Kako je, nakon što je Osama bin Laden ubijen, 25 milijuna dolara nagrade za 'njegovu glavu' ipak ostalo u američkoj blagajni?

Osama bin Laden rođen je 1957., u Rijadu, kao jedno od preko pedesetero djece Muhameda bin Ladena, građevinskog magnata bliskog saudijskoj kraljevskoj obitelji. Naslijedio je dio očevog bogatstva, čija je vrijednost procijenjena na desetke, a prema nekim izvorima čak i na stotine milijuna dolara. Diplomirao je građevinu i ekonomiju, no nakon sovjetske invazije na Afganistan, 1979. godine, financirao je borbu mudžahedina protiv Sovjeta te je u njoj i sudjelovao. Osim što je time gradio reputaciju hrabrog borca, ujedno je postavljao i temelje za globalnu mrežu militanata. Iz te je borbe godine 1988. nastala organizacija koja će ubrzo postati sinonim za terorizam, Al-Kaida.

Nakon Zaljevskog rata, 1991. godine, dolazak američkih trupa u Saudijsku Arabiju za bin Ladena je bio ‘crvena krpa’. Tumačio je to kao oskvrnuće svetog tla te je proglasio džihad protiv SAD-a. U godinama koje su uslijedile organizacija na čijem je čelu bio ostavila svoj krvavi potpis na nizu smrtonosnih napada, uključujući i bombaške napade na američka veleposlanstva u Keniji i Tanzaniji 1998. godine te, dvije godine kasnije, napad na razarač USS Cole. Terorističke ambicije Osame bin Ladena kulminirale su 11. rujna 2001. godine, kada su oteti zrakoplovi udarili u Svjetski trgovački centar u New Yorku, pri čemu je poginulo gotovo 3000 ljudi. Taj se tragični dan smatrao danom napada na SAD, a bin Laden je postao glavni osumnjičenik i najtraženiji čovjek na svijetu. Nakon napada 11. rujna, Sjedinjene Američke Države pokrenule su "Rat protiv terorizma" u kojemu je potraga za bin Ladenom postala apsolutni prioritet američke vanjske politike, a za njegovu glavu bila je raspisana tjeralica, uz nagradu od 25 milijuna dolara.

Vjerovalo se da se skriva u planinskim područjima Afganistana i Pakistana, no, niti nakon invazije na Afganistan i rušenja talibanskog režima bin Laden nije bio lociran. Čitavo desetljeće intenzivni napori obavještajnih službi i vojnih snaga diljem svijeta nisu urodili plodom, a u očima sljedbenika mit o bin Ladenu, kao neuhvatljivom junaku koji se poput duha, kreće i kroz najstrože sigurnosne mreže, postajao je sve jači i blistaviji.

Pouzdani kurir kao najslabija karika

Sve pristigle informacije o tome gdje se skriva bin Laden bile su samo prazne glasine, baš kao i teorije da vođa Al Kaide više nije među živima, koje je i on sam povremeno demantirao javljanjem putem audio i video poruka. Budući da za komunikaciju nije koristio modernu tehnologiju, nego se oslanjao isključivo na mrežu povjerljivih kurira, lociranje bin Ladena predstavljalo je ogroman izazov. No, iako je kurire smatrao pouzdanima, upravo je jedan od njih u konačnici ipak doveo do skrovišta Osame bin Ladena. Pseudonim najpovjerljivijeg bin Ladenovog kurira otkriven je tijekom ispitivanja zarobljenih pripadnika Al-Kaide u Guantanamu, među kojima je bio i Khalid Sheikh Mohammed, navodno glavni operativac napada 11. rujna. Godine 2007. saznalo se i njegovo pravo ime - Abu Ahmed al-Kuwait, a dvije godine kasnije otkriveno je i područje njegova djelovanja u Pakistanu. Praćenje kurira dovelo je u kolovozu 2010. američke obavještajce do Abbottabada, grada nedaleko od pakistanske vojne akademije, a potom i do velikog, visokim zidovima i bodljikavom žicom okruženog, kompleksa u kojem se bin Laden skrivao sa svojom obitelji. Posljednje godine proveo je u vili "Waziristan Haveli", vrijednoj prema procjenama, od 250.000 do milijun američkih dolara. Čitavo imanje, znatno veće od susjednih, bilo je opasano betonskim zidovima koji su bili visoki od 3,7 do 5,5 metara, te su bili dodatno osigurani bodljikavom žicom. Prema izvještajima unutrašnjost te vile bila je skromno namještena, kompleks nije imao telefonsku liniju, niti internetsku vezu, a stanari smeće nikada nisu iznosili, nego su ga spaljivali.

