Tri puta skuplje od talijansko-njemačko-austrijske rute. Jedan i pol puta skuplje od ukrajinske, i to dok je Ukrajina u ratu. Tako je MOL u Budimpešti otvorio raspravu o cijenama tranzita sirove nafte kroz Hrvatsku. Taksativno je naveo brojke i poručio da “činjenice govore same za sebe”. Prema usporedbi koju je iznio, transport sirove nafte po 100 kilometara stoji 1,4 dolara po toni na ruti Trst –Beč kojom upravlja TAL, 3,4 dolara kroz Ukrajinu, dok hrvatska dionica kojom upravlja Janaf doseže 5,3 dolara.
Hrvatska je, prema toj tablici, najskuplja među navedenim pravcima. MOL pritom naglašava da Ukrajina posluje u ratnim okolnostima koje predstavljaju izvanredne izazove za energetsku infrastrukturu, dok takve okolnosti, kako navode, nisu prisutne u slučaju Janafa.
U istom tekstu navodi se da kopneni prijevoz kroz Ukrajinu doprema sirovu naftu izravno od proizvođača, bez dodatnih troškova prijevoza prije ulaska u cjevovod. Nasuprot tome, roba koja stiže u luku Omišalj prevozi se morem iz zemalja proizvođača poput Libije, Saudijske Arabije, Kazahstana ili Norveške, što, prema njihovoj procjeni, znači dodatni trošak od 20 do 25 dolara po toni. Taj dodatni trošak, tvrdi MOL, čini ionako neopravdane troškove prijevoza na hrvatskoj ruti još skupljima.
MOL dodatno ističe da je Janaf 2022. godine, nakon izbijanja rata, povećao svoje prijevozne naknade za više od 70 posto, dok kod drugih pružatelja usluga, kako navode, nisu doživjeli sličan porast.
U priopćenju se nadalje naglašava da trenutačno ne postoji potpisani ugovor između dviju kompanija, zbog čega se sadašnje isporuke, prema formulaciji MOL-a, odvijaju u “pravno nereguliranom okruženju”. Tvrtka navodi da i dalje nastoji postići dogovor, ali istodobno tvrdi da Janaf zloupotrebljava svoj položaj time što ne nudi prijevoz sirove nafte u skladu s industrijskim cijenama te ne uzima u obzir dodatne troškove pomorskog prijevoza. Istodobno navode da novi ugovor predviđa da se rješavanje sporova stavi pod hrvatsko pravo i nadležnost sudova u Zagrebu, umjesto pod austrijsko pravo i arbitražu u Beču, što je, kako ističu, bila praksa proteklih godina. Takvo rješenje, poručuju, ne mogu prihvatiti.
No jesu li brojke samo brojke? Usporedba “dolar po toni po 100 kilometara” zvuči precizno i jednoznačno. Međutim, općenito govoreći, naftovodi su infrastrukturni sustavi različitih kapaciteta, popunjenosti i troškovnih struktura. Cijena po toni može znatno varirati ovisno o tome radi li sustav blizu punog kapaciteta ili s viškom prostora, koliki su mu fiksni troškovi održavanja i sigurnosti, kakve investicije mora amortizirati i pod kakvim regulatornim režimom posluje. Tarifa koja u jednoj usporedbi izgleda visoko može odražavati drukčiji poslovni model, drukčije ugovorne volumene ili drukčiji odnos države i operatera.
Isto vrijedi i za pomorski trošak koji MOL navodi. Dodatnih 20 do 25 dolara po toni povećava ukupni trošak nabave sirove nafte, ali taj iznos nije dio cjevovodne tarife. Riječ je o logističkom trošku kupca prije ulaska nafte u sustav. Uspoređivati tarifu naftovoda s ukupnim troškom dopreme znači miješati infrastrukturu i nabavu, što ne mora davati potpunu sliku o samoj cijeni tranzita.
Slično je i s rastom od 70 posto nakon 2022. Ta brojka jest visoka, ali 2022. bila je godina snažnih poremećaja na energetskim tržištima, rasta troškova kapitala i povećanih osiguravateljskih rizika. Bez povijesne serije cijena i bez uvida u strukturu troškova teško je iz same postotne promjene zaključiti radi li se o zloupotrebi položaja ili o prilagodbi novim tržišnim uvjetima.
Možda najzanimljiviji dio spora uopće nije u dolarima. Inzistiranje na austrijskom pravu i arbitraži u Beču, umjesto na hrvatskom pravu i sudovima u Zagrebu, nije tehnički detalj nego pitanje kontrole nad pravilima igre. Jurisdikcija određuje prema kojem se pravnom sustavu tumači ugovor, koji sud ili arbitraža odlučuje u slučaju spora, kakva je praksa u energetskim ugovorima i kolika je percepcija neutralnosti postupka.
Za MOL, međunarodna arbitraža znači neutralniji forum izvan nacionalne jurisdikcije druge ugovorne strane. Za Janaf, domaća nadležnost znači rješavanje spora unutar vlastitog pravnog sustava. U infrastrukturnim sporovima vrijednim stotine milijuna eura, ta razlika nije simbolična. Ona određuje pregovaračku ravnotežu i razinu pravne sigurnosti.
U tom svjetlu, brojke iznesene u Budimpešti mogu se čitati na dva načina: kao dokaz da je hrvatska ruta preskupa ili kao dio tvrde pregovaračke strategije u trenutku kada je jadranski pravac postao strateški važan za srednju Europu. U energetici, osobito nakon 2022., cijena rijetko kada znači samo cijenu. Ona je istodobno tržišna kategorija, ali i politička poruka.
Koliko je Mađarska kupovinom nafte iz Rusije sudjelovala u porobljavanju Ukrajine