Društvene se igre iz godine u godinu mijenjanju i razvijaju. Čovječe ne ljuti se, Monopoly, Cluedo, Rizik, Uno ili Jamb nisu više prvi izbor. Sada djeca, mladi, ali i odrasli, za svojim stolovima uredno otvaraju kutije s igrama kao što su Catan, Carcassonne, Ticket to Ride, Dixit, Alias... Te moderne društvene igre nadišle su princip "baci kocku i pomakni figuru" i u sebi sadrže nove i inovativne mehanike kako bi vještine igrača došle u fokus jer su u njima igrači ti koji imaju kontrolu nad igrom i upravljaju svojim potezima na temelju znanja, procjene i vještina, a uspjeh temeljen na sreći smanjen je na najmanju moguću mjeru.
Iznimno je popularno i igranje uloga u kojem dominiraju fantazija i svijet čudovišta, borbi, spletki, pustolovina... U njemu se spajaju strategija, gluma, pričanje priča i izrada likova, bilo da ih nacrtate na papiru bilo da do najsitnijih detalja oslikate izrađenu figuricu svog lika. Među omiljenijima su svakako Dungeons&Dragons i Warhammer. Na glumi se temelji i sve popularniji LARP, igra oživljavanja uloga, koji je izrastao u živu kazališnu avanturu.
LARP-eri se odmiču od igraćeg stola i, prateći mehaniku igre, kao pravi glumci utjelovljuju svoje likove u prostoru, a često se nalaze i na konvencijama diljem Europe. S druge strane, cosplay je fokusiran samo na kostime i omogućuje vam da barem na jedan tren postanete svoj omiljeni lik iz igrice, serije, priče... U izradu kostima za LARP i cosplay ulaže se puno truda, a mnogi u tu svrhu posegnu i za svladavanjem ručnih radinosti poput šivanja ili kupnjom radova drugih članova igraće zajednice. Igranje uloga obilježje je i tzv. Murder Mysteryja, odnosno krimi-igara, a zagrebačka tvrtka Skockane igre nedavno je lansirala vlastitu, nazvanu "Tko pjeva zlo ne misli", u kojoj se zločin događa na glazbenom festivalu.
Kod ovih je igara princip takav da domaćin podijeli pozivnice društvu u kojima piše kako se određeni lik treba ponašati, što radi i kako izgleda te je li ubojica. Naime, lik ubojice smije lagati tijekom ispitivanja i njegov je zadatak prebaciti sumnju sa sebe na druge igrače. Vlasnik Skockanih igara te potpredsjednik Udruge Igranje Žarko Pintar kaže da je, gledajući zdravorazumski i uzevši u obzir današnje životne prilike, gotovo siguran da velikom rastu popularnosti igranja društvenih igara kod mladih pogoduje zatrovanost društvenim mrežama, internetom i ekranima.
– Mladi su već od malih nogu na svojim mobitelima, tabletima i računalima. Komuniciraju s vršnjacima putem raznoraznih videochat platformi ili tipkajući hrpe poruka putem aplikacija. No, takva komunikacija za nas ljude nije dovoljna. Priroda nam nije namijenila takvu komunikaciju. Ljudima je biološki potreban fizički kontakt s drugima i pri ovakvim oblicima komunikacije nedostaje cijela lepeza onoga što ne može biti preneseno samo tipkanjem ili videopozivima – mimika i gestikulacija, odnosno govor tijela koji ne može biti prenesen ovim putem. Ljudi čeznu za izravnim kontaktom s drugim osobama. I onda, kada se zajedno nađu u opuštajućoj atmosferi za stolom i društvenom igrom, otkriju kako im cijelo to okruženje odgovara. Naravno, mladi se nalaze po klubovima i u raznim kafićima uz piće pa i tako komuniciraju uživo, ali teme o kojima tako razgovaraju često su površne i počnu ih zamarati. Društvene igre ubacuju ih u neke nove svjetove, u neke nove izazove dajući im time neki novi smisao u društvu. Stoga sam jako optimističan u vezi s tim jer su naši mladi tek počeli otkrivati potencijal ovakvog načina kvalitetnog utroška slobodnog vremena. Rekao bih da su društvene igre pozitivna navika – smatra Pintar.
