Vozio se uvijek u skupocjenim, blindiranim automobilima, oko njega su stalno bili tjelohranitelji, nosio je pancirku čak i ispod pidžame, ipak, Željko Ražnatović Arkan skončao je u krvi, pogođen s čak tri metka u glavu, u predvorju tada najekskluzivnijeg beogradskog hotela 'InterContinental'. Iza njega je ostalo devetero djeca iz nekoliko brakova, no samo jedna udovica - srpska folk pjevačica, Svetlana Ceca Ražnatović, koja se tog siječanjskog dana zatekla na mjestu likvidacije.
Tih devedesetih godina Beograd je bio pravi 'Divlji istok'. Na jednom od sastanaka srbijanske oporbe, 10. siječnja 2000. godine, objavljen je podatak da se u proteklih sedam godina u Srbiji dogodilo čak 500 nerazjašnjenih ubojstava, a na meti likvidatora našle su se tada i brojne istaknute osobe koje su bile u prijateljskim odnosima s tadašnjim predsjednikom države, Slobodanom Miloševićem.
Među ubijenima bio je i tadašnji šef srpske policije, general-pukovnik Radovan Stojičić Badža, koji je sa Željkom Ražnatovićem Arkanom organizirao paravojne formacije koje su harale Hrvatskom i BiH. Kada su nakon tog ubojstva novinari pitali Arkana ne misli li da je upravo on sljedeći na redu, on je hladno odgovorio –„Neka bude što bude!“ I bilo je – iako se uvijek vozio u blindiranim automobilima, nosio pancirku čak i u krevetu, a njegovi su oprezni i nepovjerljivi tjelohranitelji bili na oprezu 24/7, drugog dana srpske Nove godine, u subotu 15. siječnja 2000., nešto iza 17 sati, u predvorju luksuznog, beogradskog hotela 'InterContinental', danas 'Crowne Plaza', s tri metka ispaljena u potiljak, likvidiran je Željko Ražnatović Arkan.
Tog je dana Arkan došao u hotel sa svojom suprugom Svetlanom Cecom Ražnatović, s kojom je u braku tada bio šest godina, te njenom sestrom Lidijom Veličković i tjelohraniteljem Zvonkom Mateovićem. S prijateljima je sjeo u separe, nedaleko od recepcije hotela i navodno ispunjavao listić za nogometnu kladionicu. Nešto poslije 17 sati, prišli su im Dragan Nikolić Gagi i Milan Đuričić Miki te su se porukovali s Arkanom i potom krenuli ka stepeništu hotela. Nekoliko metara dalje, u drugi separe koji je bio iza Arkanovih leđa, sjeo je Dobrosav Gavrić. Ubrzo nakon toga Gavrić je ustao, izvadio je pištolj “CZ 99” te je ispalio tri metka Arkanu u potiljak, a potom je s četiri metka, ispaljena u glavu i prsa, ustrijelio Mandića te s dva metka u leđa smrtno ranio Garića. Iako i sam ranjen u bok, između ploča pancirke, napadač je potom uspio pobjeći iz hotela. Kada su pucnjevi utihnuli, u lokvama krvi ležali su Arkan, Milenko Mandić Manda i Dragan Garić Garo, koji je ubijen na licu mjesta. Tjelohranitelj Zvonko Mateović utrčao je tada u butik u kom se zatekla Arkanova supruga Ceca.
"Tražio je da mu dam pištolj, jer je ispalio sve metke iz svog oružja. Dala sam mu svoj revolver, ali nije ispalio niti jedan metak. Neke su me žene spriječile da izađem iz butika, a Zvonko je vrištao: 'Ubijen je zapovjednik'. Skupila sam snagu i otrčala do supruga. Garić je bio na podu, Željko je krvario, ja sam pokušala reanimaciju. Vrištala sam da netko zove hitnu, dok sam Željku vadila krv iz usta", ispričala je, nakon likvidacije svog supruga, Ceca Ražnatović.
U Urgentnom centru u koji je smrtno ranjeni Arkan te večeri dovezen deseci policajaca osiguravali su glavni ulaz, prilaz je svima bio zabranjen, a nisu puštali čak niti najhitnije pacijente, upućujući ih prema drugim bolnicama. No, Arkan je na Hitni prijem dovezen gotovo klinički mrtav te mu, niti nakon više od sat vremena pokušaja, liječnici nisu uspjeli pomoći, kao niti smrtno ranjenom Gariću.
