Život Stevea Jobsa započeo je gotovo dramatičnom epizodom. Rođen je u San Franciscu 24. veljače 1955. kao izvanbračno dijete 22-godišnje studentice, Joanne Schieble i asistenta iz Sirije, Abdulfattaha Jandalija, što je pedesetih godina prošlog stoljeća bilo krajnje skandalozno. Roditelji Jobsove majke, njemački katolici, zaprijetili su svojoj kćeri da će joj, ako ne prekine vezu s muslimanom, ukinuti financijsku potporu te je pod tim pritiskom mlada Joanne donijela tešku odluku. Svog tek rođenog sina odlučila je dati na usvajanje, a izvor blizak njenoj obitelji otkrio je kako je najprije bilo dogovoreno da će dijete usvojiti bogati katolički par. No, nakon što su oni u posljednji trenutak odustali, jer su ipak željeli posvojiti djevojčicu, dječačić je, umjesto u imućnoj obitelji odvjetnika, završio u radničkoj obitelji, kod Paula i Clare Jobs iz Palo Alta, u Kaliforniji. To što je Paul Jobs bio strojar, bez fakultetskog obrazovanja, nije se svidjelo biološkoj majci koja je inzistirala da posvojitelji njezina sina budu fakultetski obrazovani, no mali je Steve i usprkos tim skromnim početcima odrastao osjećajući se posebno, za što su, kako je sam kasnije rekao biografu Walteru Isaacsonu, bili zaslužni upravo njegovi posvojitelji.
S traumatičnom istinom da su ga njegovi biološki roditelji napustili suočio se već u ranom djetinjstvu, nakon što ga je šestogodišnja djevojčica iz susjedstva upitala: "Zar te tvoji pravi roditelji nisu željeli?". U potpunom šoku mali je Steve dotrčao kući plačući, a njegovi su mu posvojitelji tada rekli: "Mi smo posebno odabrali baš tebe". Upravo se zbog te njihove izjave izrečene u ključnom trenutku mališan doista počeo osjećati posebno, no prema mnogim psihološkim analizama trauma napuštanja ipak je snažno oblikovala njegovu ličnost, što se kasnije odrazilo i kroz perfekcionizam u poslu te kroz intenzivnu želju za kontrolom.
U Jobsovom razvoju ključnu je ulogu odigralo odrastanje u Mountain Viewu, srcu buduće Silicijske doline i tehnološke revolucije, gdje je već kao dječak bio okružen inženjerima koji su radili za Hewlett-Packard, Intel i druge pionirske tvrtke. Taj rani susret s elektronikom i naprednim tehnologijama, još je u djetinjstvu rasplamsao njegovu znatiželju, ali i samouvjerenost.
No, nakon što je 1972. godine upisao prestižni Reed College u Oregonu, inače uporni Jobs je već nakon prvog semestra, razočaran akademskom strukturom, odustao od formalnog obrazovanja. U to ga je vrijeme počela sve snažnije privlačiti istočnjačka filozofija, a osim s ekstremnom prehranom koja se temeljila isključivo na konzumaciji sirovih plodova, eksperimentirao je i s LSD-om. Njegova želja za duhovnim prosvjetljenjem postajala je sve snažnija, a ta ga je potraga za duhovnom mudrošću 1974. godine odvela na putovanje u Indiju gdje je proučavao zen budizam. Nakon te potrage za "prosvjetljenjem", Jobs se u Kaliforniju vratio potpuno spreman da promijeni svijet.
Div rođen u garaži
Ponovni susret Jobsa i njegovog nekadašnjeg, srednjoškolskog prijatelja, pet godina starijeg elektroničkog genija Stevea Wozniaka, bio je ključ kojim je dvojac otvorio vrata budućnosti. Wozniak, koji je tada radio za Hewlett-Packard, u međuvremenu je u sklopu Homebrew Computer Cluba stvorio vlastito računalo. Jobs, koji je imao nevjerojatan osjećaj za tržište, u Wozniakovom je izumu odmah prepoznao veliki komercijalni potencijal, a ključni je trenutak uslijedio nakon što je Hewlett-Packard čak pet puta odbacio Wozniakov dizajn. Na scenu je tada stupio Jobs, koji mu je predložio da zajednički pokrenu vlastitu tvrtku. Iako je Wozniak u početku bio skeptičan prema toj ideji, Jobs ga je ipak pridobio argumentom da će jednog dana, ako ništa drugo, barem moći reći svojoj djeci da su imali svoju tvrtku. S novcem prikupljenim od prodaje Jobsova Volkswagena Mikrobusa i Wozniakova kalkulatora HP-65 dvojac je 1. travnja 1976. godine, u garaži Jobsovih roditelja u Los Altosu, pokrenuo Apple Computer. Kako bi se smirile strasti između Jobsa i Wozniaka koji su se često prepirali, 10 posto udjela dali su Ronaldu Wayneu. Iako je njegova primarna uloga bila balansiranje između dvojice suosnivača, upravo je Wayne dizajnirao i prvi logo Applea, no svoj je udio u novoosnovanoj kompaniji prodao već nakon 12 dana, čime se za samo 800 dolara odrekao svog dijela kolača koji danas vrijedi milijarde.
