Hrvatica objavila koliko ona i partner zarađuju pa uslijedila rasprava: 'Nakon ovih troškova, ostaje im 1200 eura za osobne potrebe i štednju'

Jedna je korisnica iz Hrvatske na Redditu postavila pitanje ljudima preživljavaju li oni sa svojim primanjima? Navela je kako ona i partner ukupno imaju 2200 eura mjesečnih prihoda te da žive u unajmljenom stanu bez djece i s jednostavnim životnim stilom. Kaže kako su sasvim zadovoljni svojim životom. Kaže kako njihovi prijatelji i poznanici koji zarađuju više žale se na "životarenje", neprestano ističući kako jedva spajaju kraj s krajem. Pita se tko je tu lud? Jesu li oni koji su zadovoljni s manjim prihodima, ili je problem u percepciji onih koji nikad nemaju dovoljno?  Oboje su blizu 40 godina i njihov životni stil je promišljen i minimalistički, ali daleko od lišavanja. Navela je i kako kako izgledaju njihovi troškovi: Stanarina: 450 eura za stan od 30 kvadrata. Režije: Prosječno 150 eura mjesečno. Hrana i kućanske/higijenske potrepštine: Oko 400 eura.

Nakon ovih fiksnih troškova, ostaje im 1200 eura za osobne potrebe i štednju. Od toga, 600-700 eura mjesečno ide u štednju, koja pokriva preventivne zdravstvene preglede, popravke u kućanstvu, kupnju uređaja, izlete i putovanja. Preostalih 500-600 eura troše na odjeću, kozmetiku, izlaske, kave, obrazovanje i slično. Na godišnjoj razini, nakon svih troškova, ostaje im oko 14.500 eura za "slobodno trošenje", što uključuje i putovanja.  Nepušači su, rijetko piju (možda jednom u dva mjeseca na pivu s prijateljima), ne drogiraju se, ne kockaju i nemaju pretplate za nepotrebne usluge. Obroke kuhaju sami, ne naručuju dostavu hrane, a u restoran odlaze tek šest puta godišnje. Ne kupuju grickalice, slatkiše, gazirane sokove niti pekarske proizvode. Umjesto teretane, ona vježba kod kuće, pješači i povremeno trenira rekreativni sport, dok on fizički radi na poslu.  Nemaju vlastiti automobil, već povremeno (maksimalno jednom mjesečno) posuđuju auto od njezinih roditelja za izlete, putovanja ili veće kupnje, pri čemu sami plaćaju gorivo.

Na posao idu javnim prijevozom, a većinu obaveza obavljaju pješice ili javnim prijevozom. Financijski su potpuno neovisni, bez ikakve podrške obitelji osim te povremene posudbe automobila. Ona tvrdi kako joj je život ispunjen i sretan. Odjeću i obuću kupuje rijetko, kada se postojeća pohaba, a 90% kupnji čini second-hand odjeća. Kapute i jakne nosi pet i više godina, a isto vrijedi i za torbe. Svira dva instrumenta, oba kupljena prije više od deset godina. Knjige posuđuje iz knjižnice ili ih besplatno skida s interneta. S prijateljima se druži uz kavu kod kuće, šetnje ili izlete na kojima pješače ili leže na travi. Nekoliko puta godišnje odlaze na kraća putovanja i jednodnevne izlete, što im dodatno obogaćuje život. - Ne smatram svoj život životarenjem. Ne fali mi ničega, imam štednju za nenadane troškove, a i generalno nisam osoba koja pati za materijalnim - navodi ona i dodaje kako se njihovi prijatelji i poznanici koji zarađuju dosta više žale kako "životare", kako moraju okretati svaki cent, kako ih bilo kakav nenadani trošak "ubije" i kako si ne mogu priuštiti ni tjedan dana ljetovanja.  

-  Disciplina. Ono što je tebi nepotreban trošak nekome je nužnost. Ili bar smatraju da im je to nužno.Netko ne može bez cigareta, netko bez pekare, netko bez kafića a netko ne zna kuhati ili mu se ne da kuhati. Netko kupi prevelik i preskup auto koji mu realno ne treba. Nekome bi se osušila ruka da ne otputuje bar jednom godišnje na drugi kontinent. Tebi “malo za sriću triba” i budi sretna zbog toga - jedan je od dogovora u raspravi.

- Živite jako minimalistički (vjerojatno vaš izbor). Ali realno - imate li nekakve hobije, druženja, kino? Odjeća? Hrana i higijena 400 eura mjesečno? Auto nemate (tu bi išlo jako puno na gorivo i popravke). Da imate djecu…. Bitno je da ste vi zadovoljni i ispunjeni s takvim načinom življenja - drugi je odgovor.

- Ne životarim nego se borim. Partner i ja imamo veće plaće od vas dvoje ali smo odlučili izaći van iz najma i priuštit si vlastitu nekretninu te nas automatski taj kredit stavlja u goru financijsku poziciju od vas. Samo što ćemo ga mi za 8 godina u potpunosti otplatit i imat svoju nekretninu. Da smo ostali u najmu mogli smo živjet kao lordovi i onda se u 40-ima pitat zašto si nismo prije priuštili vlastitu nekretninu. Cilj mi je da jednog dana kad sredimo kredite možemo uživat u životu a ne da za 10 godina razmišljamo da nam je pre skupo otići u kino ili se počastit u restoranu. Već sa 20 godina mi nije na pamet palo posuđivat auto od roditelja koji bi taj isti registrirali i održavali za mene. Da sam razmišljala na taj način mogla sam komotno ostat živjet s njima i udri brigu na veselje - smatra jedna korisnica Reddita.

- A gle, živiš kao student. Ako češ imati djecu - tad je druga priča. Sve dok ovisiš samo o sebi je lako. Također - lako je dok sve ide kao po špagi i nemaš velikih izdataka - poručio joj je jedan korisnik.