Bezbrojne teorije o motivu i naručitelju
Odmah nakon likvidacije Beogradom su počele kružiti različite priče, teorije su nicale poput gljiva poslije kiše, jer motiv za ubojstvo Željka Ražnatovića, nekadašnjeg vođe navijača Crvene Zvezde, 'oca' paravojne jedinice "Arkanovi tigrovi" i čovjeka koji je startao kao pripadnik "zlatne generacije beogradskog kriminala", mogli su imati mnogi. U to je vrijeme Arkan bio jedan od najbogatijih ljudi na prostoru bivše države. U njegovu je vlasništvu bila najluksuznija beogradska slastičarna 'Ari', nekoliko pekara 'Srpska kruna', tvrtke 'Ari Company', 'Vizantin Company', 'SDG Company', kao i stambena zadruga 'Šumadija'. Bio je vlasnik i nekoliko benzinskih crpki u Beogradu, dvaju butika u hotelu 'InterContinental' i nekoliko prodavaonica u najekskluzivnijem središtu Beograda, a svojevremeno je imao i kockarnicu u hotelu 'Jugoslavija', koji je bio uništen za vrijeme NATO-ovog bombardiranja. Bio je i vlasnik nogometnog kluba 'Obilić', a njegova vila bila je pravi zamak u elitnom dijelu Dedinja, čija je vrijednost tada bila procijenjena na više od 10 milijuna maraka.
Po jednoj od teorija koje su se plele nakon likvidacije, Arkana je ubila mafija, po drugoj s lica zemlje izbrisao ga je Miloševićev režim, jer 'mrtva usta ne govore'. U nedostatku službenih informacija pričalo se i da je za Arkanovu glavu bila raspisana tjeralica s velikom novčanom nagradom. Zbog zlodjela Arkanovih Tigrova u Hrvatskoj i BiH, kao potencijalni naručitelj spominjala se hrvatska i muslimanska strana, a zbog zbog rata na Kosovu i albanska strana. Špekuliralo se tada da je za njegovu glavu više milijuna dolara tada ponudila i američka CIA.
„Inscenirano ubojstvo“
Prema jednoj od verzija, ubojstvo se nije niti dogodilo, bilo je inscenirano lažnim mecima. Naime, pisalo se tih dana kako je 'kralj beogradskog podzemlja' u posljednje vrijeme imao velikih financijskih problema s rumunjskom i ruskom mafijom. Gubitak naftnih postrojenja koja su pripala Hrvatskoj označio je, kako se tvrdilo, početak kraja Arkanova carstva, jer su upravo tada počeli njegovi navodni, financijski problemi. Prema tadašnjoj ocjeni nekih stručnjaka iz Grčke i Rusije, nove su okolnosti iziskivale nova, radikalna rješenja te su tvrdili kako je rješenje pronađeno upravo u vještom scenariju Arkanova insceniranog ubojstva. To se potkrepljivalo činjenicom da je na Arkana i pratnju pucano iz oružja s podešenim projektilima. Grčki i Ruski stručnjaci tvrdili su da projektili namijenjeni Arkanu nisu nanosili dubinske ozlijede, ali su izazivali obilno krvarenje, što je, kako su navodili, bila dovoljna 'šminka' da se stekne dojam da je teško ranjeni Arkan bio klinički mrtav već na putu do bolnice. Istodobno se, prema toj teoriji, u Beogradu pripremala operacijska sala u kojoj će se Arkanu potpuno promijeniti izgled. Pod okriljem vlasti, čiji je bio ljubimac, odavno su za njega bili pripremljeni novi dokumenti na drugo ime, pa je tako Željko Ražnatović zauvijek nestao s političke scene i iz beogradskog podzemlja.
Ipak, upućeni su tada tvrdili kako su takve priče samo 'pijesak u oči' čiji je cilj prikriti naručitelja, ili pak grupu koja ima najviše koristi od Arkanove likvidacije, jedni zbog velikog novca, a drugi zbog toga što 'mrtva usta ne govore'.
Likvidacija s potpisom profesionalca
Sama činjenica da je Arkan ubijen hicima u glavu, nepobitno je upućivala na to da likvidacija ima potpis profesionalaca. Budući da je hotel 'InterContinental' imao osiguranje i kamere na svakom ulazu, a Arkanovi tjelesni čuvari bili su uvijek na oprezu, zaključilo se da ga je iz neposredne blizine mogao likvidirati samo profesionalac iza kojeg stoji dobro organizirana i uvježbana organizacija.
