KORONAVIRUS U SPLITU

Potresna ispovijest: 'Moja majka bila je štićenica Doma u Splitu, preminula je u četvrtak...'

Foto: Pixsell
Potresna ispovijest: 'Moja majka bila je štićenica Doma u Splitu, preminula je u četvrtak...'
19.04.2020.
u 20:40
Splićanka Ankica Piteša u potresnoj ispovijesti za Večernji list iznosi detalje iz Doma za starije i nemoćne u Splitu, a koji je posljednjih dana u fokusu javnosti zbog proboja koronavirusa među štićenike, što je otvorilo niz drugih pitanja o zakazivanju sustava i kontroverznom ravnatelju Ivanu Škaričiću.
Pogledaj originalni članak

"Mojoj majci jučer je u Sinju bio sprovod. Preminula je u četvrtak od komplikacija povezanih s urinarnom infekcijom u bolnici na Križinama, a tamo je bila prebačena za vrijeme one prve evakuacije štićenika iz Doma za starije i nemoćne u Vukovarskoj ulici. Punih osam godina moja majka bila je korisnica tog Doma, a cijelo vrijeme prije nego što su na snagu stupile mjere Stožera, ja sam dolazila u posjete, pomagala joj, razgovarala s njom... Jedva bih i sada na prste jedne ruke prebrojala dane kad nisam fizički bila prisutna u Domu. Samo pokušajte izbrojiti koliko sam puta u tom periodu kročila nogom u tu ustanovu, koliko sam sati tamo provela... Upravo zbog takvih nesretnih prilika, silom prilika upoznala sam gotovo cjelokupno osoblje Doma ali i način na koji se radi i brine o štićenicima", započela je svoju potresnu ispovijest Ankica Piteša, gospođa koja je Večernjem listu odlučila ispričati svoju priču, detaljno i iskreno s punim imenom i prezimenom.

"Ovo je najmanje što mogu učiniti"

Jako je boli, kaže, što već puna dva tjedna u jednom splitskom listu izlaze neprovjerene informacije te reportaže u kojima tobožnji anonimni izvori direktno pokušavaju kompromitirati i dovesti u pitanje rad i stručnost medicinskih sestara, njegovatelja, ali i ostalog osoblja – od spremačice, tehničara i kuhara. 

"Jako me boli to što se piše. Tužno je gledati kakvom su javnom linču i prijeziru zbog nekih tekstova izložene žene koje pošteno i profesionalno obavljaju svoj posao nadljudskim naporima u ovim teškim vremenima", priča gospođa Ankica.

Iz toga proizlazi kako se kontroverze oko ravnatelja doma u javnosti pokušavaju sada na jedan način prelomiti preko leđa djelatnika kroz nasumične i neistinite priče o lošoj skrbi prema štićenicima.

"Ja uopće ne želim pričati o ravnatelju Doma. U političke priče ne želim ulaziti. Ja samo želim ispričati samo ono što znam i što sam vidjela, a to je rad osoblja", kaže naša sugovornica nastavljajući dalje priču o svojoj majci.

"Čujte, moja majka bila je dulje vrijeme teško bolesna. Jučer sam je ukopala i svjesna sam da možda nije trenutak za ovakvo istupanje, ali jako je važno u ovoj priči naglasiti da sigurno ne bi poživjela koliko je poživjela, dakle osam godina, da u domu nije imala najbolju moguću skrb. Iako sam trenutačno slomljena i tužna, progutala sam knedlu i shvatila da je najmanje što mogu učiniti – zahvaliti medicinskim sestrama i njegovateljicama koji su se prema majci odnosile kao prema punopravnom članu svoje obitelji. Moja majka preminula je dostojanstveno – oprana, nahranjena i u čistoj odjeći", govori uplakana Ankica koja je i sama prošla kroz teže zdravstvene probleme i to baš u trenutku kad je njezina majka završila u domu.

