Ministar Butković: Slijedi desetljeće ulaganja u željeznicu. Gradimo pruge i naručili smo nove vlakove

Bio je vruć ljetni dan, jedan od onih kada i zelja proplače od muke, kada sam se autom spuštao niz strminu do obale Povile, gdje se odmah uz plažu smjestila konoba Lucija u vlasništvu Srećka Butkovića, oca hrvatskog ministra prometa, mora i infrastrukture. Konoba, kako i priliči, nije rashlađena klima-uređajima: za rashlađenje tu su ventilatori i gemišt sa žlahtinom, a ako ni to ne pomaže, na izlazu iz restorana je more. Pa se možete baciti u nepreglednu plavu neman ako nema drugog lijeka za zaustavljanje znoja.

Prije nego što smo počeli razgovarati, ministar i ja družili smo se uz sjajnu spizu koju je odredio njegov otac. Za predjelo nam je poslužio carpaccio od tune i brancina, tanko narezane listiće paškoga sira, kalamate, listove raznih salata, a sve to plivalo je u maslinovu ulju. Kao topla predjela poslužio nam crni rižot i domaće rezance s kozicama, oba jela košuljicama od parmezana. A za glavno jelo stigao je gigantski brancin ravno s gradela: do tada nisam znao da je trbuh ribe ukusniji od leđa, uvijek sam se otimao za leđa jer su mesnatija. „Ali trbuh ti je masniji, sočniji, slasniji“, naučio me je Oleg.