Kolumna

Pravo na maltretiranje okoline iznad je prava okoline da živi u miru

Foto: Dubravka Petric/PIXSELL
Pravo na maltretiranje okoline iznad je prava okoline da živi u miru
22.08.2020.
u 18:53
Nikad se ne zna kad će tko puknuti, kazat će liječnici i socijalni radnici, i to je istina, ali je istina i da se za zloćudne bolesnike nitko u Hrvatskoj ne brine
Pogledaj originalni članak

Ovo je manijak koji je počinio stravičan napad u Baranji – naslov je uz fotografiju privođenja 49-godišnjeg M. Š. koji je u Baranji odvijačem izbo dvoje djece. Pogledajmo, dakle, kako izgleda manijak: sredovječan čovjek, kojemu se kosa povlači na čelu, nešto prosijed iznad uha, tužna pogleda uperena u prazno, nevisoka rasta, jak i pomalo trbušast, snažne brade koju nije obrijao nekoliko dana – i to je sve što možemo vidjeti jer ostalo prekriva kirurška maska, kao i kod policajaca koji ga uhićuju, s tim da oni nose i rukavice od lateksa. Kad se počelo raspitivati o M. Š.-u kod susjeda, doznalo se da svi znaju za njegove “dugogodišnje psihičke smetnje” i da ih iskazuje “na razne neprimjerene načine”.

Nadalje, nezaposlen je i ne može zadržati posao: “Prije par mjeseci otputovao je za Njemačku da njeguje nekog bolesnog umirovljenika, ali se najednom vratio”. Zbog toga ne može platiti struju, ali ne smatra se krivim, dapače, HEP je “prijavio DORH-u, predsjedniku i policiji”. Sa svojim slučajem upoznao je i Europski sud za ljudska prava. Svi su, dakle, znali za njega, od Vatikana i Pantovčaka do Strasbourga i DORH-a – samo nisu znali njegov liječnik, mjesna policija i nadležni centar za socijalnu skrb, iako su mogli pitati bilo koga u selu.

Čovjek koji ne radi, bježi odasvud, piše prijave na sve strane i trpi razne umišljene nepravde – to je dobro poznata manija proganjanja. Neće svaki paranoik probadati ljude odvijačima, ali svaki je narcisoidan. A s narcisoidnima ne možete raspravljati: krivi su im uvijek drugi, a nikad oni; arogantni su, nemaju empatije, osjetljivi su na kritiku, teže megalomaniji, uvid u vlastito stanje im je nula, nesposobni su kontrolirati emocije kad su frustrirani ili razočarani.

Ima narcisa koji su samo davež, ali ima i onih koji su zločesti i opasni. A sve to samo zato što su u svojoj srži nesigurni i sva ta njihova iritantna poza proizlazi iz toga što su duboko nesigurni – u ovom slučaju čak i 11-godišnje dijete može predstavljati prijetnju pomračenu umu.

Nikad se ne zna kad će tko puknuti, kazat će liječnici i socijalni radnici, i to je istina, ali je istina i da takve zloćudne bolesnike nitko u Hrvatskoj ne prati i za njih se ne brine. Pravo bolesnika da bude bolestan, i da maltretira okolinu, iznad je prava okoline da živi u miru. Upućivanje takvih ljudi na liječenje smatra se prisilom, a stavljanje pod starateljstvo kršenjem njihove poslovne sposobnosti – koju ionako nemaju. Sustav je toliko trom i nefunkcionalan da se jednostavno nitko ne može suprotstaviti tom ukućanu ili susjedu koji ne radi, ali piše tužbe, prijeti i viče. Naravno da se nijedna institucija ne želi bakćati s takvim ljudima: neugodni su i glasni, dolaze s odvjetnicima i prijete prijavama nadležnim organima, iskrivljuju činjenice i odbijaju dogovor. Puno ih je lakše prepustiti obitelji, pa je tako i M. Š. bio ostavljen na skrb svoje majke, kao da se ona mogla s njime nositi.

