U Saboru nedostaje žena, nema mladih, a radnička klasa je nevidljiva

 Analiza sastava 11. saziva Hrvatskog sabora pokazuje da Sabor i dalje nedovoljno odražava društvenu raznolikost. Mladi su gotovo u potpunosti nezastupljeni, žene su i dalje podzastupljene, a radnička klasa gotovo nevidljiva. Najzastupljeniji profil saborskih zastupnika i dalje čine muškarci srednje dobi iz više uslužne klase, s visokom razinom obrazovanja i karijerama u politici ili lokalnoj vlasti. Takva struktura stvara jaz između Sabora kao tijela koje reprezentira glas građana i samih građana te potiče nepovjerenje u institucije. Stoga se predlažu mjere poput kvota, uvođenja zip sustava i jačeg uključivanja žena, mladih i radničke klase na izborne liste kako bi se osigurala pravednija i reprezentativnija demokracija – zaključak je to studije "Demokracije nejednakosti – Tko (ni)je u Saboru?" koja je predstavljena danas na okruglom stolu kojeg je u Saboru organizirao klub zastupnika SDP-a u suradnji sa Zakladom Friedrich Ebert Stiftungom (FES). Publikacija je analizirala aktualni 11. saziv Sabora i usporedila ga s onim prethodnim, uzimajući u obzir dob, spol, obrazovanje i socio-ekonomski status zastupnika i zastupnica. I kao što se već ionako zna, utvrdilo se da su, što se tiče parlamentarne zastupljenosti, neki slojevi društva u našem parlamentu privilegirani, a neki u potpunosti zanemareni. 

Autor publikacije, Ivan Puh iz regionalnog ureda Zaklade Friedrich Ebert za Hrvatsku i Sloveniju, uvodno je ustvrdio da je parlament prije svega institucija koja bi trebala odražavati raznolikost društva i omogućiti da se glasovi svih građanki i građana čuju i uzmu u obzir. 

– Idealno, zastupnici bi trebali biti presjek populacije, odnosno zrcalo njezine dobne, spolne, obrazovne i socioekonomske strukture. Time se ne osigurava samo formalna jednakost, već i stvarna uključenost različitih iskustava i perspektiva u politički proces. Kada određene skupine – poput mladih, žena ili radničke klase – ostanu izvan političke arene, ne samo da se smanjuje njihova mogućnost sudjelovanja u odlučivanju, nego se i produbljuje osjećaj društvene marginalizacije te raste nepovjerenje u institucije. Politička reprezentacija u Hrvatskoj u posljednjih je nekoliko izbornih ciklusa predmet rasprava jer se pokazuje da Sabor, iako formalno najviše predstavničko tijelo, ne uspijeva u potpunosti ispuniti svoju reprezentativnu ulogu. Rezultati parlamentarnih izbora 2024., koji su oblikovali 11. saziv Hrvatskog sabora, ponovno su otvorili pitanja o tome tko je u njemu doista zastupljen, a tko ostaje na njegovim marginama – naveo je Puh u studiji dodajući da publikacija donosi detaljnu analizu strukture Sabora s naglaskom na dob, spol, obrazovanje i društvenu klasu zastupnica i zastupnika te ih uspoređuje s općom populacijom i prethodnim saborskim sazivima, čime se ne istražuje samo kvantitativna zastupljenost pojedinih skupina, već i širi politički učinci takvih nejednakosti na funkcioniranje hrvatske demokracije.

Govoreći o tome zašto je zastupljenost u parlamentu ključna naveo je kako su ponuda kandidata na izborima, ali i zakonodavni okvir važni da bi se postigla reprezentacija s obzirom na sastav stanovništva jer će se građani lakše poistovjetiti sa zastupnicima s kojima dijele spol, dob, razinu obrazovanja, zvanje, zanimanje ili etničku pripadnost. 