Diljem svijeta održavaju se festivali i konvencije posvećeni upravo igrama i mašti, ima ih i kod nas, naravno u puno manjoj mjeri, a jedan je u organizaciji Kulturnog centra Požega nedavno bio u tome slavonskom gradiću. Festival se zove Slavonikon, održan je u požeškoj Gradskoj knjižnici u čijem su se prizemlju bili natisnuli posjetitelji oko ploče na kojoj su igrači, "naoružani" metrima i olovkama i papirima, igrali Warhammer pomno bilježeći svaki detalj i razrađujući strategiju. Pozornost nam je privukao i stol pun modernih društvenih igara iza kojeg je stajao Igor Dugalić iz Osijeka. Muškarac na pragu četrdesetih i sam je danas pasionirani igrač, a u ovaj ga je svijet "uvukao" sin, kojem se u tinejdžerskoj dobi nastojao još više približiti. – I tako smo se počeli igrati i učlanili smo se u klub pa i danas svakog petka odlazimo na druženje i zabavu – kazao je Igor istaknuvši pritom važnost socijalnog aspekta igara. Nedavno je u središtu Osijeka Igor otvorio Phoenix Feather, prostor koji je manjim dijelom koncipiran kao trgovina društvenih igara, dok su u većem dijelu stolovi za kojima se možete igrati.
Danas se u svijetu "vrti" više od 80.000 raznih društvenih igara koje se vani igraju u raznoraznim boardgame kafićima, mjestima koja nude konzumaciju pića i hrane uz igranje društvenih igara iz njihove kolekcije. Kod nas je malo teže zamisliti takve slike, no prije nešto više od deset godina počele su se osnivati razne udruge za promicanje društvenih igara te je danas u Hrvatskoj nekoliko jakih, poput Udruge Igranje iz Zagreba, riječkog RiRoll-a, Titan Atlas iz Osijeka, Mordele iz Poreča... Međutim, dok je svjetska izdavačka scena, kad je riječ o modernim društvenim igrama, iznimno jaka i još raste, kod nas je ovo tržište još na niskim granama. Pintar kaže da su ljudi nedovoljno upoznati s modernim društvenim igrama i češće se odlučuju za klasike. Tu je i problem proizvodnje jer u Hrvatskoj postoji možda jedna tiskara koja može tiskati društvene igre koje donekle prate standarde proizvodnje igara u svijetu.
– U našim razvojnim kanalima na internetu postoji već nekoliko mladih autora igara koji rade jako interesantne igre, ali teško nalaze domaće izdavače, a strani pak izdavači radije uzimaju igre autora s kojima već imaju ugovore – rekao je Žarko Pintar. Na Slavonikonu su stubama požeške knjižnice šetale anime i vilenjaci utjelovljeni za cosplay, a na katu je Vjekoslav Hraste predstavljao svoj "Planet zabave", u kojem će se i mladi i stari uz inovativne društvene igre koje potiču na komunikaciju opustiti i shvatiti koliko su zabavne. – Ljudi vole igre u kojima moraju malo lagati, krivo se predstaviti, surađivati s drugima, razgovarati... Mnogima je važno i to što se pravila shvate za nekoliko minuta, da učenje ne traje satima – objašnjava dok nedaleko od njega studentica Chiara Pumper čeka ekipu koja će se okušati u LARP-u.
Ona je dio kolektiva iz Zagreba, tvrtke Terrible Creations, koja izrađuje igre za team building, krštenja, svadbe, sprovode... osmišljavajući scenarij i likove: – Mafija je jako popularna. Odrasli se ljudi vole pretvarati da su mafijaši, no imamo i igre prilagođene djeci. Surađivali smo sa školom u Osijeku, za koju smo osmislili igre vezane za povijesne događaje, na primjer o dolasku Osmanlija, na koji je način kod njih funkcionirala trgovina... Bude to zabavno, a kad ste u toj situaciji, najlakše se nauči – kaže Chiara, svjesna da kod nas, kada se govori o LARP-ovima, prevladava mišljenje kako je riječ "o luđacima koji trče po šumi i udaraju se plastičnim mačevima".
