Psiholozi o utjecaju pandemije: 'Roditelji sagorijevaju, a kriv je školski sustav i popustljivi odgoj'

Kad je riječ o katastrofama, djecu se obično "ignorira i zlostavlja", rekla je britanska stručnjakinja za upravljanje rizicima Lucy Easthope za The Guardian ističući da je prije pet godina kad su škole zatvorene i nastava se počela odvijati online, plan britanske vlade bio usmjeren na zaštitu djece, no time su mnoga od njih bila izložena povećanom riziku od obiteljskog zlostavljanja kod kuće. "Uvođenjem online školovanja prekinut je teško stečeni društveni ugovor između škola i roditelja za cijeli život. Škole se u Britaniji još uvijek suočavaju sa zastrašujuće visokim razinama izbjegavanja nastave", rekla je Easthope.

Dok su nekada roditelji i učitelji radili zajedno kako bi pomogli djetetu koje je odbijalo vratiti se u razred, odjednom su se pojavili roditelji koji više ne vide vrijednost škole. Iako u Hrvatskoj zaključavanje prouzročeno pandemijom nije bilo dugo i strogo kao u V. Britaniji, osjeća se ista posljedica: odnosi roditelja i profesora narušeni su. Pet godina od početka pandemije očite su i druge posljedice. Intenzivno korištenje mobitela i drugih ekrana, paralizirajuća tjeskoba i rast nejednakosti samo su dio nasljeđa korone koji utječe na djecu i mlade. Oko 1,6 milijuna djece u Engleskoj uporno izostaje iz škole. U Hrvatskoj srećom ne možemo govoriti o velikim brojkama, ali češće se nego prije događa da pojedino dijete povremeno ili trajno odbija ići na nastavu. Studenti čije je godine studija ukrala pandemija i dalje se bore s lošim mentalnim zdravljem.

Zagrebački student Borna proveo je drugo polugodište četvrtog razreda gimnazije i prvu godinu preddiplomskog studija, koja se održavala isključivo online, u sobi u kojoj je odrastao. Tijekom cijele te prve akademske godine nije ni upoznao svoje nove kolege. Kako kaže, još se bori s usamljenošću jer je propustio neke ključne događaje mladenačkog razvoja i nije se naučio ponašati u društvu.

Korona je oduzela osjećaj sigurnosti roditeljima diljem svijeta, a uz to je u Hrvatskoj došlo do porasta nasilja i tragedije u zagrebačkoj školi u Prečkom što je pridonijelo općem osjećaju nesigurnosti. Djeca i roditelji nisu stigli zaboraviti zaključavanje uzrokovano pandemijom, a stiglo je novo zaključavanje školskih zgrada koje mnogima nije smanjilo osjećaj nesigurnosti unatoč zapošljavanju zaštitara. Klinička i školska psihologinja Tanja Dejanović Šagadin ističe da učenici često ulaze i izlaze iz škola te da je zaštitarima u većim školama nemoguće poznavati sve učenike i djelatnike. Naglašava da opasnost od nasilja u školama najčešće dolazi iznutra, a ne izvana.

Klinička psihologinja dr. sc. Ljiljana Muslić iz Službe za promicanje zdravlja HZJZ-a kaže da je jedna od posljedica pandemije češće korištenje tehnologije, što su pokazali rezultati istraživanja Instituta za društvena istraživanja "Između igrališta i TikToka", ali u svom radu primjećuje i da je korištenje tehnologije tijekom online nastave kod mnogih mladih pojačalo potrebu za živim kontaktom, što je ljudska evolucijska potreba koju potvrđuje i neuroznanost. Ne slaže se da je online nastava svima otežala usvajanje gradiva, jer ima i onih kojima su ekrani olakšali učenje.

