Tri tjedna rata na Bliskom istoku podsjetila su kako geografija može igrati odlučujuću ulogu u sukobima. Iranska prednost u ovom je slučaju Hormuški tjesnac kojeg je Teheran zatvorio te uzrokovao volatilnost na tržištu, s obzirom na to da kroz njega inače prolazi velika količina nafte i plina. Podsjetimo, ubrzo nakon napada SAD-a i Izraela, Iranska revolucionarna garda (IRGC) upozorila je da će svaki brod koji prolazi kroz tjesnac biti napadnut. Tjesnac se opisuje i kao "dolina smrti“, zbog rizika uključenih u prolazak.
The Telegraph pojašnjava kako je tjesnac jedini morski put za naftu i ukapljeni prirodni plin iz Kuvajta, Iraka, Katra, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Nakon prolaska kroz njega, tankeri plove istočno prema Kini, Indiji i Japanu ili skreću desno prema Crvenom moru i Sueskom kanalu. Takav geografski položaj omogućuje Iranu da drži svjetsko gospodarstvo kao taoca. Tjesnac je uzak, plitak i ima uvale koje bi mogle sakriti mine i brze čamce napunjene bombama. To čini Hormuški tjesnac najmoćnijim iranskim oružjem.
Hormuški tjesnac ima nekoliko strateški važnih otoka. Na svima postoji iranska vojna prisutnost, no dva imaju posebno velike zalihe oružja - Qeshm i Kharg. Qeshm je najveći i ima oko 150.000 stanovnika, no posebno je važan zbog onoga što se nalazi ispod njega. Iran je u špiljama i tunelima otoka izgradio "grad projektila“ koji skriva stotine brzih čamaca i projektila. Smatra se da će, ako američki marinci budu poslani u borbu, to bi upravo tamo. Otok Kharg dom je iranske naftne izvozne industrije te bi, također, mogao biti meta u slučaju raspoređivanja kopnenih snaga.
Sumnja se kako su Iranci u Hormuški tjesnac postavili mine, čineći ga još opasnijim za plovidbu. Prema nepotvrđenim izvješćima, postavljeno je barem oko deset mina. S obzirom na to da su plovni putovi tako uski, plovidba postaje preopasna i ako se minira samo malo područje. Režim ima različite vrste mina, uključujući one koje mogu mjeriti promjene tlaka vode dok brodovi prolaze kako bi utvrdili jesu li dovoljno teški da budu tankeri.
Saudijska Arabija ima naftovod kapaciteta 7 miliona barela/dan koji naftu dovodi do Yanbu-a u Crvenom moru. Tih 7 miliona je 1/3 onoga što izlazi kroz Hormuz. Kad uzmemo da Kina, Indija i Pakistan mogu svoje brodove slati kroz Hormuz ( po novome bi i Japan bio uključen) vidimo da je panika bez nekog velikog pokrića.