Ako ste ikada okretali očima kada ste vidjeli da se butelja dingača prodaje i po 50 eura, zasigurno niste imali prilike vidjeti gdje raste plavac mali od kojeg se to vino pravi i koliko je na strmim padinama mukotrpan uzgoj ove loze, oko koje se sav posao radi ručno, a grožđe se iz vinograda s takvih položaja do vozilu pristupačne ceste nosi na leđima.
Za litru vina tri kilograma grožđa
– Netko je jednom rekao da plavac mali daje najbolje rezultate u najtežim uvjetima, što je preslika hrvatskog naroda – i mi smo najbolji kad je najteže, jer onda se pokažemo u najboljem svitlu. A naš plavac mali na položaju Dingač raste upravo u takvim, najtežim uvjetima. I zato je dingač kralj crnih vina u Hrvatskoj. Svi žele napraviti vino k’o dingač, al’ još nisu uspili jer je on stvarno poseban i ovaj cili kraj ponosi se tim vinom – sa smiješkom će Niko Antičević iz Potomja, središta vinarstva na Pelješcu, s kojim sjedamo u pick up da bismo stigli do njegova vinograda.
Nedaleko od Antičevićeve vinarije je 400 metara dug tunel Dingač, koji su mještani sami prokopali prije malo više od pola stoljeća i tako spojili Potomje s Dingačem, prvim hrvatskim vinogradarskim položajem sa zaštićenom oznakom izvornosti još od 1964., u vrijeme kad se do vinograda moglo doći jedino okolnom cestom preko brda, s tovarom. Iz tunela put vodi na lijevu, pitomiju, i desnu, suroviju stranu poluotoka. Niko skreće desno, prema svojim vinogradima, do kojih su probijali put tako da se do njih može doći i autom. Cesta je sada široka taman toliko da po njoj može Antičevićev pick up, čiji volan vješto mota penjući se zavojitim makadamom na nešto više od 400 metara nadmorske visine, do vinograda na strmim padinama u koji, u štetu, znaju zaći divlje svinje i mufloni.
– Ovaj je vinograd obnovljen prije nešto više od 20 godina, no i prije je tu bilo grožđe. Malo više je stara gustirna – sprema za vodu iz 1900. I ništa se tu ne može raditi drukčije nego nego nekad, dakle sve je ručno. Ovdje je lozi teško i preživjeti, a kamoli dati prinos grožđa i to je jedan od razloga zašto je vino jako dobro. Kad gledamo u prosjeku, na našima vinogradima na Dingaču bude oko 30-40 dekagrama po jednom trsu, a za litru vina potrebna su tri kilograma grožđa. Da bi ovo radio, moraš biti malo lud i jako to voljeti. Jer kad se gleda uloženo i kolika je dobivena novčana vrijednost, nitko pametan ovoga se ne bi prihvatio, ako to ne voli. No kad napravite dobro vino i kad ga ljudi kušaju pa vidite veselje i osmijeh na njihovim licima, onda je ipak lakše – stojeći na padini usred vinograda koji kao da će odletjeti ispod u more govori Niko.
Dugu obiteljsku tradiciju vinogradarstva i vinarstva on je nastavio s bratom Antunom, u posao je uključena cijela obitelj, a kod degustacija od velike im je pomoći majka Jasminka. Otac pomorac, koji se i sam bavio vinarstvom, jednom je prilikom rekao kako ne želi da se itko od njegove djece vrati doma raditi ni da bude pomorac. No Niko nakon završenog studija računarstva nije htio ostati u Dubrovniku, a odbio je i ponudu iz Splita i vratio se kući. Antun je pomorac. I tako su se njih dvojica brzo dogovorila da malo ozbiljnije krenu s proizvodnjom vina. Na prostoru današnje vinarije nekoć je bio vrt, a sad tu dolaze gosti iz raznih krajeva svijeta. Uz najavu, Antičevići organiziraju vinske ture i degustacije, objašnjavaju što sve rade, govore o svom vinorodnom kraju, dugoj tradiciji pravljenja crnih vina, kako u Potomju, tako i u svojoj obitelji.
Od rukatca bijela vina
– Brat i ja nastavili smo tu tradiciju i pokušavamo raditi kao što se radilo prije, uz ubacivanje modernih tehnologija, da nam bude malo lakše i da poboljšamo samu kvalitetu ovih vina. Sva vina koja nudimo u svojoj vinariji napravljena su od dvije sorte – rukatac za bila i plavac mali za crna vina – kaže Niko predstavljajući nam paletu svojih proizvoda, dva bijela vina, rose od plavca malog, te pet crnih vina, od laganijih do teških, kao što su dingači, za čiju proizvodnju koriste i 300 godina staru prešu. Najjeftinija su vina Antičevićevih rukatac i plavac mali Mr. Blue, po sedam eura. Dingač Selection je najskuplji, pola litre je 50 eura. Ako se pitate zašto toliko, dođite Antičevićima u berbu, radne snage ionako im nedostaje, zbog čega se ne mogu širiti.
Dobrog vina ima od 10-15€ po litri.