– Sve ovisi o tome kakve su uvjete te životne vještine i psihičke kapacitete učenici imali za online nastavu, ali i za offline školu. Generalno ipak možemo reći da je online nastava djeci promijenila život i da je to povezano s nekim teškoćama mentalnog zdravlja – kaže Ljiljana Muslić ističući da i podaci iz bolničkih registara, od hitne službe do Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež, pokazuju da se stručna pomoć i dalje pojačano traži, ali i da se alarmantni porast nekih depresivnih poteškoća kod djece i mladih dogodio prije korone o čemu postoje podaci iz istraživanja ESPAD iz 2019., koje provode u HZJZ-u. – Korona je samo izazvala da se čaša prelije – kaže psihologinja napominjući da je došlo do povećanja teškoća na raznim razinama pa i do pogoršanja u odnosu između roditelja i škole.

– U edukativnom programu PoMoZi Da, u kojem educiramo odgojno-obrazovne djelatnike u osnovnim i srednjim školama o psihičkim teškoćama učenika, vidimo da učitelji i nastavnici govore o pogoršanim odnosima roditelja sa školom i potrebi uspostavljanja odnosa suradnje i uzajamnog povjerenja s roditeljima, ali tu ne postoji jednostavno rješenje, a korona nije isključivi uzrok svemu tome – kaže psihologinja ističući da uzroci pogoršanog odnosa škole i roditelja jednim dijelom dolaze od samog sustava koji je težak i djeci i roditeljima i nastavnicima, ali i od forsiranja izvrsnosti u ocjenama i izvannastavnim aktivnostima te modernih stilova roditeljstva koji su ponekad previše zaštitnički.

– Čini mi se da su i roditelji u stanju burnouta ili sagorijevanja – često fizički i emocionalno iscrpljeni. Zapravo svi mogu proživljavati stanje burnouta, i djeca, i roditelji, i odgojno-obrazovni djelatnici. Zato ćemo morati raditi na jačanju psihičke otpornosti i mentalno zdravstvene pismenosti i mijenjati sustav kako bismo mogli učiti, raditi i živjeti tako da se osjećamo sigurno i uspješno se nosimo s emocionalnom preplavljenošću – kaže Lj. Muslić dodajući da i burnout ponekad vodi neprimjerenom ponašanju roditelja prema učiteljima i obratno.

Psihologinja Dejanović Šagadin smatra da je odnos učitelja i roditelja goruće pitanje hrvatskog školstva. – Zahtjevima učenika i roditelja jako se izlazi u susret i nema baš puno razlikovanja u tome koji su zahtjevi opravdani, a koji nisu. Učitelje često ne štite ravnatelji, a Agencija za odgoj i obrazovanje i resorno Ministarstvo pritužbe vraćaju natrag školi, bez obzira na to je li škola što poduzela ili nije. S druge strane, zbog silne papirologije koju učitelji i škola moraju zadovoljiti, vrlo je lako naći propuste te vrste – kaže Dejanović Šagadin ističući da je općenito veliki pomak prema popustljivom načinu odgoja kod kojeg su roditeljima centralno mjesto želje, a ne potrebe djece. Ističe da se posljedice takvog odgoja vide u mentalnom zdravlju općenito jer se smanjuje broj klasičnih neuroza, a povećava broj mladih s poremećajima ličnosti, koji se slabo prilagođavaju društvu.

– Cijeli je sustav postavljen da se zadovolji imperativ popustljivosti, koji se društveno potiče i ne može se riješiti na razini učitelja. Ako jedan učitelj podigne kriterije, imat će pobunu roditelja jer je dijete koje ima realne ocjene u slabijoj poziciji u odnosu na neko drugo kome su one poklonjene – kaže T. Dejanović Šagadin naglašavajući da se između prava i odgovornosti naglasak stavlja na prava djece, što je dobro, ali ne smije se zaboraviti odgovornost. Dijete koje je odgajano tako da vidi samo prava, a ne vidi koje su njegove obveze, poslije nije društveno prilagođeno.