"Ona je otišla u Dom za starije i nemoćne 2012. godine. Prije toga borila se s Parkinsonovom bolešću, trombozom i preboljela je nekoliko teških upala pluća. Obitelj i ja skrbili smo o njoj koliko smo mogli. Prilagodili smo svoje živote tome da joj ugodimo, da je očuvamo i konstantno bdijemo nad njom. No, stanje joj se naglo pogoršalo. Primjerice, kad bismo je kupali, ona više nije mogla stajati u kadi. Počela je padati. Uskoro je posljedično od svih bolesti koje je imala upala u komu zbog čega je gotovo dva mjeseca nepokretna ležala na odjelu kardiologije u bolnici Firule. Tamo je uspješno izliječena zahvaljujući iznimno stručnom timu liječnika i medicinskih sestara, a i dandanas sam zahvalna na nesebičnom angažmanu i doprinosu mlade liječnice Anite Jukić koja mi je majku tada doslovno podigla iz mrtvih. Baš u to vrijeme oboljela sam i ja. Fizički i psihički bila sam iscrpljena i nisam se toliko predano mogla brinuti o njoj kao nekada. Zbog toga smo odlučili da ide u Dom u Vukovarskoj", prepričava nam Splićanka.

O radu i disciplini u Domu, tvrdi, ne treba posebno trošiti riječi. Kaže kako njezinoj majci doslovno nije nedostajalo, narodski rečeno, ni ptičjeg mlijeka.

"Od prvog dana njoj je pružena skrb kao u hotelu. Nikad, ali nikad mi nije kazala da je gladna ili žedna. Uvijek je bila presvučena, oprana i svježeg izgleda. Mali milijun puta telefonski sam kontaktirala Dom, a nikad nisam doživjela da mi se netko nije javio ili je bio neljubazan. Nekoliko puta naletjela sam u posjete ranije od predviđenog termina pa bih tamo često zatekla medicinske sestre kako mi pričaju majkom, ohrabruju je, daju joj životni optimizam... Zadnjih mjeseci nije mogla normalno jesti već preko sonde. Nazočila sam tim procesima hranjenja. Nevjerojatno je bilo strpljenje i energija koje su sestre ulagale u odnos s mojom majkom, a kako sam vidjela i sa svakim drugim štićenikom. Uvijek su svi tamo bili na dispoziciji, u svako doba dana i večeri. Velika je sreća kad u takvim trenucima možete biti sigurni da vam je vlastiti roditelj u sigurnim rukama", zaključuje Ankica Piteša dodavši kako se kao čovjek divi osoblju.

Foto: Milan Sabic/PIXSELL
Evakuacija štićenika
Foto: Milan Sabic/PIXSELL
Evakuacija štićenika
Foto: Milan Sabic/PIXSELL
Evakuacija štićenika
Foto: Milan Sabic/PIXSELL
Evakuacija štićenika
Foto: Milan Sabic/PIXSELL
Evakuacija štićenika
Foto: Milan Sabic/PIXSELL
Evakuacija štićenika
Foto: Milan Sabic/PIXSELL
Evakuacija štićenika
Foto: Milan Sabic/PIXSELL
Evakuacija štićenika
Foto: Milan Sabic/PIXSELL
Evakuacija štićenika
Foto: Milan Sabic/PIXSELL
Evakuacija štićenika
Foto: Milan Sabic/PIXSELL
Evakuacija štićenika

U svemu tome što je iznijela, naglasila je i velike zasluge glavne medicinske sestre, Zdravke Đapić Kolak, a o čijem je slučaju prvi pisao Večernji list i dokazao kako je kontaktirala epidemiologe još 29. ožujka, dakle mnogo prije nego što je došlo do evakuacije štićenika zbog prisutnosti virusa COVID-19. Detaljnu priču o tom slučaju možete pročitati ovdje

Djelatnice: 'Razočarane smo neistinama koje se plasiraju'

"Riječ je o osobi bez čijeg truda, stručnost i entuzijazma taj starački dom ne bi bio ni blizu onoga što je danas. To sam vidjela na svoje oči, a isto će vam potvrditi svatko tko je poznaje. I o njoj je taj splitski list prvotno pisao loše, ali kad je cijela istina izašla na vidjelo, pokazalo se kako se radi o besprijekornoj ženi koja uživa bezuvjetnu podršku svog osoblja, a to, vjerujte, u životu nije lako postići", kaže naša sugovornica napominjući kako u ovom trenutku u Domu radi tek desetak djelatnica na četiri kata, pružajući skrb stotinama štićenika.