– LARP-ovi su počeli rekreiranjem borbi, međutim posljednjih su se godina preobrazili u nešto što može biti edukativno jer kroz igru možete učiti i o toleranciji, komunikaciji... – dodaje. I dok nordijske zemlje, ali i Poljska prednjače u rasprostranjenosti te edukativne "iskoristivosti" LARP-ova, u Hrvatskoj je situacija drugačija, no pomaka ima. Već neko vrijeme ravnatelj osnovne škole iz Svetog Ivana Zeline Matej Škaro piše LARP-ove, neke škole ozbiljno razmišljaju o tome da ih uvrste u svoje kurikulume, a od ove školske godine u Hrvatsku je uveden u kurikulum jedne škole. Riječ je o zagrebačkoj III. gimnaziji, čiji će učenici od sada učiti igrajući se, i to zahvaljujući svojoj profesorici psihologije i školskoj psihologinji Ivani Delač:
– Naša je škola nositelj Erasmus akreditacije i provodimo mnoge zanimljive projekte, a jedan od njih bio je i Erasmus projekt "(Role) play and learn: LARP as an educational tool", koji je trajao dvije godine, od školske godine 2023./2024. U sklopu tog projekta, zainteresirani učenici su se mogli uključiti u LARP igre. Dosad su imali priliku odigrati osam LARP-ova, a sveukupno je u tim igrama sudjelovalo više od 50 učenika. Za sve to vrijeme kolegice koje su mi se priključile u projektu i ja educirale smo nastavnike i učenike naše škole o LARP-u, što je to, koje su dobrobiti i koristi za učenike. I tako smo udarile temelje za školski projekt "LARP u školi" koji nam je od ove godine u školskom kurikulumu te u sklopu kojeg ćemo organizirati barem jedan LARP godišnje za učenike – ali i LARP za nastavnike, jer polako ali sigurno i među njima raste interes za ovu aktivnost. Naravno, ništa od toga ne bi bilo moguće da nije bilo goleme podrške naše ravnateljice Darke Sudarević, koja je u LARP-u prepoznala inovativan, koristan obrazovni alat – kaže psihologinja Delač.
Povratne informacije učenika na ovakav oblik aktivnosti izrazito su pozitivne, a u evaluacijskim anketama procijenili su da su im korisne ponajviše za razvoj socijalnih vještina, ali i učenja novih informacija. Među LARP-ovima koji su do sada odigrani u III. gimnaziji jest i "Libertas", tematski smješten u 15. stoljeće i Dubrovačku Republiku, koji su osmislile Ivana Delač i njezine kolegice Katarina Essert i Zrinka Gracin.
– LARP-ovi su se u našoj školi dosad odvijali isključivo izvan redovite nastave, a oni koje smo dosad održali uvelike su bili orijentirani na ishode međupredmetnih tema, posebno vezanih za osobni i socijalni razvoj te aktivno građanstvo. LARP "Libertas", koji smo izradile u sklopu Erasmus projekta, osim međupredmetnih tema uključuje i edukativne sadržaje iz povijesti i likovne umjetnosti. Savjeta koje bih dala školama koje žele uvesti LARP kao aktivnost ima dosta, ali rekla bih da je najbolje početi tako da djelatnik škole koji želi to pokrenuti i sam isproba igrati LARP (ako već nije), potom pronađe nekoliko zainteresiranih učenika koji bi htjeli isprobati neku novu, zabavnu aktivnost, potom pronaći neki od gotovih materijala za provedbu LARP-a. Puno je LARP igara koje su jednostavne za pripremu i izvedbu dostupno je online za preuzimanje, i potrebno je samo proučiti materijale i provesti igru u djelo. I mi ćemo ubrzo pripremiti sve materijale LARP-a koji smo izradile te ih postaviti ih na web-stranicu škole i na CARNET-ov Edutorij, pa će ih svi zainteresirani moći preuzeti i isprobati – objašnjava psihologinja.
