i susjeda za "kredite u francima". Nitko nije slušao glas razuma, samo daj daj... i osmjeh uz rečenicu: pa nisam lud dizati u eurima. Jeste dosadili svima. Nadam se da će odluka VS biti pravična i da vas otpili jednom za svagda.
Meni nijeja jasno kako dužnici uopće imaju i raza tužiti babku nakon što su mjesecima imsli manju ratu od nas koji smo uzeli kredite u eurima.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Nitko ne osporava da su EUR krediti tada bili skuplji i konzervativniji izbor. Ali pitanje nije tko je imao nižu ratu prvih nekoliko godina, nego je li bankama bilo dopušteno građanima prodavati proizvod čiji stvarni rizik prosječan čovjek nije mogao razumjeti, dok su ga banke itekako razumjele. Da je sve bilo “čisto tržište”, banke ne bi masovno gubile sporove do Vrhovnog suda i Suda EU. Sudovi nisu presudili da su građani “pohlepni”, nego da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivim kamatama bile nepoštene i nezakonite. I još jedna važna stvar: CHF krediti u Hrvatskoj uglavnom nisu ni postojali kao stvarni krediti u francima. Ljudi su primali kune, trošili kune, plaće su bile u kunama, a krediti su samo bili indeksirani u CHF. Dakle, građani nisu špekulirali na valutnom tržištu nego kupovali stan za život. A argument “imali su manju ratu od nas u EUR-u” pada onog trenutka kada netko nakon 10 godina otplate duguje više nego na početku. To više nije pitanje “jeftinije kamate”, nego pitanje je li odnos banke i klijenta bio pošten i zakonit.