Komercijalni hit koji je od dvojice mladića stvorio milijunaše
Applea I bio je prvi proizvod koji su sklapali ručno, a prvi značajni uspjeh dogodio se kada je vlasnik trgovine Byte Shop, Paul Terrell, naručio čak 50 sklopljenih uređaja po cijeni od 500 dolara po komadu. Za razliku od kompleta koje je kupac do tada morao sam sklapati, Apple I je radio odmah nakon kupnje, što je bio značajan pomak, no prava revolucija stigla je s Appleom II, inovativnim računalom s grafikom u boji koje je 1977. godine postavilo potpuno nove standarde u svijetu osobnih računala. Bilo je to prvo kućno računalo dostupno masovnom tržištu koje je za razliku od osnovnog Apple I modela imalo integriranu tipkovnicu, plastično kućište i podržavalo je prikaz u boji, što je bio dramatičan odmak od konkurentskih modela koji su bili ograničeni na jednobojne zaslone.
Zahvaljujući svim tim revolucionarnim značajkama, ali i hardveru koji je dizajnirao Wozniak te dizajnu i marketingu na koji se fokusirao Jobs, Apple II je ubrzo postao nezaobilazan poslovni alat. Taj komercijalni hit stvorio je od dvojice mladića milijunaše. Nakon samo tri godine prodaja je dosegla vrijednost od 139 milijuna dolara, a uspjeh je kulminirao izlaskom na burzu 1980. godine. Već prvog dana trgovanja tržišna vrijednost Apple dosegnula je vrtoglavih 1,2 milijarde dolara. Sa samo 25 godina Steve Jobs je bio 'težak' preko 200 milijuna dolara te je postao jedan od najmlađih ljudi koji su ikada uvršteni na Forbesovu listi najbogatijih Amerikanaca.
Tijekom posjeta Xerox PARC-u 1979. godine, Jobs je otvorio vrata budućnosti - grafičko korisničko sučelje (GUI), koje je računala, zahvaljujući revolucionarnom načinu interakcije, transformiralo iz alata za eksperte u uređaje dostupne običnim korisnicima. Uređajem se, umjesto složenim, tekstualnim naredbama, moglo upravljati s pomoću vizualnih elemenata, poput ikona, prozora i menija, a za navigaciju kroz intuitivne grafičke elemente počeo se koristiti pokazivač (miš), što je predstavljao dramatičan odmak od dotadašnjih računala koja su zahtijevala poznavanje programskih jezika i kompliciranih komandi. Ta nova vizija postala je Jobsova opsesija. Nakon što je, zbog teške naravi, bio izbačen iz tima u projektu Lisa, preuzeo je skromniji projekt Macintosh te je okupio mali, ali snažan tim "pirata" koji su stvarali računalo za široke mase. Legendarnim reklamnim spotom, koji je Advertising Age osamdesetih godina proglasio reklamom desetljeća, 1984. godine predstavljen je Macintosh.
Podizanje iz pepela
Nakon što je IBM na tržište lansirao svoja osobna računala, Apple je naglo počeo gubiti udio na tržištu. Suočen s tom nezavidnom situacijom, Jobs je odlučio angažirati marketinškog eksperta iz Pepsi-Cole, Johna Sculleya. "Hoćeš li ostatak života prodavati šećernu vodu, ili ćeš doći k nama i promijeniti svijet?", upitao ga je provokativno i odmah ga pridobio. No, imenovanje Sculleya za direktora 1983. godine ubrzo se pokazalo kobnim za Jobsa.