Vjerojatno se čini da je LARP igre teško organizirati tijekom nastave jer je puno onih koje traju po nekoliko sati, valja znati da postoje i kraći LARP-ovi, čak i mikro LARP-ovi koji traju kratko. Na internetu postoje odlične zbirke besplatno dostupnih LARP-ova, kao i onih koji se mogu kupiti za nekoliko eura, a profesorica Delač preporučuje stranice Larp Library, wiki.rpg.net ili Fundacja Edukacyna Nausika iz Poljske... Također, dosta njih ima oznaku "eduLARP", što znači da sadrže edukativne sadržaje i izrađeni su upravo radi poučavanja. Iako kostimiranje u lik koji se igra pomaže u uživljavanju u nj, nije nužno imati kostim ni rekvizite – većina LARP-ova može se odigrati u svakodnevnoj odjeći i bez puno prethodne pripreme učenika.
Osim stjecanja znanja na zabavan način važne su i dobrobiti igre za psihološki i socijalni razvoj. Psihologinja Delač kaže kako je igra u djetinjstvu nužna jer igrom razvijamo razne vještine, od socijalnih i komunikacijskih, preko rješavanja raznih vrsta problema i snalaženja u novim situacijama, sve do strategija suočavanja sa stresom i adekvatnog nošenja s porazom i neuspjehom. Sve navedeno posebno vrijedi za LARP i druge oblike igre uloga, gdje sudionik ulazi u ulogu druge osobe, s drugačijim ciljevima i motivacijom, te može isprobavati razna ponašanja i time se zapravo pripremati za različite životne izazove.
– Takve aktivnosti koriste svima nama, neovisno o dobi, omogućavaju razvoj vještina i kompetencija u sigurnom okružju igre. Usto, igre su zabavne, a posebno razne društvene igre, igre uloga poput Dungeons&Dragons i LARP-a, gdje možete što god poželite – naravno, u okviru unaprijed postavljenih pravila. Osim toga, postoje istraživanja koja pokazuju pozitivan učinak takvih aktivnosti na mentalno zdravlje, što je u današnje doba, kad se bilježi porast smetnji mentalnog zdravlja, posebno važno – naglašava.
Bez obzira na to što ih starije generacije vrlo često smatraju asocijalnima, činjenica je da se i današnji mladi itekako vole igrati i družiti. – S obzirom na sveprisutnost raznoraznih ekrana u životima djece i mladih, posebno u eri eksplozivnog razvoja umjetne inteligencije na koji se oni zapanjujuće mnogo oslanjaju, treba pozdraviti svaki trend koji ih okreće jedne prema drugima. To su generacije koje su rasle u pandemiji i izoliranosti od vršnjaka u osjetljivome razvojnom razdoblju, što je zasigurno stvorilo pojačanu potrebu za socijalizacijom. Današnji su mladi upravo zbog toga i dosta nesigurni kad je riječ o vršnjačkim odnosima, a igre im omogućavaju da eksperimentiraju s raznim socijalnim situacijama u sigurnom okružju. Mi ih u školi nastojimo što više usmjeriti prema zajedničkim aktivnostima uživo i druženju bez ekrana, pa je tako u planu da se ove školske godine u svakom razred barem jednom na satu razrednika igraju društvene igre. Zahvaljujući financijskoj potpori Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih za projekt "Geekovi Treće na putu do sreće" škola posjeduje velik broj raznih društvenih igara, od onih klasičnih, poput šaha, mlina, Čovječe ne ljuti se i sličnih, do takozvanih "boardgameova" poput Carcassonnea, Catana, Dixita, Cluedo i brojnih drugih. Takve igre osim socijalnih vještina uvelike razvijaju i kognitivne vještine poput kritičkog mišljenja, rješavanja pitanja problema, logičkog zaključivanja i drugih, pa su višestruko korisne za učenike – rekla je profesorica psihologije Ivana Delač.