Kontroverzna lažna kampanja

Nakon što je skrovište bin Ladena locirano, čitav je kompleks bio pod intenzivnim nadzorom - satelitske snimke, prisluškivanja i agenti na terenu, a CIA je unajmila i kuću u blizini. S ciljem da se po svaku cijenu dođe do DNK uzorka stanara kompleksa bila je tada upotrijebljena i lažna kampanja cijepljenja protiv hepatitisa B, što je kasnije izazvalo osudu javnosti i zdravstvenih organizacija, jer je ugrozilo legitimne zdravstvene akcije. Iako američki agenti nikada nisu uspjeli dobiti jasnu fotografiju bin Ladena unutar kompleksa, kao niti snimku njegovog glasa, sve prikupljene informacije upućivale su na to da je visoki muškarac koji šeta dvorištem, tzv. "Hodač", upravo on, Osama bin Laden. Nakon nekoliko tjedana intenzivnog prikupljanja podataka i razmatranja različitih opcija zračnog udara ili kopnene akcije, 29. travnja 2011. tadašnji američki predsjednik Barack Obama dao je zeleno svjetlo za provođenje tajne operacije specijalnih snaga. Uspjeh čitave te operacije ovisio je o preciznosti obavještajnih podataka, ali i o besprijekornoj izvedbi, dok je, s druge strane, neuspjeh operacije mogao imati ogromne političke posljedice.Ta izuzetno važna i rizična operacija "Neptunovo koplje", bila je stoga povjerena samom vrhu američkih specijalnih snaga - pripadnicima elitne mornaričke jedinice SEAL Team 6. Bila je to skupina vrhunski obučenih specijalaca koja se već istaknula u brojnim, visokorizičnim misijama i specijaliziranim, tajnim operacijama diljem svijeta, ali i jedna od najrespektabilnijih i najučinkovitijih protuterorističkih jedinica na svijetu.

Isprobajte arhivu Večernjeg lista

Specijalac je ispalio smrtonosne hitce

U noći, 2. svibnja 2011., izvedena je operacija "Neptunovo koplje" - prema Abbottabadu, gradu smještenom duboko unutar Pakistana, iz Afganistana su tada poletjela dva modificirana helikoptera ‘Black Hawk’, u kojima su bila 23 pripadnika elitne jedinice Navy SEAL Team 6, prevoditeljica i pas Kaira. Iako je sve bilo pomno isplanirano, nije se sve odvijalo glatko - tehnički kvar jednog od helikoptera omeo je spuštanje konopcima u dvorište kompleksa. Nakon što je repom udario u zid, helikopter je morao prisilno sletjeti, dok je drugi helikopter sletio izvan kompleksa, zbog čega je ulazak u kompleks okružen visokim zidovima morao biti upotrijebljen eksploziv. U minutama napetosti i iščekivanja američki specijalci obučeni za najzahtjevnije operacije kretali su se oprezno kroz mračne hodnike i prostorije. Svjesni da svaki njihov korak može biti pogrešan, što bi imalo visoku cijenu, bili su u stanju maksimalne pripravnosti. U razmjeni vatre, koja je ubrzo uslijedila, ubijen je bin Ladenov 23-godišnji sin Khalid, njegov kurir Abu Ahmed al-Kuwaiti (33) te kurirov tri godine mlađi brat Abrar i njegova supruga. Nakon toga, na trećem katu zdanja pronađen je Osama bin Laden.

