Vapaj roditelja: 'Erik je 13 godina u inozemstvu, tražimo skrb u Hrvatskoj'

– Ne tražimo luksuz, tražimo osnovna ljudska prava i zadržavanje standarda koji moj sin trenutačno ima u Austriji i smještaj u našoj neposrednoj blizini kako bismo nakon 13 godina prisilne razdvojenosti napokon mogli ostvariti svoje pravo na obiteljski život – kažu Marina i Dario Balog, roditelji četvorice sinova, od kojih jedan, 22-godišnji Erik, autistični mladić s epilepsijom, već godinama boravi izvan Hrvatske jer za njega, tvrde, u hrvatskim ustanovama nema mjesta ni uvjeta.

Trenutačno je smješten u ustanovi PBZ Mauer kod Amstettena, specijaliziranoj za pružanje njege osobama kojima je potrebna trajna skrb, dok ostatak obitelji živi u Prelogu, u Međimurskoj županiji. O Erikovu slučaju obavijestili su razne institucije, od gradonačelnika do resornog ministarstva. Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić Zavodu za socijalnu skrb 20. ožujka poslao je zamolbu da se što žurnije poduzmu sve mjere i aktivnosti kako bi se Eriku osigurala skrb u nekoj od ustanova socijalne skrbi ili drugoj ustanovi radi nastavka rehabilitacijske podrške u Hrvatskoj.

Erik je živio s roditeljima dokle se to moglo, no kako je rastao, obiteljska skrb više mu nije bila dovoljna. Smjestili su ga u ustanovu u slovenskoj Dornavi, koja im je najbliže, uslijedilo je nekoliko hospitalizacija u psihijatrijskoj bolnici u Ljubljani, pomoć za sina potražili su i u Austriji, gdje mu se stanje pogoršalo, uz ispade agresije. Dolazilo je, kaže Marina, i do propusta u liječenju i predoziranja lijekovima. Naposljetku je premješten u drugu ustanovu u kojoj dobiva odgovarajuću skrb, no zbog razdvojenosti pati cijela obitelj. Do ustanove u Amstettenu treba više od četiri sata vožnje, a roditelji koriste svaku priliku da posjete Erika.

– Uvijek se razveseli kad nas vidi, a ne možemo se vidjeti češće, koliko bismo mi to htjeli – kaže Marina. Od hrvatske države roditelji traže visokospecijaliziranu skrb za sina, smještaj u otvorenom odjelu s GPS alarmom kako bi se mogao slobodno kretati kao što se može u Austriji, bez zaključavanja, potpuni videonadzor da se nasilje i propusti koje je doživljavao više ne ponove, strogi medicinski nadzor i pravo na obitelj i zajednicu, na život uz svoje roditelje i braću u sredini koja ga prihvaća kao ravnopravno ljudsko biće.

– Kako je Erik u inozemstvu preživio komu i nasilje, videonadzor u Hrvatskoj nije luksuz, nego nužno sredstvo zaštite njegova života. Država mu je dužna osigurati uvjete u kojima se to više neće ponoviti – ističe Marina i dodaje kako zbog teškog oblika autizma i epilepsije Erik ne može sam pozvati pomoć.

– Videonadzor je jedini način da medicinsko osoblje u realnom vremenu vidi napad i spasi mu život. U Austriji je preživio komu, nećemo dopustiti da mu se u Hrvatskoj dogodi najgore jer "nema tehničkih uvjeta". Budući da u Hrvatskoj institucije to nemaju, država je prema Konvenciji UN-a dužna napraviti "razumnu prilagodbu" za Erika. To znači da, ako ustanova nema kameru, moraju je ugraditi za njega jer mu o tome ovisi život. To što Erik treba nije samo za njega, potrebno je omogućiti svima koji trebaju. Erik je sada bolje, ali s obzirom na sve što je preživio u tuđini, od medicinske kome do nasilja, mi više nikome ne vjerujemo. Tko će odgovarati ako se, ne daj Bože, opet nešto dogodi? Ako bi mu se bilo što dogodilo u Austriji dok naša država ignorira naše vapaje još od prošle godine, odgovornost snose i naše institucije jer odbijaju zbrinuti svog državljanina. Ne želimo više da se itko lopta Erikovim životom – ističe majka Marina.

U Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike za Večernji list napominju da uslugu smještaja odobrava Hrvatski zavod za socijalni rad sukladno važećim zakonskim propisima i u skladu s raspoloživim resursima. "Nadležni područni ured upoznat je s konkretnim slučajem te je, na temelju zaprimljenog zahtjeva od 4. veljače 2026., pokrenuo postupak za priznavanje prava na socijalnu uslugu smještaja. Na zahtjev roditelja, najprije su upućeni zahtjevi za smještaj u ustanove u neposrednoj blizini prebivališta korisnika, a kasnije, na temelju izmijenjenog zahtjeva roditelja (skrbnika), i na području cijele Hrvatske te je postupak iznalaženja adekvatnog smještaja u tijeku", odgovorili su na naš upit. 

Sustav socijalne skrbi u Hrvatskoj usmjeren je, kažu dalje u Ministarstvu, na prevenciju institucionalizacije i realizaciju prava na život u zajednici. "Kroz sustav socijalne skrbi osigurano je niz prava usmjerenih na život u vlastitom domu - status roditelja njegovatelja/njegovatelja, osobna asistencija, inkluzivni dodatak te brojne  izvaninstitucijske usluge. Također, zakonskim rješenjima kroz godine se korisnička prava kontinuirano proširuju i unaprjeđuju. Donošenjem Zakona o osobnoj asistenciji proširio se spektar izvaninstitucijskih usluga te se osobama s invaliditetom osigurava kontinuirana pomoć u aktivnostima koje su joj svakodnevno potrebne u kući i izvan kuće, u svrhu većeg stupnja samostalnosti, uključenosti u zajednicu, osiguravanja ljudskih prava i jednakih mogućnosti. Zakonom o inkluzivnom dodatku osigurava se novčana naknada u pet razina potpore namijenjena osobi s invaliditetom u svrhu prevladavanja različitih prepreka koje mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima. Usluga smještaja odobrava se od Hrvatskog zavoda za socijalni rad sukladno važećim zakonskim propisima i u skladu s raspoloživim resursima. Sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi, korisnik ostvaruje prava i usluge uz vlastiti pristanak, odnosno uz pristanak zakonskog zastupnika ako sam nije sposoban odlučivati", ističu u odgovoru na naš upit.