Oko 20% studenata ima prekomjernu tjelesnu masu, a manji udio već ulazi u kategoriju debljine, pokazalo je istraživanje na 258 studenata predstavljeno na konferenciji "„Debljina i kronične nezarazne bolesti – možemo li prekinuti lanac?“ u organizaciji Hrvatskog društva za kronične bolest te Hrvatskog akademskog sportskog saveza i Zagrebačkog akademskog sportskog saveza. Istraživanje je pokazalo i niz tzv. „tihih“ rizičnih obrazaca. Dio studenata, naime, navodi emocionalno jedenje kao način nošenja sa stresom, dok je česta i pojava noćnog jedenja nakon 21 sata, što narušava cirkadijalni ritam. Istodobno, velik broj studenata navodi da spava sedam do osam sati, ali se ipak ne osjeća odmoreno, što upućuje na problem kvalitete sna.
Iako oko 60% studenata navodi da su tjelesno aktivni, dio njih nema organiziranu aktivnost niti jedan dan u tjednu, a značajan broj ih ne provodi vježbe snage. Uz to, velik dio dana provode sjedeći, što može smanjiti pozitivan učinak povremene tjelesne aktivnosti. Stručnjaci ukazuju kako kombinacija stresa, nedostatka sna, emocionalnog hranjenja i sedentarnih navika predstavlja rani signal povećanog rizika za razvoj debljine i drugih kroničnih nezaraznih bolesti. „Postoji snažna povezanost između mentalnog zdravlja, prehrane i sna. Kada se pojave simptomi poput kroničnog umora, gubitka motivacije i sniženog raspoloženja, često dolazi i do promjena u prehrambenim navikama i tjelesnoj težini“, istaknula je prim. Marija Kušan Jukić.
Doc. Maja Baretić upozorila je kako se studenti često smatraju potpuno zdravom populacijom, iako to nije uvijek slučaj. „Studente često zaobilazimo u javnozdravstvenim programima jer ih smatramo zdravima. Međutim, istraživanja pokazuju da čak 42 posto studenata u prvim godinama studija dobiva na tjelesnoj masi, najčešće zbog stresa, nepravilnih prehrambenih navika, nedostatka sna i smanjene tjelesne aktivnosti“, istaknula je Baretić. Liječnici upozoravaju da je upravo studentska dob ključna za formiranje dugoročnih životnih navika koje kasnije snažno utječu na zdravlje. Prema riječima dr. med. Jane Jelinić, u ambulantama se sve češće bilježe povišene vrijednosti krvnog tlaka, poremećaji masnoće u krvi i porast prekomjerne tjelesne težine, iako se radi o populaciji koja je još uvijek uglavnom bez simptoma bolesti.
Stručnjaci su zaključili kako su studenti važna ciljna skupina za preventivne programe jer se upravo u toj životnoj fazi formiraju navike vezane uz prehranu, tjelesnu aktivnost i upravljanje stresom. Iako je debljina priznata kao kronična bolest pod šifrom E66 – percepcija u društvu i dalje često pogrešna, a rizici se ne prepoznaju dovoljno rano. Prim. Ivana Brkić-Biloš iznijela je podatke Europske zdravstvene ankete (2019.), prema kojoj je u Hrvatskoj 63,4% odraslih s prekomjernom tjelesnom masom ili debljinom, dok 22,3% ima debljinu. Za djecu u dobi 8–9 godina navela je da oko 35% ima višak kilograma ili debljinu.
„Smatra se da bi se oko 30% kardiovaskularnih bolesti moglo spriječiti kada ne bi bilo debljine", kazala je liječnica. Kardiološke posljedice objasnila je doc. Dijana Rudan, naglašavajući hipertrofiju srca, aritmije i remodeliranje, ali i mogućnost oporavka. "Istraživanja su pokazala da čak i gubitak 10% tjelesne mase može poboljšati funkciju srca, padne krvni tlak i poboljša se lipidni status“, rekla je Rudan.
Bubrežni aspekt i „domino efekt“ metaboličkih bolesti istaknula je prof. Ingrid Prkačin, objasnivši kako metaboličke bolesti predstavljaju domino učinak na sve organe pa se, primjerice, bubrezi često ‘pritaje’ i stradaju bez simptoma dok nije prekasno. Upozorila je na rane pokazatelje poput albuminurije (pojavu albumina u urinu). O stigmi i komunikaciji govorila je prof. dr. sc. Venia Cerovečki.
"Stigma uvijek odmaže. Kad čovjek uđe u zonu pretilosti, počinje se zatvarati i diže ‘kineski zid’ oko sebe. Važno je ne dati puno preporuka odjednom – pitati osobu za što je prvo spremna i krenuti od toga.“ Prof. dr. sc. Dario Rahelić posebno je istaknuo da je debljina bolest, a ne estetski problem. "Donedavno se debljina doživljavala kao estetski problem, danas znamo da je to bolest, a ne stvar izgleda“, poručio je.
Posebno zapaženo bilo je iskustvo Gorana Šprema, proslavljenog bivšeg olimpijca i ravnatelja Zaklade UniSport Srce, koji je otvoreno govorio o promjeni života nakon prestanka bavljenja profesionalnim sportom. "U prva tri mjeseca nakon karijere dobio sam 15 kilograma , a sljedeće godine još 15. Ne osjetiš odmah – jednostavno se debljaš", kazao je i poručio mladima: "Krećite se. Kretanje je ključ svega. Ako se ne krećemo, ništa drugo neće imati pravi učinak."
Sudionici konferencije naglasili su da je debljinu važno i evidentirati, jer bez dijagnoze u sustavu nema ni kvalitetnog praćenja ni planiranja intervencija. U raspravi je istaknuto da je u posljednjih godinu dana u primarnoj zdravstvenoj zaštiti zabilježeno oko 60.000 osoba s dijagnozom E66, što je i dalje znatno manje od procjena stvarne prevalencije. Prevencija i liječenje odgovornost su cijelog sustava: od obitelji i škole do radnih okruženja i zdravstvenih ustanova te su potrebni uvjeti koji podržavaju zdrave izbore poput prehrane, tjelesne aktivnosti, dostupne edukacije i multidisciplinarne skrbi.