Prema svjedočenju Roberta O'Neila, specijalca koji tvrdi da je upravo on u njega ispalio smrtonosne hice, vođa Al Kaide je u trenutku ulaska specijalaca stajao iza svoje najmlađe supruge Amal, držeći ruke na njezinim ramenima. O'Neil je zapucao te je, preko ženina ramena, dva puta pogodio bin Ladena u glavu, a nakon što je pao, ispalio je u njega još jedan hitac. Akcija je trajala oko 40 minuta, a uspješan završetak misije označila je poruka "Geronimo EKIA" - Enemy Killed In Action - Neprijatelj ubijen u akciji.

Grob u Arapskom moru

Čim je službeno potvrđen njegov identitet, tek nekoliko sati nakon ubojstva, na palubi američkog nosača aviona USS Carl Vinson, u sjevernom dijelu Arapskog mora, obavljen je obred pokopa Osame bin Ladena. Njegovo tijelo, oprano i umotano u bijelo platno, stavljeno je u vreću s utezima te je, nakon što je časnik pročitao vjerske stihove prevedene na arapski, spušteno u more. Iako su američki dužnosnici tvrdili da je taj postupak bio u skladu s islamskim propisima, mnogi muslimanski klerici i učenjaci to su žestoko osporavali, ističući da je primarni način ukopa na kopnu te da je sahrana na moru dozvoljena samo u izvanrednim okolnostima, poput smrti na brodu. Kritičari su smatrali da je odluka bila više politički motivirana nego vjerski utemeljena, te da je uskratila obitelji pravo na tradicionalni pokop. Američki su dužnosnici pak objašnjavali da je odluka o sahrani na moru donesena i stoga što bi, da je tradicionalno pokopan, grobno mjesto bin Ladena moglo postati svetište i mjesto hodočašća za njegove sljedbenike i teroriste diljem svijeta. Navodilo se i da je, prije ispraćaja, bila kontaktirana bin Ladenova rodna zemlja, Saudijska Arabija, koja je navodno odbila primiti njegovo tijelo.

Sumnje u prikrivanje istine i teorije zavjere

Smrt Osame bin Ladena postala je plodno tlo za brojne sumnje, kontroverze i teorije zavjere. Okidača je bilo mnogo, od same prirode operacije, nedostatka konkretnih dokaza o okolnostima smrti bin Ladena, brzog uklanjanja njegova tijela, pa do neuobičajenog ispraćaja na moru. Ipak, najjači okidač za sumnje bila je odluka administracije tadašnjeg američkog predsjednika Baracka Obame da ne objavi fotografije niti video snimke bin Ladenovog tijela, uz objašnjenje da su previše uznemirujuće te bi mogle poslužiti kao propaganda i potaknuti nasilje. Mnogi su taj nedostatak vizualnog dokaza protumačili kao namjerno prikrivanje istine o operaciji, a te su sumnje postale plodno tlo za brojne teorije zavjere koje, niti danas, 15 godina nakon bin Ladenove smrti, nisu utihnule.

