Sad je jedino važno da se zaustavi užas u Gazi, neću reći ništa protiv ikoga tko bilo kako želi zaustaviti to ludilo

Nakon što je nedavno film “More” osvojio najvažniju izraelsku filmsku nagradu Ophir u kategoriji najboljeg filma, Netanyahuov ministar kulture i sporta Miki Zohar najavio je ukidanje državne potpore Izraelskoj filmskoj akademiji nazvavši njen odabir nagrađenog filma, koji će automatski biti i izraelski kandidat za Oscara, skandaloznim. Prema tvrdnjama izraelskog ministarstva kulture i sporta, film je razljutio “mnoge izraelske građane i vojnike IDF-a koji svoje živote posvećuju obrani domovine”, dok je sam ministar ustvrdio da “pobjednički film prikazuje naše herojske vojnike na klevetnički i lažan način dok oni riskiraju svoje živote da bi nas zaštitili”. Scenarist i redatelj Shai Carmeli-Pollak u svom nagrađivanom dokumentarnom filmu “Bilin, ljubavi moja” iz 2006. godine doista je aktivistički dokumentirao nasilje izraelske vojske nad palestinskim prosvjednicima na Zapadnoj obali, kojima su otimali zemlju, čupali stoljetne masline i rušili kuće. Međutim, njegov prvi cjelovečernji film “More” priča je o palestinskom dječaku Khaledu koji samo želi prvi put u životu vidjeti more i zaplivati u njemu. Osim u svakodnevnoj i uobičajenoj kontroli na jednom od kontrolnih punktova, u kojoj vojnik po uputi nadređenih, bez nasilja, skida dječaka s autobusa zbog poništene dozvole za prolaz, izraelske vojske u filmu uopće nema. Ali čini se da Država Izrael teško podnosi čak i prodoran, dubok dječački pogled dvanaestogodišnjeg Muhammada Gazawija, nagrađenog za najbolju mušku ulogu. U svakom slučaju, uz drugu obljetnicu krvavoga 7. listopada i užasa u Gazi koji je uslijedio odlučili smo da je izraelski redatelj Shai Carmeli-Pollak idealan sugovornik Obzora.