– Drugim riječima, zastupljenošću se osigurava osjećaj da zastupnici izravno zastupaju interese pojedinaca. Štoviše, ona je važna za stvaranje politika zbog izravnog iskustva i poznavanja problema društvene skupine kojoj određeni zastupnik pripada. Drugi važan segment zastupljenosti jest suzbijanje marginalizacije određenih društvenih skupina: žena, radničke klase, nacionalnih manjina i LGBTIQ osoba. Postojanje osobe u političkom životu koja dolazi iz marginalizirane skupine može poslužiti pojedincima kao poticaj na sudjelovanje. Sve u svemu, reprezentacija, odnosno zastupljenost, nije samo simbolična. Ona je alat koji može pridonijeti tome da se svačiji glas čuje te da su zastupnice i zastupnici sa stvarnim životnim iskustvima prisutni pri stvaranju i donošenju politika i odluka, a to je temeljno načelo svakog demokratskog sustava – naglasio je Puh nastavljajući da su znanstvene studije pokazale da nedovoljna zastupljenost dovodi do isključivanja određenih skupina iz rasprava u parlamentu i šire perspektive pri donošenju odluka. Drugim riječima, zastupljenost većeg broja različitih perspektiva dovodi do boljih rješenja za građane. 

- Cilj ove analize bio je proučiti saziv Hrvatskog sabora s obzirom na dob, spol, stupanj obrazovanja i socioekonomski status kako bi se vidjelo koje su skupine ravnomjerno zastupljene, prezastupljene, podzastupljene ili čak potpuno odsutne. Zašto? Zato što se zastupljenost prelijeva u politički utjecaj, a suprotno tome, nezastupljenost podrazumijeva sustavno isključivanje određenih društvenih skupina - istaknuo je Puh koji je potom na okruglom stolu iznio analizu temeljenu na usporedbi aktualnog 11. saziva Sabora s onim prethodnim. Pritom su se, za aktualni saziv, koristili podaci iz prošlog mjeseca za 150 zastupnika i zastupnica. 

Nakon što se preciziralo da sastav Sabora, prema ideološkoj pripadnosti, čini 57 predstavnika i predstavnica desnog centra, 41 lijevog centra, 25 krajnje desnice, 17 liberalne orijentacije te njih 10 iz redova zelenih i ljevice., usredotočilo se na dob zastupnika i zastupnica. 

To da svjedočimo nezastupljenosti mladih i prevelikoj zastupljenost srednje životne dobi u parlamentu potvrdilo se i podacima. Tako trenutačno u Saboru mladi između 18 i 29 godina, koje se voli nazivati budućnošću zemlje, imaju samo jednog predstavnika svoje dobi. To je, da preciziramo, nezavisni zastupnik Armin Hodžić, član dvaju zastupničkih klubova, nacionalnih manjina te Hrvatske narodne stranke i nezavisnih zastupnika. Hodžić je u veljači ove godine navršio 29 godina. Kako u prošlom sazivu Sabora mladi nisu imali nijednog svog predstavnika, ovaj sadašnji jedan ne može se smatrati nikakvim pomakom naprijed jer bi, uzimajući u obzir statistiku i popisa stanovništva iz 2021., mlade u parlamentu trebalo predstavljati 25 saborskih zastupnica i zastupnika. Dobnu skupinu od 33 do 44 godine u idealnim bi uvjetima trebala zastupati 44 zastupnika i zastupnice, a trenutačno to čini njih 39, s tim da je zastupnika znatno više, njih 25, a zastupnica tek 14. Znači, ova je dobna skupina i dalje blago podzastupljena s pet zastupnika i zastupnica manje od idealnog broja, što je manja razlika u odnosu na prethodni 10. saziv kada ih je bilo 35. Nakon minusa u navedenim dobnim skupinama dolazimo do naglog skoka u plus, a on je vezan uz dobnu skupinu između 45 i 59 godina koju je u prošlom sazivu Sabora predstavljalo 77 zastupnika i zastupnica, da bi se taj broj u aktualnom sazivu još i povisio, na 82. Od čega su 54 zastupnika i 28 zastupnica. Tu je prezastupljenost i te dobne skupine, kao i muških zastupnika, i više nego očita jer bi njihov ukupni idealan broj trebao biti 47, i to 23 zastupnika i 24 zastupnice. Posljednjoj dobnoj skupini, onoj iznad 60 godina, u idealnim bi pak uvjetima trebala pripadati ukupno 34 mjesta, no sad ih imaju 28. Riječ je o blagoj podzastupljenosti koja postaje još problematičnija ako se navede da tu brojku čine 22 zastupnika i tek šest zastupnica. Ako se osvrnemo na prošli saziv Sabora, onda se može vidjeti da je ta dobra skupina bilo blago prezastupljena s tri dodatna zastupnika. 

