Veliki potres

Kremlj se boji: Rusija bez pompe obilježava stogodišnjicu revolucije

Foto: Marius Becker/DPA/PIXSELL
Lenjin
Foto: Marius Becker/DPA/PIXSELL
Lenjin
24.10.2017.
u 07:45
Stotinu godina poslije, nasljeđe Oktobarske revolucije nije nimalo jednostavno za državu koja još nije raščistila sa svojom poviješću
Pogledaj originalni članak

Rusija bez pompe obilježava stogodišnjicu Oktobarske revolucije, velikog političkog potresa 20. stoljeća, jer se Kremlj najviše od svega boji stvaranja pozitivne javne slike o nasilnoj promjeni režima. 

Revolucija "uvijek donosi krv, smrt, razaranje i katastrofe", a Rusi znaju koliko vrijedi stabilnost, rekao je dužnosnik zadužen za organizaciju proslave velike obljetnice Sergej Nariškin, direktor protuobavještajne službe SVR i predsjednik Ruskog udruženja za povijest.

Rusija je 1917., tada još u Prvom svjetskom ratu na strani Antante, prolazila kroz niz revolucionarnih epizoda koje su ožujku prvo srušile posljednjeg cara Nikolu II., a sedam mjeseci poslije dovele na vlast boljševike predvođene Lenjinom, koji su 1922. na ruševinama ruskog carstva osnovali Sovjetski Savez,

Stotinu godina poslije, nasljeđe Oktobarske revolucije nije nimalo jednostavno za državu koja još nije raščistila sa svojom poviješću i koja je još jako obilježena posljedicama 70-godišnjeg sovjetskog režima.

U Rusiji danas ne manjka proturječja: cara Nikolu II., kojeg su ubili boljševici zajedno s njegovom obitelji, kanonizirala je 2000. moćna Pravoslavna Crkva, dok Lenjin, nemilosrdni progonitelj Pravoslavne Crkve, i dalje počiva u svojem mauzoleju na Crvenom trgu u Moskvi.

Dok su se godišnjice Oktobarske revolucije u sovjetsko doba slavile uz veliku pompu, s velikom vojnom paradom na Crvenom trgu 7. studenoga (25. listopada po Julijanskom kalendaru koji je vrijedio 1917.), program za stotu obljetnicu jako je skroman i sastoji se od izložbi i stručnih konferencija.

Rijetki skupovi namijenjeni širokoj javnosti za vlasti će biti prigoda da stave naglasak na važnost nacionalnog jedinstva i pomirbe, izbjegavajući osjetljiva pitanja.

Odbor zadužen za organizaciju proslave oslikava oprez ruskog predsjednika Vladimir Putina u tom pogledu. Čine ga neovisni stručnjaci i kritičari vlasti, ministri i dužnosnici Pravoslavne Crkve, a u njemu nema nijednog člana sadašnje Komunističke partije niti predstavnika monarhističke struje.

Predviđeno je nekoliko stotina skupova, konferencija, okruglih stolova, izložbi i festivala koji će govoriti o "kontradiktornim" događajima 1917., rekao je supredsjednik odbora, povjesničar Anatolij Torkunov.

Sergej Nariškin je 2016. odredio glavne crte obilježavanja velike obljetnice smatrajući da ona "nije povod za organizaciju svečanih događaja ili slavlje" nego da se iz nje "izvuku pouke."

Bilo kakvi otpori vlasti nisu poželjni

Te "pouke" za Kremlj su jasne: treba se zaštititi od svake pomisli na osporavanje vlasti na ulici, posebice nekoliko mjeseci pred predsjedničke izbore 2018. na kojima će Putin, u to nitko i ne sumnja, tražiti četvrti mandat.

Putin od dolaska na vlast nastoji pomiriti društvo i nacionalno sjećanje. Za njega nema govora o tome da bira između carističke Rusije, koju hvali zbog njezine stabilnosti i tradicionalnih vrijednosti, i sovjetske Rusije, čiji je on čisti proizvod.

"Najviše državne vlasti više su puta govorile o potrebi pomirbe 'crvenih' (komunista) i 'bijelih' (monarhista). A za to se treba pozabaviti bolnim pitanjima. No mora se konstatirati da se ta pomirba još nije dogodila", ističe povjesničar Vladisav Aksionov.

Kada je 2000. izabran za predsjednika, Putin je naglasio da je tada prvi put došlo do promjene na čelu ruske države "bez državnog udara, puča i revolucije".

