Koliko je u razvoju djeteta važna priprema za školu? Kako prepoznati je li dijete spremno za školske izazove, koje su vještine ključne za uspješan početak školovanja i kako mu pomoći da prijelaz u školske klupe bude što lakši i ugodniji? Zašto je ponekad dobro odgoditi upis? Sve su to pitanja koja muče roditelje kada njihovo dijete treba krenuti u prvi razred. Društvene promjene i razvoj tehnologije mogu imati negativan utjecaj na spremnost djece za upis u školu zbog smanjenja vremena provedenog u fizičkoj igri i interakciji s vršnjacima.
Čitajte im priče
Iako djeca danas možda imaju veće intelektualne sposobnosti ili tehnologiju koja ih podržava, važan je i razvoj socijalnih vještina i emocionalne zrelosti. Prema nekim pokazateljima, nastavlja se sve veći trend nespremnosti predškolaraca za upis u prvi razred. Stručnjaci upozoravaju kako su nove generacije prema grafomotoričkim i govornim sposobnostima, pažnji i zrelosti za praćenje nastave sve lošije. Jedan je od razloga i to što roditelji danas na tom planu poduzimaju jako malo. Primjerice, prava je rijetkost da mame i tate s namjerom potiču djecu u aktiviranju ruku tako što će se slagati Lego kockice, rezati škaricama, mijesiti tijesto ili plastelin. Djeca ne znaju složiti smislenu rečenicu, ne znaju se obratiti odrasloj osobi, ne znaju se izraziti kada su tužni ili ljutiti. Doista, kako pomoći mališanima u pripremi za školu?
– Čitanje priča prirodan je i lijep način povezivanja s djecom. Samim time razvija se i vokabular, jezične sposobnosti, zainteresiranost za čitanje i pisanje, pažnja i koncentracija. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je čitanje važno u pripremi za školu i jedan spontani način, gdje se kod djeteta uz igru može potaknuti interes za školu. Nadalje, treba ih poticati da što više rade ručicama, igrati s njima nekakve igre dok se vozimo autom, šetamo, da im slovkamo neke riječi. Sve su to nužni preduvjeti za početak škole – kaže magistrica psihologije Marija Matičević Ivanković, dugogodišnja predsjednica Društva psihologa Brodsko-posavske županije.
Sve je više naglasaka na tome da se djeca ne moraju žuriti u školu, nego da je ključna sveobuhvatna priprema koja uključuje sve aspekte razvoja. Djeca su možda, u nekim aspektima, spremnija za školu nego prije, ali postoje i izazovi s kojima se suočavaju. U slučaju nedoumice važno je potražiti savjet stručnjaka koji će procijeniti je li dijete spremno za novi veliki korak u životu.
Roditeljima koji dvoje ili imaju neke dileme o tome je li dijete spremno za školu ili nije najbolje bi bilo uputiti ih na procjenu i razgovor sa školskim psihologom, pedagogom i stručnom službom, da vide na čemu se ti njihovi strahovi temelje. Posebno se to odnosi na roditelje koji imaju jedno dijete i nemaju referentnu vrijednost s kojom bi ga usporedili, pa se prestraše. Jedni budu prezahtjevni, a drugi prepopustljivi, misleći da dijete sve zna.
– Nikako ne treba odbijati savjete stručnjaka, jer ako nekoliko stručnjaka prepozna da bi bilo dobro odgoditi školu, trebalo bi ih poslušati. Kada roditelj inzistira i silom gura dijete da krene, u konačnici se ono jako teško snađe, a onda to stvori loše temelje za daljnje školovanje. Taj ga prvi razred baš odredi i, ako to pamti kao nešto traumatično, kroz tu će prizmu gledati i ostatak školovanja. Iskustvo je pokazalo da im godina dana u životu zaista ništa ne znači, dok u fazi kada imaju šest ili sedam jedna godina može jako puno donijeti u razvoju nekih sposobnosti – upozorava Matičević Ivanković.
Ne treba ih plašiti
Kod djeteta treba razvijati pozitivnu sliku o školi, a ne plašiti ih pitanjima s kim će ići u razred, tko će mu biti prijatelj, kakva će biti učiteljica, hoće li se moći nositi s tim. Dijete se neminovno vodi našim obrascima ponašanja i ako pokušamo suspregnuti neke reakcije i osjećaje ono to vrlo dobro osjeća, upozoravaju psiholozi. Stoga je jako važno da mi budemo pozitivni u pogledu škole, a onda ćemo takav stav prenositi i na njih.
– Nitko nije izašao iz osnovne škole da ne zna čitati, pisati i računati, ali s ovim socijalnim životnim vještinama i time kako se zapravo osjećamo iznutra puno ćemo se teže snalaziti u životu. A to su vještine o kojima se vrlo malo govori i koje nitko u našem sustavu ne provjerava niti na njih obraća pozornost, iako su one jednako važne ili još važnije – zaključila je psihologinja.