Špekuliralo se o tome da Osama bin Laden nikada nije pronađen te da je još uvijek živ, a jedna od najraširenijih teorija bila je ona prema kojoj nije ubijen u Abbottabadu, nego je već bio mrtav, godinama prije te akcije. I dok su jedni vjerovali da je bin Laden umro prirodnom smrću, drugi su bili uvjereni da je poginuo u borbama u Tora Bori, a treći da je bio zarobljen živ, te potom smaknut. Prema jednoj od teorija u operaciji 2. svibnja 2011. bio je ubijen dvojnik Osame bin Ladena. No, glasnija od drugih bila je teorija koju je 2015. godine iznio poznati istraživački novinar Seymour Hersh, koji je, pozivajući se na neimenovane američke i pakistanske izvore, tvrdio da je cijela operacija bila farsa. Hersh je naime tvrdio da je bin Laden zapravo bio zatočenik pakistanske obavještajne službe (ISI) od 2006. godine, te da su Pakistanci, u zamjenu za američku pomoć, jednostavno "predali" bin Ladena Amerikancima u dogovorenom, insceniranom napadu. Hersh je tvrdio da su dijelovi bin Ladenovog tijela bačeni iz helikoptera iznad planina Hindu Kush. Tvrdio je također i da bin Laden nije bio naoružan i da praktički nije bilo borbe, što je potaknulo špekulacije o mogućem kršenju međunarodnog prava. Bijela kuća i brojni američki dužnosnici oštro su demantirali te Hershove tvrdnje, nazivajući ih "neutemeljenima" i punim netočnosti, no njegova je priča dodatno produbila nepovjerenje u službenu verziju događaja.

Sumnje je rasplamsala i činjenica da su, tri mjeseca nakon akcije, poginula 22 pripadnika SEAL Teama 6. U kolovozu 2011. godine njihov je transportni helikopter Chinook srušen u Afganistanu, što su neki protumačili kao osvetu, ili čak namjerno uklanjanje svjedoka. Unatoč službenim izvješćima i detaljnim opisima akcije i danas, desetljeće i pol nakon operacije "Neptunovo koplje", odgovor na pitanje što se te svibanjske noći točno dogodilo u Abbottabadu i dalje je prekriven debelim velom tajne. Posljednji trenutci života Osame bin Ladena, kao i sudbina njegova tijela, ostaju misterij koji vjerojatno nikada neće biti u potpunosti razriješen.

Što je s 25 milijuna dolara nagrade?

Neposredno nakon napada, 11. rujna 2001., američka Vlada je, putem programa State Departmenta, "Rewards for Justice" (Nagrade za pravdu), za informaciju koja bi dovela do hvatanja ili smrti bin Ladena ponudila izdašnu nagradu od 25 milijuna dolara. Taj je program, pokrenut 1984. godine, već isplatio više od 100 milijuna dolara desecima pojedinaca čije su informacije pomogle u sprječavanju terorističkih napada ili privođenju terorista pravdi. Najveća pojedinačna isplata, od čak 30 milijuna dolara, bila je nagrada za informaciju koja je 2003. godine dovela do sinova Saddama Husseina. Neposredno nakon objave o bin Ladenovoj smrti, u javnosti se, stoga, sve glasnije postavljalo pitanje – “Hoće li itko dobiti obećanu nagradu’”. No, američki dužnosnici, uključujući i tadašnju državnu tajnicu Hillary Clinton i glasnogovornika State Departmenta, Harryja Edwardsa, u svojim su izjavama tada bili krajnje oprezni. Ubrzo je stigla službena potvrda da u slučaju Osame bin Ladena nitko neće dobiti nagradu od 25 milijuna dolara, jer niti jedna osoba nije pružila informaciju koja bi bila direktan odgovor na pitanje gdje se skriva bin Laden, zbog čega uvjeti programa "Rewards for Justice" za isplatu nagrade nisu bili ispunjeni. Prema riječima visokih američkih dužnosnika lociranje i eliminacija najtraženijeg terorista na svijetu bili su rezultat višegodišnjeg, mukotrpnog prikupljanja podataka, analiza i primjene tehnološke nadmoći američkih obavještajnih agencija, čime se postupno sklapao "mozaik", što je u konačnici doveo do kompleksa u Abbottabadu i likvidacije bin Ladena. Tako je, baš kao po onoj “Vuk sit, a ovce na broju”, nakon što je Osama bin Laden s oznakom "Pokojni" bio uklonjen s liste najtraženijih terorista, obećanih 25 milijuna dolara nagrade ostalo u američkoj blagajni.