Voća i povrća proizvedemo upola manje nego što nam treba, a i to truli na njivi

Egipatski krumpir u Hrvatsku dolazi za smiješnih 35 centi, a mi ga trenutačno vadimo za 45 i s tom cijenom ne pokrivamo ni osnovne troškove. Džaba nam kvaliteta i svježina domaćeg – i trud – kad mi svoj nemamo kome prodati. Naša ulaganja i rad u polju u ovakvim uvjetima postaju besmisleni – samo je jedan od apela mjerodavnima, a u ovom je slučaju riječ o proizvođačima mladog krumpira iz Pule, u kojima se proteklih dana sve više upozorava na besmislenu hrvatsku realnost.

U državi u kojoj ne proizvodimo ni 50% voća i povrća za vlastite potrebe, alarmantna je činjenica da nijedne godine na vrhuncu sezone gro domaćih proizvoda ne stiže do kupaca. Ili je otkupna cijena preniska i poljoprivrednicima se više isplati ljetinu zaorati ili pokloniti kako bi izbjegli dodatne troškove poput berbe, vađenja, pakiranja, transporta..., ili je otkupljivači i trgovci pokraj sve one jeftine – nerijetko i drugoklasne uvozne robe na policama – jednostavno ne žele?