Nakon višemjesečnih masovnih prosvjeda diljem Irana, vrhovni vođa Ali Hamenei naredio je brutalni obračun sa stanovništvom. Sigurnosne snage režima ugušile su pobunu uz tisuće mrtvih, čime je zatvoren prostor za mirno rješenje krize. Iako je američki predsjednik Donald Trump u prvim tjednima otvoreno pozivao Irance da ostanu na ulicama, Sjedinjene Američke Države tada nisu intervenirale. U međuvremenu se situacija značajno promijenila. U regiju je raspoređena velika američka vojna sila, uključujući kapacitete koji omogućuju izravne napade na Iran ako Bijela kuća izda zapovijed. Sam Trump tu koncentraciju snaga opisao je kao “masivnu armadu”.
No ključno pitanje ostaje: što je cilj tog vojnog rasporeda sada, kada su prosvjedi već slomljeni? Administracija u Washingtonu šalje neujednačene poruke. Trump kao glavni zahtjev ističe da Iran ne smije imati nuklearno oružje, dok njegovi izaslanici traže i ograničavanje balističkih projektila te prekid potpore militantnim skupinama na Bliskom istoku. O sudbini prosvjednika i krvoproliću gotovo se više i ne govori, osim sporadičnih tvrdnji da je Teheran obećao zaustaviti pogubljenja.
Kako piše CNN u svojoj analizi, upravo ta nejasnoća ciljeva sugerira da diplomacija više nije realna opcija. Iran nema interes za pregovore, a cijena koju bi tražio, ozbiljno ublažavanje sankcija, bila bi teško prihvatljiva i za SAD i za Europsku uniju, koja je nakon nedavnog nasilja dodatno pooštrila mjere protiv Teherana. Usto, EU je ovih dana službeno proglasio Iransku revolucionarnu gardu terorističkom organizacijom. Prema procjenama, Trumpu su sada na stolu tri moguće strategije.
Prva opcija je ekonomsko gušenje Irana.
To bi uključivalo pomorsku blokadu i strogu provedbu embarga kako bi se spriječio izvoz nafte, glavnog izvora prihoda režima. Iako je iranska nafta već pod sankcijama, zemlja i dalje izvozi gotovo dva milijuna barela dnevno. Gospodarstvo je u kolapsu, a nacionalna valuta rial pala je na povijesni minimum. Ideja je da se dodatnim pritiskom potakne novo nezadovoljstvo stanovništva. No Iran je i ranije pokazao da zna zaobići sankcije te da odgovara napadima preko svojih saveznika u regiji, što ovu opciju čini dugoročno nestabilnom.
Druga opcija su ograničeni kazneni udari.
Slični napadima koje je Trump naredio u Siriji 2017. godine, ovi bi udari bili usmjereni na strukture odgovorne za represiju, poput Revolucionarne garde i paravojnih snaga Basij. Cilj ne bi bio rušenje režima, nego slanje poruke i odvraćanje od budućih masakra. Međutim, za razliku od Sirije, Iran ima kapacitet uzvratiti, uključujući raketne napade na američke baze i Izrael, što bi lako moglo prerasti u širi regionalni rat.
Treća, najradikalnija opcija je uklanjanje samog vrha režima.
To bi uključivalo napade na političko i vjersko vodstvo, uključujući i Hameneija. Takav potez nosi golem rizik: neizvjestan ishod, mogući kaos unutar Irana i destabilizaciju šire regije. Američki državni tajnik Marco Rubio priznao je pred Senatom da nitko ne zna tko bi preuzeo vlast nakon Hameneija te da bi situacija bila daleko složenija nego u drugim sličnim slučajevima.
Iako nijedna opcija ne nudi brzo ili čisto rješenje, trenutni vojni raspored sugerira da se Washington sve više približava uporabi sile. Put kojim se sada ide započeo je onog trenutka kada je Hamenei, unatoč međunarodnim upozorenjima, naredio krvavi obračun s vlastitim narodom. Ta odluka, zaključuje CNN, mogla bi se pokazati kao najteža i najpogubnija u njegovoj višedesetljetnoj vladavini – ne samo za Iran, nego i za stabilnost cijele regije.