Osječki sud poništio smrtnu presudu iz 1945. župniku vlč. Josipu Astalošu

Odvjetnik Tomislav Jonjić objavio je kako je poništena osuda na smrt iz 1945. godine nakon što je Jonjićev ured u ime  Hrvatskog društva političkih zatvorenika podnio zahtjev Županijskom sudu u Osijeku za reviziju presude osječkom župniku vlč. Josipu Astalošu, koji je 1945. godine osuđen na smrt, a sada je ta odluka postala pravomoćna. Josip Astaloš uhićen je 16. travnja 1945. godine te po vojnom sudu u Osijeku osuđen na smrt vješanjem 1. srpnja iste godine, a kazna je izvršena 5. kolovoza 1945. godine. 

- Pravomoćnom presudom tročlanog vijeća Županijskog suda u Osijeku br. Kv-I-26/2025-15 od 12. veljače 2026. u cijelosti je poništena smrtna osuda koja je vlč. Astalošu izrečena odmah po okončanju ekspresno provedenoga javnog „suđenja“ u Dalju, zapravo pravosudnog linča, što je bio upriličen u nedjeljno jutro, 1. srpnja 1945. godine.  Ni mjesto ni vrijeme nisu bili slučajni: smrtnu je osudu, naime, trebalo izreći u vrijeme mise te time dodatno zastrašiti Hrvate odnosno daljske katoličke vjernike. Bilo je to sukladno naputku „osloboditelja“ odnosno Komunističke partije Jugoslavije, čija je osječka filijala već 29. svibnja 1945. (dakle, prije nego što je protiv Astaloša otvorena čak i istraga!) izvijestila Oblasni komitet KP Hrvatske za Slavoniju o pripremama za nekoliko javnih suđenja, „gdje ćemo nekoliko gadova i javno likvidirati“, među kojima u Dalju „mislimo javno osuditi popa Astaloša, poznatog krvnika koji se nalazi kod nas u zatvoru“ - objavio je Tomislav Jonjić te dodao:  

- Nesretnom je župniku napakirano koješta, a idućih će ga desetljeća jugoslavenski „istoričari“, ni kriva ni dužna, ocrnjivati i za rušenje daljske pravoslavne crkve. Recept je uobičajen: nevina je čovjeka trebalo prikazati kao monstruma. Tijekom te pravosudne farse vlč. Astaloš se je držao iznimno dostojanstveno, ne pokleknuvši ni u jednom trenutku ni kao katolički svećenik niti kao hrvatski rodoljub. Nije odgovornost svaljivao na drugoga niti je molio za milost, pa i u tom pogledu zaslužuje da ga se uvrsti u galeriju uzornih likova Crkve u Hrvata. 

Pojasnio je kako su u ime Hrvatskog društva političkih zatvorenika zahtjev za reviziju presude, potkrijepljen brojnim dokumentima (uključujući one koje je objavio povjesničar Miroslav Akmadža, aktualni ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest), podnijeli 2. listopada prošle godine. Održana su dva ročišta, prvo u prosincu prošle godine, a drugo u veljači ove godine jer je sud tražio provjeru autentičnosti dokumentacije koja je zahtjevu bila priložena. 

- Nakon što je ustanovljeno da je ona autentična i da se vlč. Josipu Astalošu ne može predbaciti nijedan zločin, taj nevini hrvatski svećenik danas je napokon neosuđivan čovjek. Ali – ako je u etičkom pogledu uvijek bio nevin, a sada i na pravnoj razini oslobođen sudskom presudom, to još ne znači da je i u političkom smislu oslobođen i da ga se smatra nedužnim. U nekim je medijima već objavljeno, da su mjesne daljske vlasti u kojima dominira srpska manjina, naumile preimenovati ulicu koja njegovo ime nosi iz doba mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Želi se, dakle, Hrvatima u Podunavlju, ali i drugdje, iznova pokazati kako se 1945. uvijek iznova vraća.  I vraćat će se dokle konačno ne izborimo slobodu! Do nje se ne dolazi popuštanjem i kompromisima, nego – borbom bez predaha. Tek kad Hrvatska bude slobodna i svoja, bit će napokon posve oslobođen i Josip Astaloš i desetci tisuća drugih naših pobijenih Astaloša - kaže Jonjić.