Nekoliko djelatnica nam je to i potvrdilo dodajući kako padaju s nogu jer je veliki dio ljudstva ili zaražen koronavirusom ili u samoizolaciji. Upitali smo ih i za tekst koji je u petak objavila Slobodna Dalmacija, a u kojem su prenesene teze anonimnog štićenika koji tvrdi kako mjesec dana nije opran te da mu 12 dana nitko nije promijenio odjeću. 

"Po opisu anonimnog izvora iz tog teksta odmah se dalo prepoznati o kome je riječ. Mi smo uvijek svim korisnicima pristupali s razumijevanjem i poštovanjem. Tako pristupamo i pristupat ćemo prema njemu jer je to naš posao i naš poziv. No, nije lijepo objavljivati neprovjerene informacije koje je novinarima u Splitu prepričao čovjek ozbiljno narušenog psihičkog i fizičkog zdravlja. On je po ulasku u dom vrlo brzo počeo pokazivati nepoštovanje, nerazumijevanje i agresivnost prema drugim korisnicima, ali i prema osoblju. Znao se zaletavati s kolicima u druge korisnike, a jednoj djelatnici tako je nanio fizičku ozljedu. Zbog njega je često intervenirala i policija", ispričalo nam je više djelatnica Doma za starije i nemoćne u Splitu ne skrivajući razočarenje spomenutim tekstom.

"Taj čovjek je nepokretan, riječ je o teškom invalidu koji ima psihičkih problema i koji uopće ne može suvislo komunicirati i stoga ostaje nejasno kako je uopće došao baš do te medijske kuće koja danima putem anonimnih izvora lažno umanjuje naš rad nizom izmišljenih optužbi. Kada su uvedene mjere zabrane posjeta, opet je došlo do problema s njim. Naime, nije se htio okupati. Više puta smo pokušavali udobrovoljiti korisnika da ga okupamo, ali bezuspješno jer je bio agresivan i nije htio surađivati. Nadamo se da će netko prepoznati problem koji imamo i gospodina sukladno tome smjestiti u odgovarajuću zdravstvenu instituciju. U ovoj situaciji kad su najteži korisnici s najvećim potrebama u Domu, zar nije vrijeme da se netko upita kako uopće nekolicina žena uspije podijeliti terapiju, podijeliti obroke, nahraniti ljude, davati im piti, napraviti njegu, pratiti vitalne parametre, dezinficirati objekt, naručiti lijekove, puniti dozatore.... I tako 24 sata, a neke djelatnice iz Doma nisu izašle više od deset dana jer nakon smjene tu ostanu iscrpljene spavati", kazale su nam djelatnice.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 38

DU
Deleted user
23:28 19.04.2020.

Jedne dnevne novine uDalmaciji primjer su kako novinari ne smiju raditi i na sramotu su cijelom novinarstvu. Takvo sramotno izvještavanje bilo je i o potresu u Zagrebu što je prošlo nezapaženo (krmeljivi grad pogodio je potres,nekad zvanom nepokoren grad itd)

Avatar rubinet
rubinet
20:46 19.04.2020.

Gospođo Ankica, sućut zbog gubitka . Čestitam na snazi, u ovom žalosnom trenutku ,kojom ste opisali stanje u splitskom Domu.

MA
maricaaaa
22:34 19.04.2020.

Drago mi je sto sam ovo procitala. Moja mama je u tom domu. Cesto dolazim u dom i svjedocim trudu i radu tih zena. Istina je svaka rijec koju je zena rekla. Ovih dana strepim za svoju mamu takode i za sestre koje su uz njih. Ja mogu samo hvalit to osoblje i divit se njihovm trudu. Neke dogadaje pricam kad dodem kuci o mladom terapeutu i o lijepoj mladoj sestri kako sjedi s bakicon zagrljena i pjeva.