Taj moto i dalje prožima vanjsku politiku Kremlja, od odbacivanja "obojenih revolucija" u Gruziji i Ukrajini do njegova nepovjerenja prema Arapskom proljeću i neupitne potpore "legitimnim vlastima" u Damasku.

Strah vlasti od izbijanja revolucije u Rusiji održava se u sve snažnijoj kontroli političkog djelovanja i oporbenih prosvjeda, zabranjenih u većini slučajeva i koji većinom završavaju sa stotinama uhićenih.

Vlasti odmah žestoko kritiziraju i najmanji pokušaj osporavanja svojih odluka, smatrajući da su svi socijalni ili politički prosvjedi djelo "antipatriotskih" snaga više ili manje povezanih s inozemstvom.

Više od 70 posto Rusa danas smatra nemogućim da se u njihovu gradu održi prosvjedni skup s političkim konotacijama. A i kada bi se održao, više od 80 posto ih kaže da ne bi sudjelovali, po nedavnom ispitivanju centra Levada.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 12

DU
Deleted user
08:28 24.10.2017.

Jesenti milu bigulicu (i premilu čal), što Rusi uopće imaju slaviti?! Zar možda događaj koji je iznjedrio monstrume i megazločince Lenjina i Staljina te krvavu kliku oko njih, koji su skrivili smrt nekoliko desetaka milihan ljudi, a druge mučili i kinjili na sve moguće načine. Nagradno pitanje glasi: hoće li na tu navodno skromnu proslavu "Veklikog oktobra" iz Hrvatske biti pozvani Bernardić Dado zvani Bero, Kapović dr. Matan, Markovina dr. Draganče, Jakovina dr. Tvrtkec, Klasić dr. Vojček, Habulin Francek, Pusić mr. Zoki, Pupovac dr. Milojko i drugi slični "antifašisti"? Ako ih kojim slučajem pozovu, najbolje bi bilo da ostanu tamo te da se na licu mjesta, npr. u sibirskim gulazima, dadnu na proučavanje "golemih tekovina Velikog oktobra". To je ionaka jedina "znanost" u koju se ta naša antifa čeljad razumije.

Avatar superhik74
superhik74
16:14 24.10.2017.

Ha, ha, ha...trebali bi slaviti kada im je medjunarodna cionisticka mafija s glavnim finacijerom bankarom Schiff-om iz New Yorka, poslala druga Lenjina iz Svicarske da ubije cara i pokoka nekih 20 miljuna Rusa, porusi pravoslavne crkve i uvede cionisticku diktaturu bezboznika. Danas bi htjeli isto osim sto se danas ne zove Schiff nego Schwatz (pardon. promjenio je prezime u Soros). Naucili su lekciju pa ce cio mafija morati naci novu zrtvu.

Avatar nekakav
nekakav
09:50 24.10.2017.

da, za razliku od rusije , u americi oporba (tko je to tamo?) ima slobodu javnog djelovanja. pa tako na izborima vidimo u tv duelima dvije stranke, uvijek iste, treći nemaju pristup nikome, imali milijarde ili ne, bila javna ili privatna televizija, radio, novine. u americi kad je bilo političkih sukoba, nije bilo rata, ne... onaj građanski zaboravimo. tak je najlakše. rusija je zemlja u kojoj ne prolaze jeftine ideje, već samo velike, a tih nema. najbliži oporbenjak ima potporu od 2%. u njemačkoj takvog ni ne spominju, ali u rusiji je to valjda nevjerojatan protivnik, opasan, jer eto, sa 2% on prikupi 200 pristaša na nekom trgu u gradu od milijun stanovnika, i to je kao dokaz velike potpore i snage?! ova revolucije je ionak bila uvezena, zna se tko su bili financijeri i zašto su romanovi morali biti potučeni. jer rus je za cara uvijek bio spreman ginuti bez puno pitanja, to je ruska tradicija. bez živog cara se lako njima manipuliralo. tko su bili predsjednici sssr-a? kolko njih su bili etnički rusi, koje nacionalnosti su zauzimale najvažnije političke funkcije, tko ej bio glavni motor sssr-a, tko je davao većinu za državu? ne, nisu to bili ukrajinci, podaci su poznati i govore sve o toj fami. rusija je izdvajala za gradnju industrije po ukrajini, brodogradilišta, sve. baltičke države su dvaput više trošile nego su proizvodile. sve na teret rusa. ovu revoluciju rusi trebaju ostaviti povijesti, tamo joj je mjesto. i oni je ostavljaju tamo. samo neki izvana žele da to živi.