KUPUJEM HRVATSKO

Naše šunke “leže” i po 10 tjedana, tajna je i u dimljenju

Šunke
Šunke
31.03.2020.
u 15:00
Na OPG-u Hruška pokraj Kutjeva i u Igo-Matu kod Samobora ubrzano se spremaju delicije koje će se naći na uskrsnim stolovima diljem zemlje, ali i inozemstva
Pogledaj originalni članak

Popis za njihove šunke počeo se puniti mjesecima prije Uskrsa. Posebna je ovo godina za obje mesarske obitelji – slavit će se četvrt stoljeća otkako su se upustili u taj posao i u Bjeliševcu pokraj Kutjeva i u Otruševcu kod Samobora. I na OPG-u oca i sina Vjenceslava i Damira Hruške, kao i u pogonu Igo-Mat obitelji Runtas, s pripremama za najveći kršćanski blagdan počinju već u siječnju kada pristižu prve narudžbe. Kako bi bila što sočnija, najvažnije je, slažu se članovi obiju obitelji, da šunka dugo odstoji u salamuri. Kod oca i sina Hruške, koji su ponajprije kulenari, tristotinjak šunki, koje rade “po starinski”, u pacu leži od sedam do osam tjedana.

– Salamuru pravimo od soli, bijelog luka, lovora i papra pa, kad se kuha, ima sasvim drukčiji “šmek”. Desetak dana pred Uskrs spremne su za slanje, tako da budu svježe, i na tome inzistiramo – kaže 59-godišnji Vjenceslav Hruška. Tajna njihovih šunki je, dodaje, što zna točno kada je i kako nastala sirovina.

– I što radimo pošteno, zato smo i opstali 25 godina. Jer, nema kod nas kemije, samo sol, bijeli luk, lovor i papar. Industrijski se šunka može proizvesti već za tri tjedna, a mi to ne radimo – ističe Hruška.

Kupovale su se prije šunke od sedam ili osam kilograma, no trend se promijenio.

– Šunka u mrežici od četiri do pet kilograma dovoljna je za četveročlanu obitelj, za Uskrs i sutradan. Tako nema ni bacanja hrane jer prošla su vremena kada su se one jele do maloga Uskrsa. Usto, takve se šunke mogu i lako skuhati u stanu u Zagrebu – govori Vjenceslav. Velike šunke, dakle, otkoštavaju, stavljaju u mrežice i na koncu dime.

– Ništa se ne gubi, svi sokovi ostaju u njoj jer ju se pripremi prije dimljenja. Kada se nakon dimljenja reže, tada gubi sokove –objašnjava naš sugovornik. Vjenceslav Hruška u selu Bjeliševac, u istome dvorištu, živi i radi sa sinom Damirom i njegovom obitelji, a sve tri se generacije, ponosan je, izvrsno slažu.

– Sinu sam prije dvije, tri godine prepustio posao, da mi ne ode u Irsku ili Njemačku. On je inženjer prehrambene tehnologije i 30 mu je godina. Snaha Matea zadužena je za našu trgovinu u Požegi, supruga mi Vlasta pomaže doma, a posao već uči i naš unuk, trogodišnji Noa – smješka se Vjenceslav.

A šunke koje nastaju na njihovu imanju završit će za blagdane i u Zagrebu, i u Rijeci, i u Lovranu, i na Krku... Rado ih kupuju i naši ljudi koji žive u Njemačkoj ili BiH. Šunka stoji 60 kuna po kilogramu, a otkoštena 80 kuna. Cijene nisu dizali, ističe, posljednjih sedam godina, pa neće ni sada. Bez obzira na nestašicu i koronavirus, podcrtava on, “narod ne treba iskorištavati”.

NAKON ŠTO ŠUNKICE ODSTOJE idu na dimljenje, u Igo–Matu to čine isključivo na dimu bukve

Cijene neće dizati niti Runtasi, koji su ipak najpoznatiji po svojoj Samoborskoj salami. Kilogram šunke kod njih je od 65 do 79 kuna, a u suhom ih pacu drže devet do deset tjedana. Tijekom tog procesa mijenjaju im pozicije, tako da one koje su na dnu dođu do vrha i obrnuto.

– Potom ih odsoljavamo tako da ih stavimo u vodu, a onda ide dimljenje, isključivo na bukova drva – govori Igor Runtas, koji je u Igo-Matu zadužen za organizaciju i logistiku, dok je drugi sin Matija u proizvodnji. Otac Zdravko, koji je kao mesar posao počeo 1995., vlasnik je, uz partnera Hrvoja Šikića, i brine se da sve funkcionira kao “po špagi”, dok majka Ružica, koja je ekonomistica, vodi “knjige”.

– Otac je počeo s mesnicom u Dugavama, a danas ih je osam diljem Zagreba. Ime je spoj prva tri slova bratova i mog imena – objašnjava Igor. Šunke koje pacaju teške su od devet do 11 kilograma, a s obzirom na to da kupci najčešće ne kupuju cijelu, prije nego što ide u prodaju najprije ih “spandlaju”, odnosno trančiraju.

– Jedna velika sastoji se od nekoliko različitih dijelova, među ostalim, i frikando, ruža te šol. Prodajemo i već narezane, a uvijek se trudimo da imamo viška kako ne bi ponestalo. Za ovaj Uskrs pripremamo 20 tona – govori Igor. A kako prepoznati dobru šunku, pitamo ga. Bitno je, ističe, da je malo prošarana žilicama te da ima masnoće ispod kože jer to pokazuje da meso nije presuho.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.