Imajući pak na umu ideološku pripadnost, tada se dolazi do podataka da je s prosječnom dobi zastupnika i zastupnica od 49 godina lijevi centar "najmlađi", dok su zeleni i ljevica "najstariji" jer je kod njih prosječna dob 56 godina, s tim da pola njihovih zastupnika i zastupnica ima 60 ili više godina. Zanimljivo je primijetiti da je razlika između prosječno "najmlađih" i "najstarijih" samo sedam godina.  

Zadržimo se još malo na podacima o spolu jer najkraće rečeno – Hrvatskom saboru nedostaje 28 zastupnica. 

– Iako je Ustavom zabranjena svaka diskriminacija na temelju spola i roda, što je odraženo i u izbornom zakonodavstvu jer je potpuno i ravnopravno sudjelovanje žena u donošenju političkih odluka ključno za njihovo osnaživanje i društvenu pravednost, kada govorimo o spolu u Saboru, očigledno je da su žene podzastupljene u svakoj dobnoj skupini. U 10. sazivu Sabora bilo je 50 zastupnica u usporedbi sa 101 zastupnikom. Već je i studija iz 2024. pokazala da potencijal za ostvarivanje ravnoteže spolova u Saboru dolazi iz redova lijevog centra te zelenih i ljevice. A trenutačni 11. saziv Sabora čine 102 zastupnika i 48 zastupnica, što znači da je razlika u spolovima u Saboru ostala manje-više ista, s blagim padom u broju žena. Kako bi se postigla ravnopravnost spolova u Saboru trebali bismo imati 76 zastupnica i 75 zastupnika. To znači da bi na sljedećim parlamentarnim izborima 2028. u 12. saziv Sabora hrvatske građanke i građani trebali izabrati 28 žena više – naveo je Puh u publikaciji. 

U nastavku se usredotočio na spol i ideološku pripadnost pa se dobivaju podaci da većina zastupnica dolazi iz lijevog centra, njih 19. Iza njih slijedi desni centar s 13 zastupnica. Zeleni i ljevica imaju osam zastupnica, dok liberali i krajnja desnica imaju samo po četiri zastupnice. 

– No ako promatramo unutarstranački omjer žena i muškaraca, zeleni i ljevica su jedini politički klub gdje su žene u većini – 80% zastupnica, u odnosu na 20 % zastupnika. Jedini politički klub koji je gotovo uspio postići ravnotežu spolova je lijevi centar gdje gotovo 50% zastupnika čine žene. Valja spomenuti da stranke lijevog centra većinom i primjenjuju zip sustav pri stvaranju izbornih lista. Desni centar sastavljen je od 29% zastupnica, a nakon njega slijede liberali s 24% zastupnica. Najgore u pogledu ravnoteže spolova stoji krajnja desnica sa samo 16% zastupnica – precizirao je Puh dodajući da su brojke u postotcima slične onima u 10. sazivu Sabora, mada se primjećuje blagi pad u broju zastupnica jer su trenutačnom sazivu dvije zastupnice manje. 

Što se tiče predsjedništva Sabora, situacija je ostala ista kao i u prethodnom sazivu – imamo predsjednika Sabora, četiri potpredsjednika i samo jednu potpredsjednicu, Sabinu Glasovac koja dolazi iz redova lijevog centra. Valja napomenuti i to da u 35 godina neovisnosti nikada nismo imali predsjednicu Sabora. 

– Analiza izbornih podataka pokazala je da žena ima više šanse biti izabrana u Sabor ako se nalazi na listi stranaka lijevog centra ili zelenih i ljevice. Stranke lijevog centra spremnije su na svoje liste staviti mlađe žene. Alternativno tome, mlade žene u Sabor mogu biti izabrane i s listi desnog centra, što je vidljivo i iz činjenice da su dvije najmlađe zastupnice upravo iz tog političkog kruga – navodi se u publikaciji. 