Jednostavno nikoga nije briga kako se bližnji nose s bolesno sumnjičavim osobama. Ali kad koji paranoik napadne nekoga nedužnoga, mediji jedva dočekaju da ga nazovu manijakom i objave njegovu sliku. Jer su i mediji narcisoidni, i jer jedva čekaju narcise da o njima pišu. U pristojnim zemljama, kakva je Norveška, kada se dogodi kakva strahota poput one iz 2011. kad je A. B. Breivik u dva napada ubio 77 ljudi – mediji nisu nikad objavili njegovu sliku. Zbog slabosti prema narcisoidnima, tabloidi nas redovno obavještavaju gdje je ljetovala ova ili ona estradna beznačajnost, i tko se od koga razveo i u kakvim preljubničkim okolnostima.

To bi se još i dalo podnijeti da i politika nije postala poligon narcisoida koji su nesposobni za zdravu, recipročnu, konstruktivnu i poštenu debatu. Naš politički prostor zauzimaju figure koje negiraju bilo koju stvarnost osim njihove vlastite i jedino teže pobjedi, a nikada u suprotnom mišljenju ne vide mogućnost kompromisa ili, ne daj Bože, rješenja.

Zato je doista bizarna okolnost da se napadač na djecu M. Š. privodi pod maskom i rukavicama. Higijenske mjere će se provesti zbog opasnosti od virusa, ali neće se preventivno djelovati da se zaštite njegovi susjedi od smrtonosnih napada. Međutim, maska na njegovu licu moralnija je od tabloida koji rade senzaciju od njegova uhićenja – i pozivaju nas da gledamo onoga od koga su dosad svi okretali glavu. Narcis želi da ga svi vide, a eto, maska mu je uskratila zadovoljstvo koje su mu portali spremno ponudili. 

Važnost prevencije

Karcinom gušterače jedno je od najzloćudnijih oboljenja probavnog trakta, no zašto mu se ne posvećuje dovoljno pozornosti?

Specijalna bolnica Radiochirurgia Zagreb i „Rechts der Isar“, sveučilišna bolnica Tehničkog sveučilišta u Münchenu – jednog od najboljih fakulteta u Njemačkoj, potpisali su Ugovor o suradnji, što donosi novu eru u liječenju tumora te predstavlja suradnju koja se odnosi na korištenje naprednih tehnologija i vrhunske kirurgije u borbi protiv tumora, kao i dijeljenje znanja o najmodernijim medicinskim rješenjima za kirurško, radiokirurško i hibridno liječenje bolesti.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 5

MI
milivojp
20:43 22.08.2020.

ovaj se prosli ili pretprosli put posrao na sve jugoslavenske partizane, preko njih na cjeli ovaj svjet nastao antifasistickom borbom 1939-45, sto se tice psihijatrije da s ovakvim asocijativnim nizom legne na kauc, slicno ko i mirjana petrovic, branka boric i drugi protagonisti logickog revizionizma ili katolickog nacina razmisljanja, nakon 15 min bi zavrsio u hitnoj bez obzira na izgubljeni prihod psihoanaliticara, psihicke bolesti se djele na urodene ili razvojne i adaptacijske, karakteristika razvojnih je gubitak interesa za vanjski svjet (u odnosu na psiholoski svjet osobe), kod adaptacijskih bolesti osoba trosi svoju psiholosku energiju na simptome poput odlaska kat vise i vratit se, pretjerano organizirat svoj radni ili zivotni prostor, jedan sasvim beznacajan rat za neku nacionalisticku sumanutost ce ubit i ranit hiljadama puta vise ljudi nego svi psihicki i navodno psihicki bolesni ljudi u historiji i prethistoriji na tom teritoriju, osim negiranja pravila tocnog zakljucivanja i namjernog nepoznavanja teme o kojoj pise, vas autor se zalaze za ljecenje psiholoskih bolesti batinom i zatvorom, vjerujem da su cak i mnogi vasi citaoci sretni sto je to vrjeme za nama, ja osobno cu kontaktirat njegovog odvjetnika zbog brojnih djela kojima mu je ucinjena protuzakonita steta, pa kad platite stetu i steknete ugled medijskog odstrela, mozda nadete motiv za pitat pravni savjet prilikom publiciranja ovako neceg