Pad prodaje i Jobsovo arogantno ponašanje ubrzo su doveli do oštrih sukoba sa Sculleyem, a u svibnju 1985., nakon neuspjelog pokušaja puča, upravni odbor stao je na Sculleyevu stranu te je Jobs ostao bez ikakvih izvršnih ovlasti. Osjećao se izdanim te je u rujnu te godine dao ostavku, prodao sve svoje dionice i napustio Apple. No, godine 'izgnanstva' iz tvrtke koju je stvorio nisu za Jobsa bile i vrijeme mirovanja. S nekolicinom stručnjaka koje je poveo iz Applea osnovao je NeXT Computer Inc., tvrtku koja je bila fokusirana na stvaranje tehnološki najnaprednijih računala za sustav visokog obrazovanja i poslovni sektor. Rezultat je bio visokoperformansno računalo namijenjeno profesionalcima, istraživačima i obrazovnim institucijama - NeXT Cube. No, iako je bila riječ o tehničkom remek-djelu, zbog previsoke cijene taj je proizvod završio neslavno kao komercijalni promašaj.
Slamka spasa bio je projekt koji je Jobs pokrenuo usporedo s NeXT-om. Naime, on je 1986. za nekoliko milijuna dolara kupio grafički odjel Lucasfilma koji je potom preimenovao u Pixar. Iako je Pixar godinama bio samo Jobsov "hobi", sve se promijenilo 1995. s filmom "Priča o igračkama". Bio je to prvi dugometražni računalno-animirani film u povijesti kinematografije, a to je revolucionarno ostvarenje označilo rođenje potpuno nove ere u animaciji postavivši temelje budućnosti digitalne filmske umjetnosti. Spomenuti je film postao globalni hit, a samo tjedan dana nakon premijere Jobs je izveo Pixar na burzu. Preko noći njegovo se bogatstvo popelo na više od 1,5 milijardi dolara, a konačni trijumf dogodio se 2006. kada je Disney otkupio Pixar za impresivnih 7,4 milijarde dolara isplaćenih u dionicama, čime je Jobs postao najveći pojedinačni dioničar Disneyja.
Povratak u Apple na 'mala vrata'
Dok je Jobs slavio uspjeh s Pixarom i bio angažiran na drugim poslovnim frontovima, tvrtka Apple našla se na rubu bankrota. Pod vodstvom Gila Amelija tvrtka je očajnički tražila novi operativni sustav, no svjestan ozbiljnosti situacije Amelio se tada odlučio na neočekivan poslovni manevar. Krajem 1996. Apple je za 429 milijuna dolara kupio NeXT, prvenstveno zbog njegovog naprednog sustava NeXTSTEP-a, no tim je potezom na indirektan način u Apple bio vraćen i Steve Jobs. Iako je odmah prihvatio početnu ulogu "neslužbenog savjetnika", ambiciozni je otac tvrtke od prvog dana na umu imao potpuno preuzimanje kontrole. Na ključne pozicije u tvrtki postepeno je postavljao svoje ljude iz NeXT-a, puštajući pritom Amelija da se sam iskompromitira svojim lošim poslovnim rezultatima. Uz pomoć saveznika u upravnom odboru Jobs je u roku od samo nekoliko mjeseci organizirao smjenu Amelija te je u rujnu 1997. postao privremeni izvršni direktor (iCEO). Njegova strategija spašavanja bila je radikalno pojednostavljenje - umjesto razvoja novih, naprednih proizvoda, smanjio je veličinu i doseg Applea. Uz argument da je tvrtka prekompleksna, zbog čega gubi novac, liniju proizvoda od čak 15 različitih desktop modela smanjio je na samo jedan jedini model. Ukinuo je čak 70 posto proizvoda, otvorio web trgovinu za direktnu prodaju, smanjio zalihe za više od 80 posto. Otpustio je tisuće ljudi i proizvodnju preselio na Tajvan, a kako bi osigurao opstanak tvrtke, sklopio je čak i savez s najvećim rivalоm, Microsoftom.
U suradnji s dizajnerom Jonyjem Iveom, Jobs je početkom svibnja 1998. godine predstavio iMac - računalo koje je bilo brže i od najbržeg Pentiuma II i koje je ubrzo postalo hit. Samo u prvih pet mjeseci prodano je preko 800.000 komada iMaca po cijeni od 1299 dolara. Nakon tog uspjeha niz inovativnih proizvoda se nastavio pa je 2001., pod motom "1000 pjesama u tvom džepu", lansiran iPod koji je s iTunes trgovinom transformirao glazbenu industriju. Na Macworld konferenciji 9. siječnja 2007. Jobs je najavio tri revolucionarna proizvoda - iPod s kontrolama na dodir, revolucionarni mobilni telefon i uređaj za internetsku komunikaciju, a potom je otkrio da se zapravo radi o samo jednom uređaju – iPhoneu. U tri godine Apple je prodao čak 90 milijuna iPhonea, ugrabivši tako više od polovine globalnog profita na tržištu mobitela. App Store je u to vrijeme pokrenuo revoluciju mobilnih aplikacija, a 2010. iPad je stvorio novu kategoriju tablet računala. S velikim ekranom osjetljivim na dodir optimiziranim za medijske sadržaje i digitalnu kreaciju, iPad je omogućio korisnicima živopisno iskustvo u gledanju videozapisa, čitanju e-knjiga i igranju igara te je utjelovio Jobsovu viziju "post-PC" ere.