Kada je riječ o zastupničkom stupnju obrazovanja uočava se rast tzv. "demokracije diploma". Dok je u prošlom sazivu 17 zastupnika (11%) imalo završenu srednju školu, 13 zastupnika (9%) status prvostupnika, 88 zastupnika (60%) titulu magistra ili magistre znanosti, a njih 29 (20%) doktorat ili njegov ekvivalent, u aktualnom saborskom sazivu 17 zastupnika (11%) nije steklo diplomu višeg stupnja obrazovanja (završili su trogodišnji ili četverogodišnji srednjoškolski program), samo jedan zastupnik (1%) završio je dvogodišnji visokoškolski program. 13 zastupnika (9%) ima diplomu prvostupnika ili njezin ekvivalent, dok većina od njih 97 ima magistarsku ili specijalističku diplomu, što čini njih gotovo dvije trećine (65%). Broj doktorata u trenutačnom sazivu Sabora je 22, što znači da 15% trenutačnih zastupnika ima titulu doktora znanosti. 

– U usporedbi s prethodnim sazivom, postignuti stupanj obrazovanja trenutačnog saziva nešto je niži. Broj zastupnika s magistarskom diplomom porastao je za 8%, dok je broj zastupnika s doktoratom pao za 32%. No broj zastupnika sa srednjoškolskom svjedodžbom i diplomom prvostupnika ostao je isti, uz jednog zastupnika s diplomom dvogodišnjeg visokoškolskog programa. Zastupnice pak u prosjeku imaju viši završeni stupanj obrazovanja od svojih muških kolega. Tako je bilo u prošlom, a tako je i u aktualnom sazivu, što potvrđuje trend da žene trebaju biti konkurentnije od muškaraca u smislu stečenog stupnja obrazovanja da bi bile izabrane u Sabor. I sad je među zastupnicama njih 73% steklo magistarsku diplomu ili njezin ekvivalent, što je za 12% više nego kod muškaraca, a njih 17% ima doktorat ili njegov ekvivalent, što je za 3% više nego kod muškaraca. Suprotno tome, samo 6% zastupnica steklo je prvostupničku diplomu u usporedbi s 10% zastupnika. Najveći porast vidljiv je kod magistarskih diploma gdje je postotak za žene narastao sa 63% na 73% – stoji u publikaciji uz završnu opasku da sve navedeno upućuje na to da biračko tijelo u Hrvatskoj muškarcima "prašta" niži završeni stupanj obrazovanja, a da žene moraju biti obrazovanije od muškaraca da bi bile konkurentne pri izboru u Sabor. 

Što se tiče klasifikacije zanimanja, koja se koristi za analizu društvenih klasa, 10. saziv Sabora bio je uglavnom sastavljen od članova iz više klase iz uslužnog sektora (118 zastupnika), dok je 19 zastupnika iz niže klase iz uslužnog sektora. Samo je dvoje zastupnika imalo u vlasništvu mala poduzeća, a radnička je klasa bila minimalno zastupljena, sa samo 10 zastupnika. U trenutačnom su sazivu brojke slične: 115 zastupnika iz više klase iz uslužnog sektora, 18 zastupnika iz niže klase iz uslužnog sektora, šest zastupnika vlasnika malih poduzeća i osam zastupnika iz radničke klase. 

Od 115 pojedinaca iz više klase iz uslužnog sektora, njih 43 bili su gradonačelnici ili dogradonačelnici – odnosno, gradonačelnice ili dogradonačelnice, a njih 22 bilo je na upravljačkim pozicijama u javnom i privatnom sektoru. Njih četvero dolazi iz područja regionalne izvršne vlasti (župan ili zamjenik župana), njih desetero su sveučilišni profesori ili profesorice, dok je njih petero radilo kao odvjetnici ili odvjetnice prije ulaska u Sabor.

– Uočeni početni trend potvrđuje podzastupljenost radničke klase u sastavu saziva. Za sada se nijedna ideološka skupina ne može smatrati predstavnicom radničke klase. Sve četiri ideološke skupine – ljevica i lijevi centar, centar, desni centar i krajnja desnica – imaju sličan sastav zastupnica i zastupnika po klasi zanimanja prije ulaska u Sabor. Međutim, može se primijetiti da brojčano najviše zastupnica i zastupnika iz radničke klase dolazi iz stranaka ljevice i lijevog centra. Usto, pojedinci koji se izjašnjavaju kao NKV radnici uopće nisu zastupljeni u Saboru – rezimirao je Puh u studiji. 

