U samo 12 mjeseci završio je zahtjevni četverogodišnji program MIT-a! Pothvat je to kojim se može pohvaliti Scott H. Young, a koji je potom na temelju svog iskustva napisao knjigu "Ultraučenje". Riječ je zapravo o popularnoznanstvenom vodiču, koji je na hrvatskom jeziku objavio Stilus, a koji pokušava odgovoriti na jedno jednostavno, ali izazovno pitanje: može li svatko naučiti složene vještine brže i dublje nego što to predviđaju klasični obrazovni modeli?
– Slučajno sam nabasao na jedan MIT-jev kolegij objavljen na internetu. Imao je u potpunosti snimljena predavanja, zadatke, kvizove, čak i prave ispite, zajedno s rješenjima. Odlučio sam pokušati pratiti kolegij. Na moje iznenađenje, otkrio sam da je taj kolegij bio mnogo bolji od većine onih za koje sam na fakultetu plaćao tisuće dolara. Predavanja su bila dorađena, profesori zanimljivi, a gradivo očaravajuće. Istražujući dalje, otkrio sam da to nije bio jedini MIT-jev kolegij koji je bio dostupan besplatno. MIT je na internetu objavio materijale iz stotinu različitih kolegija. Počeo sam se pitati je li to možda bilo rješenje mog problema. Ako netko može besplatno naučiti gradivo jednog MIT-jeva kolegija, bi li onda bilo moguće naučiti sadržaj cjelokupnog gradiva nužnog za stjecanje diplome? – piše u knjizi Young, koji je postao poznat po ovom eksperimentu, a taj mu je izazov poslužio kao polazište za šire istraživanje načina na koji ljudi mogu ubrzati proces učenja i postići visoku razinu stručnosti izvan tradicionalnih obrazovnih sustava. U knjizi "Ultraučenje" autor stoga kombinira vlastito iskustvo s brojnim znanstvenim istraživanjima iz područja psihologije učenja, kognitivne znanosti i obrazovanja.
Temelj knjige čini ideja da uspješno učenje nije rezultat samo talenta ili inteligencije nego prije svega strategije. Young tvrdi da mnogi ljudi troše ogromnu količinu vremena na učenje, ali bez jasne strukture ili cilja, zbog čega rezultati često izostaju. Suprotno tome, ultraučenje označava intenzivan, samousmjeren i vrlo fokusiran pristup učenju, u kojem pojedinac svjesno koristi određene metode kako bi ubrzao proces savladavanja znanja i vještina. Takav pristup, prema autoru, može se primijeniti na različita područja, od učenja stranih jezika i programiranja do umjetnosti, znanosti ili promjene karijere.
Kako bi pokazao da takav pristup nije samo teorijski model, Young u knjizi donosi niz zanimljivih primjera. Među njima su i neke od najpoznatijih intelektualnih i kreativnih ličnosti, poput američkog pisca, državnika i znanstvenika Benjamina Franklina, genijalnog slikara Vincenta van Gogha, slavnog fizičara i nobelovca Richarda Feynmana, ali i moderni ultraučenici poput šahovske velemajstorice Judit Polgár i Nigela Richardsa, suvremenog polimata koji je osvojio svjetsko prvenstvo u Scrabbleu na francuskom jeziku – iako nikad nije govorio francuski.
Struktura knjige jasno prati tu ideju praktičnog pristupa učenju. Nakon uvodnih poglavlja u kojima Young objašnjava što je ultraučenje i zašto je ono danas sve važnije, središnji dio knjige organiziran je oko devet temeljnih načela koja čine njegovu metodu. Autor tako čitatelja postupno vodi kroz faze planiranja i usmjeravanja učenja, važnost duboke koncentracije i izravnog suočavanja s gradivom, ali i kroz metode poput aktivnog testiranja znanja, primanja povratnih informacija i razvoja dugoročnog pamćenja. Posebno je zanimljiv naglasak na eksperimentiranju i izlasku iz zone ugode, jer Young tvrdi da se upravo na granicama vlastitih sposobnosti najbrže napreduje. Završna poglavlja posvećena su konkretnim projektima ultraučenja i nekonvencionalnim načinima obrazovanja, čime knjiga dobiva i vrlo praktičnu dimenziju, čitatelja potiče da vlastiti proces učenja počne promatrati kao osobni projekt.
U širem smislu, knjiga otvara i pitanje budućnosti obrazovanja. U svijetu u kojem se karijere sve brže mijenjaju, a nove tehnologije stalno stvaraju potrebu za dodatnim znanjima, sposobnost brzog i samostalnog učenja postaje jedna od ključnih kompetencija. Young stoga ultraučenje ne predstavlja kao kratkoročnu tehniku, nego kao način razmišljanja, ali pristup koji pojedincu omogućuje da preuzme aktivnu kontrolu nad vlastitim obrazovanjem.
Godinu dana??? Nije to ništa naspram naših saborskih zastupnika, političara u svim gradovima, sudaca u hrvatskom pravosuđu i ostalih koji se drže za državnu sisu, a koji su sve kolokvije, kolegije, ispite i diplome završili (kupili) za samo jedan dan (u BiH).