Znamo li što kupujemo na štandovima na obali? Pčelari uzeli četiri uzorka, tri bila čista prijevara

Je li dobra ili loša godina, uopće nije bitno. U Hrvatskoj nikad nema nestašice meda, a kakav je i koliko puta umjesto onog pravog kupimo mačka u vreći, ne znaju ni potrošači – a ni za to zadužene inspekcije, žale se pčelari. Iza njih je konačno jedna prava, odlična medna godina, kad se može reći da se trud pčelara, pogotovo onih koji pčele sele s paše na pašu, isplatio. Samo je bagrem na nekim mikrolokacijama podbacio. No raznorazne mješavine kojima pribjegavaju trgovci i lovci u mutnom kvare imidž tog tekućeg zlata, a mogu biti i opasne, kaže predsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza Dražen Kocet. Prema informacijama Državnog inspektorata (DIRH), poljoprivredna inspekcija u ovoj je godini, u sklopu ciljanih službenih kontrola, uzela 50 uzoraka meda na prodajnim mjestima, od velikih trgovačkih lanaca pa do prodajnih mjesta uz cestu i samih proizvođača. Svi uzorci analizirani su na parametre kvalitete i na prisutnost stranih šećera, a uniflorni medovi i na peludni sastav, objašnjavaju iz DIRH-a. Od 47 uzoraka za koje su pristigli rezultati analiza provedenih u ovlaštenim službenim laboratorijima, 33 su bila sukladna propisima, dok je 14 uzoraka, odnosno svaki četvrti (28%), ocijenjeno nesukladnima – četiri zbog parametara kvalitete (peludna analiza, povišeni HMF), a deset zbog prisutnosti dodanih šećera. Iz DIRH-a kažu kako je u tijeku poduzimanje mjera. Pokreću se prekršajni postupci i upravne mjere sukladno Zakonu o poljoprivredi. Osim po “programu rada”, poljoprivredna je inspekcija, doznajemo, uzorkovala i osam medova zbog prijava potrošača, od čega su u jednom bili dodani strani šećeri, a jedan se uzorak još analizira. No iz Pčelarskog saveza tvrde kako je sve to malo i nedostatno. Zna li se kako je prije sedam, osam godina na tržištu EU bilo 14 posto lažnog ili patvorenog meda, a danas je, uz vino i maslinovo ulje, najkrivotvorenije – čak 46 posto analiziranih uzoraka – treba nam i 150, možda i 500 kontrola godišnje, ovisno o količinama proizvodnje te medu koji se nalazi na našem tržištu, tvrdi Kocet.

Hrvatski pčelari, prema procjenama, godišnje u svojim košnicama proizvedu oko 10 tisuća tona meda, a oko 3500 tona se uveze. Koliko se od toga napravi patvorina, to nitko ne zna. Činjenica je da je pčela manje, problema s pčelama sve više, a onda se dogodi da se na štandovima uz cestu prodaje i med u neoznačenim teglicama ili pak med od aronije, bora... kakvi zapravo i ne postoje nego im je baza cvjetni med, dodana su mu eterična ulja. Ipak, takvi se medovi ne smatraju patvorenima nego “proizvodima na bazi meda kojima se mogu dodavati različiti sastojci”, dok u prvom slučaju neoznačenih teglica prodavač – ako se pojavi inspekcija – samo klisne u grmlje. U srpnju je carina na području Opuzena presrela kombi s 1500 teglica meda bez deklaracije, što znači da mu se ne zna sljedivost. Nezadovoljni stanjem na terenu pčelari su tako i sami ovoga ljeta krenuli u patrolu u priobalju i uzeli četiri uzorka meda s jednog otoka te u blizini Opuzena i Makarske. Pokazalo se da su tri bila čista prijevara, patvorina, “u crvenom” po svim parametrima po kojima se med kontrolira, tek jedan je bio ispravan. Dakle, slučajnim uzorkovanjem potvrdilo se kako bi ga i 75 posto na takvim prodajnim mjestima moglo biti lažno. No pravim pčelarima istodobno u kontrolu stigne i osam inspektora, a gdje su u ovakvim slučajevima, pitaju pčelari. – Vraćajući se s Pelješca stanem na tim cestama meda, ima ga u bojama kakve god želite, bez etikete, uz glavnu prometnicu jednog većega grada. Nevjerojatno! Kad bih ja kao pčelar i primarni proizvođač takvo nešto napravio na svom OPG-u, vjerujem da bi me brzo pronašli i imao bih problema. Meni se gleda krvna slika od najmanjeg do najvećeg parametra, nadzori su dosta strogi, nema popuštanja ni u čemu – što poštujem, tako i treba biti – ali zašto inspektora nema i kod ovih koji nemaju veze s medom? Na jednom otoku imate trgovinu, žena ima dućan s rakijom, maslinovim uljem i medom, a ni jedan od njih nije označen bilo kakvom oznakom. Je li normalno da u turističkom mjestu, u toj trgovini nikad nitko od odgovornih nije bio i ustanovio da se tu radi protiv propisa i zakona? – pita Kocet. Svjestan je da to nije problem ministra turizma, ali utječe, tvrdi, i na njegov sektor.