Glavni razlog za uključivanje lokalnih i regionalnih političkih dužnosnika na kandidacijske liste za Sabor jest njihova početna veća vidljivost u javnom prostoru, što može povećati šanse da ih se izabere i služi time kao "mamac" za preferencijalne glasove na parlamentarnim izborima. To dovodi do zaključka da se obnašanje položaja u lokalnoj i regionalnoj izvršnoj vlasti može smatrati prednošću u vidu konkurentnosti za osvajanje mandata u Saboru. Drugi bi razlog mogao biti to što političke stranke Sabor tretiraju kao sustav nagrađivanja ili kompenzacije (bivšim) obnašateljima političkih funkcija. 

Također, slično kao i u prethodnom sazivu, 78 saborskih zastupnika moglo bi biti svrstano u kategoriju karijernih političara prema određenim kriterijima: najmanje 10 godina saborske karijere, obnašanje političkih dužnosti na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini prije i/ili tijekom saborskog mandata ili kombinacija tih uvjeta. Ovakva se podjela temelji na definiciji karijernog političara kao nekoga tko ima ograničeno profesionalno iskustvo izvan politike i tko ovisi o uspješnoj političkoj karijeri. Arhetip saborskog zastupnika u trenutačnom sazivu je muškarac koji pripada dobnoj skupini od 45 do 59 godina, vjerojatno ima oko 52 godine, ima magisterij iz ekonomije, tehničkih znanosti ili obrazovanja (pravo više nije zastupljeno) te je vjerojatno obnašao izvršnu funkciju na lokalnoj razini prije ulaska u Sabor, gradonačelničku ili načelničku. A dolazi iz "starije" političke stranke – iz kruga liberala, lijevog centra ili desnog centra, i karijerni je političar.

– Sabor je pun sredovječnih muškaraca i pun je odvjetnika i liječnika. Mladi su posve podzastupljeni. Sad imaju jednog zastupnika svoje dobi, ali bismo mogli reći "jedan k'o nijedan". Da bi Sabor održavao pravu sliku društva i da bi zastupljenost bila ravnopravna nedostaje nam i 28 zastupnica u parlamentu. No, žena mora postići više, mora biti obrazovanija i mora odabrati pravu ideologiju da bi u konačnici bila izabrana u Sabor, a to je zabrinjavajuće. Zeleni i ljevica imaju mlade birače koji pak u Sabor biraju starije zastupnike. Oni koji su u Saboru dobro žive i zato se važno zapitati – tko u parlamentu zastupa radničku klasu i poljoprivrednike. Njihovih predstavnika u Saboru nema  – sažeo je Puh na kraju izlaganja studije.  

Uslijedila je rasprava koju je moderirala kolegica Ivana Dragičević.  

Michael Jennewein, iz FES-ova regionalni ureda za međunarodnu suradnju, kazao je na početku kako, ne samo u Hrvatskoj, nego i u drugim zemljama, mnogi ljudi, odnosno mnoge društvene skupine, nemaju priliku biti zastupljene u parlamentu. 

– Žene su i danas, kao i u prošlom stoljeću, često nedovoljno zastupljene u parlamentima iako čine polovicu, a negdje i više od polovice populacije društva. O tome tko je u parlamentu ovise politike koje se donose. Iako neki kažu da nije važno tko je u parlamentu jer je ionako sve uvijek isto, to je teza kojom se ne bismo trebali rukovoditi, jer prisutnost i predstavljenost manjinskih društvenih grupa u parlamentu utječe na vidljivost, participaciju i u konačnici na donošenje odluka – reče Jennewein. 

Goran Čular s Fakulteta političkih znanosti uvodno je kazao kako, u odnosu na prijašnje studije koje su obuhvaćale razdoblje od 1990. do 2011., sad svjedočimo rastu profesionalizacije parlamenta u kojem raste i broj gradonačelnika i načelnika koji postaju i saborski zastupnici.  