Dobri poznavatelji beogradskih prilika zaključili su da je Arkanova likvidacija dugo i pažljivo planirana. Prema podacima iz dokumenata stranih obavještajnih službi, kako su javili srbijanski mediji, određeni krugovi iz državnih struktura i srpskog podzemlja imali su jasan plan čiji je cilj bio oslabiti utjecajnog i moćnog Ražnatovića, likvidacijama njegovih bliskih prijatelja i odanih suradnika. Nakon takvog planskog prorjeđivanja redova, atentat na Arkana bio je lakše izvodiv, a garancija u uspjeh veća. No, Arkana je bilo nemoguće ubiti u klasičnim, beogradskim sačekušama, jer vozio se u blindiranim vozilima, a uzelo se u obzir i to da čak niti u krevet nije išao bez pancirke, te mu je stoga meta bila 'nacrtana' ne na čelu, nego na potiljku. Iz pištolja "CZ 99" tri metka u potiljak ispalio je Dobrosav Gavrić, policajac iz sela Trbušnica kod Loznice, koji je tog 15. siječnja 2000. godine, za samo desetak sekundi, ustrijelio trojicu muškaraca, nakon čega je uslijedio njegov dugogodišnji bijeg od pravosuđa.
Pokop kakav se od Titovog nije pamtio
Vijest o smrti Željka Ražnatovića Arkana prolomila se medijskim prostorom te su ju prenijele i gotovo sve svjetske agencije, France Presse, Associated Press, Reuters.... Na pokopu kakav se, po pisanju medija, nije pamtio od pokopa Josipa Broza Tita, bilo je preko 5 tisuća ljudi, među kojima su bile i brojne estradne zvijezde i nogometaši, ali nitko od političara iz, kako se navodilo, 'prve srbijanske lige'.
Arkanov ubojica Dobrosav Gavrić u bijegu je od 2006. godine, kada je osuđen u odsutnosti na 35 godina zatvora. No, 2011. godine, on je uhićen u Južnoafričkoj Republici, pri čemu je utvrđeno da je tamo stigao 2007., preko Italije i Ekvadora, te se služio lažnim imenom, Saša Kovačević. Gavrić je već 13 godina u pritvoru u Cape Townu te se protivi izručenju Srbiji. Budući da je osuđen u odsutnosti, bude li u konačnici ipak izručen Srbiji, Gavrić će imati pravo na ponavljanje sudskog postupka za trostruko ubojstvo u "InterContinentalu". U bijegu su bili i Gavrićevi pomagači, Milan Đuričić Miki i Dragan Nikolić Gagi, koji su osuđeni na po 30 godina zatvora. Đuričić je 2018. ubijen u Johannesburgu, a nakon što je 2003. godine uhićen u Beču, te izručen Srbiji, Dragan Nikolić u Zabeli, kod Požarevca, izdržava kaznu od 30 godina zatvora.
Misterij i nakon 25 godina
Iako je potpis izvršitelja likvidacije poznat, konkretan motiv i naručitelj Arkanova ubojstva i dalje su obavijeni velom tajne. Nagađalo se da iza svega stoji država, koja je navodno potaknula sukob narkobosova, kako bi se oslobodio teren za novu kriminalnu skupinu, na čijem je čelu bio Milorad Ulemek Legija. Prema drugoj teoriji s Arkanovim se ubojstvom povezivalo Slobodana Miloševića, no on se, u intervjuu 2000. godine, od toga oštro ogradio, optuživši zapadne sile za Ražnatovićevu likvidaciju. Kada je tužiteljstvo, u ožujku 2014. godine, izašlo s novim dokazima o Arkanovom ubojstvu, ispostavilo se da nema potvrde da iza likvidacije stoji tadašnji srpski politički vrh, na čelu s Miloševićem. Kao glavni razlog za ubojstvo, navedeno je moguće Arkanovo svjedočenje pred sudom u Haagu, ali i navodni susret s jednim visokim, zapadnim dužnosnikom.
GALERIJA Grenland je prekriven ledom i otkrio ga je Erik Crveni. Zašto se onda zove Zelena zemlja? Iza svega se krije genijalan marketinški trik
Ovi tu ga i sad svaku noć sanjaju.