Svi mi ovaj kraj nekako osjećamo svojim i svima nam je drago kada čujemo da se netko vratio. Međutim, treba ljude razumjeti. Jedanput kada si otišao, našao novi život i stekao egzistenciju negdje drugdje, teško je sve to napustiti i vratiti se ovdje samo zbog emocija - rekao je vlč. Ivan Filipović, duhovnik u Zajednici Cenacolo, koja je u srijedu u sklopu obilježavanja dana sv. Ante Padovanskog u istoimenoj župnoj crkvi u Gornjim Močilama u Bosanskoj Posavini pred nekoliko stotina vjernika predvodio svečanu svetu misu.
Zahvaljujući blizini granice, mnogi Posavljaci često navraćaju u svoje obnovljene domove i koriste ih kao vikendice. Nažalost, stvarni se povratnici mogu izbrojiti na prste. Prema podacima analitičara i kroničara svih zbivanja u ovom kraju, prof. Joze Jelinića, u župi Gornja Močila danas slovom i brojem stalno živi samo osam Hrvata, od 1792 koliko ih je ondje obitavalo prije rata. U prvim godinama poslije rata bilo ih je, doduše, nešto više, dvadesetak, ali kako je mahom riječ o ljudima starije životne dobi, više od polovice ih je u međuvremenu poumiralo. Razlozi za tako slab povratak su višestruki, a kao jedan od najvećih Jelinić izdvaja gužve na graničnom prijelazu između Slavonskog i Bosanskog Broda.
- Slažem se da je posao najvažniji za održiv povratak, ali mnogi su ljudi iz ovog kraja i prije rata radili u poduzećima u Slavoniji i svakodnevno putovali na svoja radna mjesta. Danas je to nemoguće zbog gužvi na granici – kaže Jelinić. Jedna od onih koji se sigurno neće vratiti u rodni kraj je Marija Ključević, koja je iz Posavine izbjegla ratne 1992. Danas sa suprugom i dvoje odrasle djece živi u Slavonskom Brodu. U Močila je hodočastila prilikom ovogodišnjeg obilježavanja svetkovine Nebeskog zaštitnika župe.
- Uz Močila me više ne veže ništa izuzev porušene kuće pokojnog oca. Vjerujem da bi se polovica ljudi vratilo da nije srpski entitet i da ima posla. Ovako, s vremena na vrijeme posjetim rodni kraj, odem u crkvu, pokosim travu... - kaže Marija Ključević.
Zaslugom župnika Ivana Tolja, Gornja su Močila u proteklih dvanaest godina pretvorena u središnju točku društvenog života prognanih Hrvata Bosanske Posavine. Pokrenuto je nekoliko projekata koji bi trebali ubrzati povratak i učiniti ga održivim, od izgradnje tvornice metalnih odljevaka i prelijepog vjerskog i kulturno-sportskog centra do osnivanja humanitarne zaklade Fraternitas, obnove groblja i pokretanja proizvodnje meda. Ovih su dana započeli radovi na obnovi još nekoliko kuća. Sve to doprinosi duhovnom i materijalnom napretku i stvaranju uvjeta za pokretanje novog života na ovom području. Međutim, za povratak je nužan još jedan preduvjet.
- Pravi povratak nije realan dok Bosna i Hercegovina ne uđe u Europsku uniju. Kada se to dogodi, odnosi će biti relaksiraniji i neće biti tako čvrste granice kao što je sada. Čvrsta granica onemogućuje bilo kakvo razmišljanje o povratku i, dok je tako, najvažnije je održati nekakav punkt života u Bosanskoj Posavini i mogućnost da se ljudi barem vikendom imaju gdje družiti – naglasio je pater Tolj.
Prvo uzmite taj clanak i promjenite sve rijeci Hrvata sa Srbima i Bosnu sa Hr i imace te istu pricu sto se tice Srba iz hrvatske. Druga stvar to sto pise da ce se hr vratiti u bosnu samo kada bosna ude u EU , to macku mozete do okacite oko repa, jer je hrvtska vec 5 godina u EU i koliko se Srba vratilo nazad u Hrvatsku koji su protjerani njihj oko 500,000.. Gotova prica i laku noc.