– Bilo bi bolje da je studija o kojoj danas govorimo obuhvatila izvorni sastav Sabora odmah nakon izbora jer bi onda i podaci bili drugačiji. Naime, sadašnji veći postotak zastupnica na desnom centru posljedica je toga što su zastupnici otišli na ministarska mjesta i na njihova su mjesta, kao zamjene, došle žene. Usto, ne slažem se da žene moraju biti obrazovanije da bi došle u Sabor. To vrijedi za napredovanje žena u nekim drugim institucijama, ali u političkim strankama ne vrijedi. U strankama se na izborne liste ne dolazi zbog stupnja obrazovanja. Tu obrazovanje ne igra nikakvu ulogu. Tu vrijedi samo to koliko ste dobri sa šefom stranke. I umjesto svih ovdje navedenih preporuka ja bih uveo samo jednu – da se plaća u Saboru smanji na 1200 eura, što će posljedično smanjiti udio visoko obrazovanih, a povećati udio radničke klase i žena u Saboru – predložio je Čular. 

Da bi struktura Sabora trebala biti ogledalo društva, naglasila je i politologinja Ana Marija Ferenčak, dodavši kako ni ženama ni mladima zaista nije lako. Nije se složila s Čularom, ustvrdivši da žene doista trebaju biti obrazovanije da bi uspjele. 

- I mladi se, kao i žene, trebaju dvostruko više truditi, dokazivati i vući nekoga za rukav da bi uspjeli. No ako postavimo izborne kvote i za žene i za mlade, pitanje je hoće li se to odražavati na njihovu vjerodostojnost. Možemo se onda pitati – jesu li oni u Sabor ušli samo zato šio pripadaju tim skupinama? Sve to nećemo znati ako ne probamo – poručila je Ferenčak. 

Bivša saborska zastupnica Mirela Holy ustvrdila je pak da zip model pri izboru u Sabor ne može biti funkcionalan ako sve ostane samo na financijskom kažnjavanju političkih stranaka koje ne poštuju izborne kvote. 

– Stranke će radije platiti kazne, pa i one velike novčane iznose, nego poštovati i provesti zip model. Stoga je moj prijedlog da se u zakon ugradi odredba da one stranke koje na svojim listama neće imati žene i mlade neće biti prihvaćene kao izborne liste. Odnosno, bit će odbačene. No, valja upozoriti i na to da se veliki broj žena u parlamentu ponaša i govori onako kako im to kažu šefovi stranaka. One to čine kako se tim šefovima ne bi zamjerile i ispale s izbornih lista za iduće izbore. Možda ne bi bilo loše da se plaća zastupnika smanji pa da, kao prema danskom modelu, zastupnici dobivaju prosječnu plaću, a povrh nje još i neke dodatke koje mogu zaraditi dodatnim zastupničkim aktivnostima, radom na terenu, pokretanjem inicijativa... – predložila je Holy. 

Da zip sustav izbora u parlament ima svojih manjkavosti ukazao je SDP-ov zastupnik Ivan Račan zapitavši: "A što ako neka stranka, zato što one to zaslužuju, na izbornoj listi želi imati pet žena tako da one na listi budu poredane jedna za drugom, a zip model to onemogućava?" 

– A kada je riječ o stranačkoj stezi, zanimljivo je to. Teško je glasati protiv odluke stranačkog kluba jer time narušavate jedinstvo. Ako to učinite postajete medijska zvijezda samo zato što ste glasali protiv stava svoje stranke – kazao je Račan iskoristivši priliku da vladajućima u Saboru uputi kritiku što nisu vodili brigu da na današnji dan, kada se obilježava Dan Hrvatskog sabora, zastupnicima i zastupnicama bude radni tjedan, a ne stanka u radu, zbog čega je Sabor danas zjapio prazan. 

Na kraju, govoreći o mladima i njihovom predstavnicima u parlamentu, Goran Čular je kazao da se nikako ne bi trebalo zanemariti da se mladi razlikuju među sobom isto onako kako se među sobom razlikuju i stariji. Nadovezala se Ana Marija Ferenčak tvrdnjom da, primjerice, probleme dugotrajnog stanovanja kod roditelja i dugotrajnog nezapošljavanja mladih nećemo riješiti sve dok o tome u Saboru ne progovore upravo oni kojih se to najviše i tiče, mladi, što znači da bi njihova zastupljenost u parlamentu morala biti veća.