– Mi varamo turiste i prodajemo im svašta – i tu nemaju interes samo pčelarski sektor i Ministarstvo poljoprivrede. I Ministarstvu turizma treba biti interes zaštititi turiste kojima prodajemo priču da smo savršeni, a nismo. Prodajemo im hranu koja je čak možda opasna po zdravlje – tvrdi Kocet te dodaje kako zajedničkim resursima treba maknuti sve ono što nije pravi proizvod. Dodaje kako nema ništa protiv da ljudi nešto preprodaju – i on bi volio da netko iz Dalmacije otkupi njegov med kojeg ima viška ili nekog drugog pčelara i da ga prodaje na štandu, ali da se zna sljedivost o kojoj stalno govorimo. Pčelaru se gleda sve, od trenutka kad su pčele bile na paši, kad je pčelar vrcao med, kad ga je pakirao i kad stavio na tržište. Naravno, uz sve to idu i analize meda. A tko može utvrditi sljedivost meda koji dolazi iz Kine, koji je već mješavina medova od tri različita “dilera”? Kad je stigao novi pravilnik koji iduće godine stupa na snagu, po kojemu se po nekakvom “silaznom redoslijedu” trebaju popisati medovi, od najzastupljenijeg, primjerice iz Kine, do onog koji je najmanje zastupljen, na jednom sastanku u Ministarstvu poljoprivrede iz HGK-ova udruženja “otkupljivača” meda, kako pčelari zovu trgovce medom, pitali su kako da oni navedu baš sve države, priča Kocet. Već u mješavini meda koji dobiju, ima i meda iz Kine, Brazila... pa im, ustvrdili su, treba “knjiga” da bi naveli baš sve zemlje u teglici. – Zašto se med uopće miješa? Mišljenja sam da je to upravo radi toga da se s 30-ak grama hrvatskog meda dobre kvalitete prikrije 300 ili 500 grama meda koji nije med nego nekakva šećerna otopina – tvrdi Kocet. Pčelari zato traže da se kontrole pojačaju i intenziviraju, ne samo na medu. Uzalud nam potpore – a milijarde se ulažu u poljoprivredu – ako se dopušta prodaja nečega što nije poljoprivredni proizvod primarnog proizvođača i tražene kvalitete, upozorava. Sa svojim će analizama i podacima ovih dana tako i pred odgovorne, ali su skeptični da će se nešto stvarno – i trajno poduzeti. – Sumnjičavi smo prema svemu jer ne možemo vjerovati da smo mi u svoja tri od četiri nadzora našli hrpu toga, a da institucija kojoj je to primarni posao ne može naći. Kad ih i pronađu, nema mnogo koristi jer su kazne simbolične, minimalne. Pa oni i dalje nastavljaju raditi jer im se isplati platiti kaznu u odnosu na zaradu koju imaju od tog biznisa. Imamo i nekoliko poznatih distributera koje stalno hvataju i pišu im kazne, ali su stalno na tržištu i nikome ništa – zaključio je Kocet.