Zemljin zaštitni ozonski omotač se obnavlja, a ozonska je rupa u 2024. bila manja nego posljednjih godina, glavna je poruka novog izvješća Svjetske meteorološke organizacije (WMO) koja tvrdi da će se ozonski omotač nastaviti oporavljati i u nadolazećim desetljećima, a do sredine stoljeća trebao bi se vratiti na razinu iz 1980., što znači da se smanjuje rizik od raka kože, katarakte i oštećenja ekosustava zbog prekomjerne izloženosti UV zračenju.
Poklopilo se da je ta vijest stigla točno na 40. obljetnicu Bečke konvencije, koja je prepoznala oštećenje stratosferskog ozona kao globalni problem i pružila okvir za mobilizaciju međunarodne suradnje u istraživanju ozona sustavnim promatranjima i znanstvenim procjenama. Montrealski protokol doveo je do postupnog ukidanja više od 99 posto proizvodnje i potrošnje kontroliranih tvari koje oštećuju ozonski omotač, a koristile su se u rashladnim uređajima, klimatizaciji, pjeni za gašenje požara i lakovima za kosu.
U usporedbi s prethodnim godinama, ukupni stratosferski ozonski pokrov povećao se nad većim dijelom svijeta. Dubina antarktičke ozonske rupe iz 2024., koja se pojavljuje nad Antarktikom svakog proljeća, bila je ispod prosjeka za razdoblje 1990. – 2020., s maksimalnim deficitom mase ozona (OMD) od 46,1 milijuna tona 29. rujna. Bila je manja i od relativno velikih rupa između 2020. i 2023.
Europska unija već je postigla svoje ciljeve postupnog ukidanja prema Montrealskom protokolu i redovito izvještava o uporabama sredstava koja su još uvijek dopuštena. Kako se uopće mjere oštećenja i regeneracija ozonskog omotača? Znanstvenici su se godinama oslanjali na tradicionalne Brewerove i Dobsonove spektrometre za dugoročno praćenje ukupnog ozona diljem svijeta, no s vremenom su rasli problemi s održavanjem jer se različiti tipovi instrumenata više ne proizvode, a rezervni dijelovi postajali su sve nedostupniji.
Posljednjih godina koriste se moderni spektrometri temeljeni na nizu uređaja, poput Pandore ili BTS-Solara. Testiranje instrumenta BTS-Solar započelo je 2014. godine u opservatoriju Izaña na Tenerifima u Španjolskoj. U lipnju ove godine BTS-Solar spektrometar raspoređen je i u vrućim uvjetima u regionalnom WMO-ovu centru u El Arenosillu u Španjolskoj. Raspoređivanje poput tog neophodno je kako bi se pokazalo da BTS-Solar ili Pandora spektrometri mogu postati novi alati za globalno praćenje ozona. Radna skupina WMO-a rasporedit će uskoro WMO-BTS u Arktičkom svemirskom centru Sodankylä u Finskoj na visokim geografskim širinama. Ondje vladaju posebno zahtjevni uvjeti – oštro arktičko vrijeme, niske kutove Sunca i visoke koncentracije ozona tijekom proljeća.
Znanstvenici prate napredak Bečke konvencije i Montrealskog protokola te naknadnog Kigali amandmana iz 2016., koji je obvezao potpisnike na smanjenje hidrofluorougljikovodika, snažnih stakleničkih plinova koji se koriste kao zamjena za tvari koje oštećuju ozonski omotač. S obzirom na to da su amandman do danas ratificirale 164 zemlje, postupno ukidanje napreduje prema dogovorenim rasporedima i očekuje se da će do kraja stoljeća spriječiti globalno zatopljenje do 0,5 °C.
Među ključnim čimbenicima koji su doveli do uspjeha Montrealskog protokola bilo je pružanje mjerodavnih znanstvenih savjeta. Oštećenje ozonskog omotača prati se od kasnih 1970-ih i izaziva zabrinutost brojnih znanstvenika jer ozonski omotač sprečava prolazak štetnih valnih duljina ultraljubičastog (UVB) svjetla kroz Zemljinu atmosferu. Te valne duljine u nekim slučajevima prekomjernog izlaganja uzrokuju rak kože, opekline od sunca, trajno sljepilo i kataraktu, a štete i biljkama i životinjama. Poznavanje stvarnog sunčeva UV zračenja na razini tla ključno je za procjenu rizika. Precizna mjerenja UV zračenja, koja, između ostalog, provodi njemačka mreža, pružaju vrijedne uvide u intenzitet, spektralni sastav i vremenske varijacije tijekom kratkih i dugih razdoblja. U sveobuhvatnoj studiji više od milijun UV podataka iz Dortmunda u Njemačkoj i Ucclea u Belgiji pažljivo je obrađeno i korišteno za izračun.
Promjene u naoblaci
Analiza je pokazala znatan porast mjesečnog UV zračenja između 1997. i 2022., a taj se porast može pripisati promjenama u naoblaci. Satelitski podaci potvrđuju ovaj zaključak, pokazujući snažno smanjenje naoblake iznad srednje Europe tijekom razdoblja istraživanja. Utjecaj oblaka na razine površinskog UV zračenja također pomaže objasniti zašto je 2022. zabilježeno rekordno visoko UV zračenje, što se podudara s jakom i dugotrajnom sušom diljem Europe. Iznimno niske vrijednosti ozona u 2020. rezultirale su većim UV zračenjem nego što bi se očekivalo na temelju globalnog zračenja.
Razina ozona stabilizirala se do sredine 1990-ih i počela se oporavljati u 2000-tima, jer se pomicanje mlazne struje na južnoj hemisferi prema Južnom polu zaustavilo. NASA je 2019. izvijestila da je ozonska rupa najmanja otkako je prvi put otkrivena, a UN sada predviđa da će se prema trenutnim propisima ozonski omotač regenerirati do 2045.