Smrt vizionara i vječni život vizije
Iza fasade briljantnog vizionara bio je čovjek ekstremne i nerijetko okrutne osobnosti čija se strast u poslu često manifestirala i kao tiranija. Bio je poznat po vrijeđanju svojih zaposlenika te je, ako nije bio zadovoljan rezultatima, njihov rad nazivao "smećem". Kada je nešto želio, nije birao sredstva, pa je, da bi postigao ciljeve, koristio čak i suze. Njegov perfekcionizam graničio je s ludošću, tjerao je čitave timove da mjesecima rade na nijansama boja ili oblicima vijaka koji su bili unutar kućišta i koje nitko, nikada ionako neće vidjeti. Njegove bizarne i ekstremne prehrambene navike graničile su s opsesijom - tjednima je, primjerice, jeo samo mrkvu ili isključivo sirove plodove, a podvrgavao se i radikalnim dijetama. Ukratko, stvari su za Jobsa bile ili "nevjerojatno sjajne" ili su bile "totalno smeće".
Baš kao i njegova poslovna karijera, i privatni život Stevea Jobsa bio je kompleksan. Prvi put je postao otac 1978. godine kada mu je Chrisann Brennan rodila kćer Lisu. No, unatoč DNA testovima koji su dokazali suprotno, Jobs je uporno poricao očinstvo, tvrdeći čak i da je sterilan, no u konačnici je kasnije ipak priznao da joj je otac te se zbližio s kćerkicom Lisom. Kada je 1989. godine držao predavanje na Stanford Graduate School of Business, Jobs je upoznao 25-godišnju Laurene Powell, tadašnju MBA studenticu s kojom se vjenčao 1991., a par je imao troje djece.
Nakon što mu je u listopadu 2003. dijagnosticiran rijedak, ali operabilan oblik raka gušterače, Jobs je punih devet mjeseci odbijao operaciju, pokušavajući se izliječiti alternativnim metodama i dijetama. Kada je konačno pristao na operativni zahvat, bolest je već bila uznapredovala, no on je i unatoč narušenom zdravlju nastavio voditi Apple s jednakom strašću, predstavljajući svijetu iPad i iCloud. U lipnju 2005. godine na Sveučilištu Stanford održao je govor koji je napisao u jednoj noći i koji je postao jedan od najutjecajnijih motivacijskih govora u povijesti. "Posao će ispuniti veliki dio vašeg života i jedini način da budete istinski zadovoljni jest da radite ono što smatrate velikim poslom, a jedini način da radite veliki posao jest da volite ono što radite", poručio je tada Jobs.
Usprkos medicinskim naporima, Jobsovo zdravstveno stanje bilo je sve lošije pa je u kolovozu 2011., shvativši da više ne može obavljati svoje dužnosti, podnio ostavku na mjesto izvršnog direktora. Preminuo je 5. listopada 2011., u 8:30 navečer, u svom domu u Palo Altu, u 56. godini života. Zastave na sjedištima Applea i Microsofta bile su tog dana spuštene na pola koplja, a za poruke u znak sjećanja bila je otvorena i posebna e-mail adresa. U trenutku smrti bogatstvo Stevea Jobsa se, većinom kroz udjele u Appleu i Disneyju, procjenjivalo na preko 10 milijardi dolara. Kao jedna od najutjecajnijih osoba 21. stoljeća, Jobs je svijetu ostavio tehnološko nasljeđe koje je transformiralo način na koji čovječanstvo komunicira, način na koji radimo, pa čak i način na koji se zabavljamo. Pod vodstvom Tima Cooka Apple je nastavio rasti postavši najvrjednija tehnološka tvrtka na svijetu, a upravo su proizvodi koje je Jobs razvio - iPhone, iPad, Mac - ostali temelj Appleove dominacije na tržištu.
*uz korištenje AI-ja
"Prvi put je postao otac 1978. godine kada mu je Chrisann Brennan rodila kćer Lisu." rodila je kćer NJEMU??? dno dna... kao tekst iz 16. stoljeća