Avi Loeb sa Sveučilišta Harvard jedan je od vodećih znanstvenika koji smatraju da barem dio međuzvjezdanih objekata možda potječe od napredne tehnologije nepoznatog porijekla. Iz njegova uvjerenja da bi znanost trebala imati jasan te mjerljiv okvir i za slučajeve koji se ne mogu objasniti poznatom fizikom, nastala je Loebova skala, koja je detaljno objašnjena u drugom djelu feljtona o međuzvjezdanim objektima.
Deset razina, a jedan cilj
Loebova skala je sustav koji pokušava kvantificirati stupanj anomalije i odvojiti obične komete i asteroide od onih koji bi, barem teoretski, mogli biti artefakti tehnoloških civilizacija. Nastala je kako bi se anomalije međuzvjezdanih objekata vrednovale na dosljedan način. Razina 0 odnosi se na tijela koja se ponašaju kao standardni kometi ili asteroidi. Razina 1 opisuje manja odstupanja ili nedovoljno kvalitetne podatke. Razina 2 pokriva neobičnosti koje se ipak mogu uklopiti u prirodne modele. Razina 3 označava postojane anomalije koje traže dodatnu pozornost, poput neuobičajenog albeda ili oblika, ali bez snažne sumnje na umjetno porijeklo.
Razina 4 je kritični prag. Tu skup više nezavisnih anomalija postaje dovoljno uvjerljiv da se tehnološko objašnjenje razmotri paralelno s prirodnim. Međuzvjezdani objekt ʻOumuamua u ovom je okviru dobio klasifikaciju upravo u blizini tog praga zbog negravitacijskog ubrzanja bez kome. Razina 5 opisuje vjerojatne pasivne artefakte, poput olupina ili svjetlosnih jedara, gdje dokazi upućuju na umjetno porijeklo, ali bez aktivnosti. Razine 6 i 7 odnose se na sumnju u aktivnu tehnologiju, poput kontroliranog manevriranja ili usmjerenih emisija.
Najviše razine govore o potvrdi i riziku. Razina 8 znači potvrđen umjetni objekt bez neposredne opasnosti. Razina 9 znači potvrđen umjetni objekt s mogućnošću regionalne štete. Razina 10 odnosi se na potvrđen umjetni objekt na kolizijskoj putanji s globalnim posljedicama. Skala je zamišljena kao kvantitativna, s metrikama i težinama koje se mogu kalibrirati u znanstvenoj zajednici. Predviđa i postupke, od prioritetnih globalnih kampanja i brze objave podataka na razinama oko 4, do koordinacije sa službama za planetarnu obranu na višim razinama.
Panspermija ima više inačica, a najvjerojatnija među njima je litopanspermija. Ona pretpostavlja da se mikrobi ili barem prebiotičke molekule prenose unutar krhotina stijena i leda koje izbacuju udari na matičnim planetima. Te krhotine zatim milijunima godina putuju kroz međuzvjezdani prostor i povremeno ih uhvati gravitacija druge zvijezde. Fizika putovanja nije nemoguća. U hladnom i razrijeđenom okruženju kemijske reakcije su spore, a zračenje s vremenom oštećuje materijal. Ipak, mikrobi u porama stijena, nekoliko centimetara ispod površine, dobivaju zaštitu od ionizirajućeg zračenja. Ključno je preživljavanje ekstrema, od udarnog izbacivanja do ulaska u novu atmosferu. Eksperimenti s izlaganjem spora, lišajeva i biofilmova vakuumu i UV zračenju pokazuju da je preživljavanje moguće, a otpornost raste s boljom zaštitom. Statistički gledano, većina krhotina neće uspjeti, ali na vremenskim razmjerima galaktike dovoljan je mali postotak.
Uloga međuzvjezdanih kometa i asteroida tada je dvostruka. Prvo, oni su dokaz da se krupna tijela doista kreću između zvijezda, što litopanspermiju čini logistički realnom. Drugo, znamo da kometi nose kompleksne organske molekule. Prebiotička kemija ne traži nužno žive organizme, dovoljni su nositelji ugljikovodika, nitrila, aromatskih prstena i fosfornih spojeva. Ako takve molekule dospiju na površinu mladog planeta s vodom i energijom, dobiva se prirodni laboratorij koji s vremenom može prijeći prag biokemije.
3I/ATLAS na Loebovoj skali
S obzirom na potvrđeno međuzvjezdano porijeklo, izostanak kome i prisutno negravitacijsko ubrzanje bez otpuštanja plinova, 3I/ATLAS pripada području u kojem se anomalije moraju precizno kvantificirati. U Loebovim pojmovima to je oko kritičnog praga. Tehnološko tumačenje nije zaključak, nego hipoteza koja se razmatra uz prirodna objašnjenja.
Međuzvjezdani objekti nisu kuriozitet, nego dijelovi galaktičkog prometa tvari. Loebova skala je korisna jer pretvara dojam u broj i protokol, a panspermija zato što daje mehanizam kako kemija i mikrobiologija mogu preko stijena i leda preskakati svjetlosne godine. 3I/ATLAS i IM1 pokazuju da u rukama već imamo i dinamiku i fiziku i prve uzorke. Ako budemo disciplinirani u mjerenjima, umjesto naslova dobit ćemo znanje koje je provjerljivo i prenosivo, a to je jedina valuta koja vrijedi u znanosti.