Probiotici, vitamini, minerali, proteini, ekstrakti i koncentrati ljekovitog bilja... toliko smo bombardirani agresivnim oglašivačkim kampanjama za dodatke prehrani kojima nam se "obećava" brza dobrobit po naš mozak, struk, kondiciju, zdravlje, pa se mnogima čini da nisu normalni ako nešto od toga i sami ne uzimaju. Dapače, nema ni najmanje trgovine koja nešto od toga ne nudi, a o drogerijama i ljekarnama da ne govorimo. Trend je to koji je na globalnoj razini lani donio više od 189,2 milijarde dolara prihoda, a uz godišnji rast po stopi od 8,8% računa se i na 402 milijarde do 2034. – dok Europa s lanjskih 34,2 milijarde očekuje i 64,1 milijardu u sljedećih deset godina. Istraživanje koje je proveo Ipsos 2022. u 14 država EU, na uzorku većem od 13 tisuća ispitanika, pokazalo je da je gotovo svaki Europljanin koristio dodatke prehrani u nekom trenutku svog života, s naglaskom na vitamine D i C te magnezij.
Nije stoga čudno što i najnovija informativno-edukativna kampanja Safe2Eat Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) kojom se potrošačima približavaju teme sigurnosti hrane i potiče ih da kritički promišljaju o onome što jedu, a u nas je već petu godinu provodi HAPIH, u središte pozornosti upravo stavlja dodatke prehrani koje u Hrvatskoj koristi gotovo trećina građana (29%). Naime, od ukupno 3733 ispitanika u HAPIH-ovu istraživanju njih 1084 prijavilo je konzumaciju dodataka prehrani, a što se djece tiče, od ukupno 1820 ispitanika (njihovih roditelja) 739 ih je prijavilo konzumaciju dodataka prehrani, što je čak 41%. Istraživanje HAPIH-a otkriva i da dodatke prehrani podjednako uzimaju žene (30%) i muškarci (27%), najviše u Zagrebu i okolici (35%), a najmanje u Lici i na Banovini (10%). Od dodataka prehrani najkonzumiraniji su vitamini i multivitamini, osobito D3 kapi i kombinacije s probioticima. Odrasli češće uzimaju još i magnezij, željezo te kombinacije poput vitamina C + cinka, a djeca sirupe za jačanje imuniteta i multivitaminsko-probiotičke čokoladice. Samo u Hrvatskoj godišnje se zaprimi i do 1100 zahtjeva za registraciju novih dodataka prehrani, od kojih se 80% odobri, a njihov je broj u posljednjih pet godina porastao 30%. S druge strane, zbog sve veće ponude i često neprovjerenih informacija u javnom prostoru, potrošači nisu sigurni što od dodataka prehrani uzimati, gdje ih sigurno kupovati i jesu li im ti proizvodi uopće potrebni.
– Zato smo ovu temu uključili u kampanju iz aspekta sigurnosti da bismo im pružili jasne, znanstveno utemeljene informacije. Podaci Eurobarometra pokazuju da se više od 60% potrošača o rizicima vezanima uz hranu informira putem interneta i televizije, što dodatno potvrđuje važnost edukacije i progovaranja o ovim temama putem svih platformi – istaknuo je dr. sc. Krunoslav Karalić, v. d. ravnatelja HAPIH-a, koji je u svibnju u Osijeku i domaćin konferencije o sigurnosti hrane Foodcooltour.
– Dodaci prehrani ne zamjenjuju kvalitetnu i uravnoteženu prehranu. Njihova primjena treba biti ciljana, kada zaista postoje povećane potrebe ili manjak određenih nutrijenata. Većinu hranjivih tvari moguće je unijeti kvalitetnom prehranom, no postoje iznimke poput vitamina D, čiji je unos hranom često nedostatan, osobito tijekom zimskih mjeseci – tada je dodatna suplementacija opravdana. Iznimno je važno da se ljudi sa zdravstvenim problemima konzultiraju s nutricionistom, a ne uvode dodatke prehrani samoinicijativno ili savjet traže na internetu i društvenim mrežama. Problem je i što mnogi zanemaruju čitanje deklaracija, koje sadrže ključne informacije o sastavu i pravilnoj primjeni – upozorava prof. dr. sc. Ines Banjari, redovita profesorica iz područja nutricionizma s osječkog Prehrambeno-tehnološkog fakulteta Osijek.
Također, ističe ona, treba voditi računa i o kombiniranju dodataka prehrani s pojedinim sastojcima u hrani jer će u slučaju nepravilne primjene učinak izostati. Primjerice, vitamin D mora se uzimati uz obrok koji sadrži masnoće jer se inače neće apsorbirati u organizmu. K tome, bitno je znati koje dodatke prehrani kupiti i zašto, pažljivo čitati deklaracije, ne prekoračivati preporučene dnevne doze – i kupovati ih u provjerenim trgovinama i ljekarnama.
Dr. sc. Lea Pollak, voditeljica Odjela za dodatke prehrani, biološki aktivne i psihoaktivne tvari pri HZJZ-u upozorava da kupovina preko neprovjerenih internetskih stranica i društvenih mreža zahtijeva dodatni oprez jer se može dogoditi da proizvodi nisu zdravstveno ispravni, nemaju odgovarajuću kvalitetu i način deklariranja te nisu prijavljeni u sustav monitoringa pri Ministarstvu zdravstva. – Ako dođe do pojedinih interakcija, mogu se pojaviti i nuspojave, među kojima su najčešće probavne smetnje i osip. Primjerice, ako se konzumira dodatak prehrani na bazi medvjetke, tada se ne bi smio koristiti vitamin C. Osobe koje imaju problema sa zgrušavanjem krvi ne smiju konzumirati ginko. Svaku nuspojavu potrebno je prijaviti u sustav Nutrivigilancije – napominje. Od 2020. prijavljeno ih je 350, ali nijedna nije bila značajno opasna.
Što se to danas događa da rijetko tko može bez dodataka prehrani, pitamo prof. dr. sc. Dariju Vranešić Bender, kliničku nutricionisticu KBC-a Rebro i direktoricu Vitaminoteke.
– Paradigma našeg pristupa zdravlju se promijenila. Ideja sveobuhvatne prevencije temelji se na zdravstvenom sustavu koji pruža i ukazuje na razne mjere prevencije, ali ujedno i svaki pojedinac preuzima aktivnu ulogu u očuvanju vlastitog zdravlja. Samoliječenje je važan aspekt zdravstvene skrbi u modernim razvijenim zemljama, ali ono podrazumijeva višu razinu znanja o zdravlju i bolesti i kvalitetne izvore informacija, kao i zainteresiranost i odgovornost pojedinca. Jednostavno, danas ljudi žele biti što funkcionalniji, izdržljiviji, otporniji, živjeti produktivnu stariju dob i pomoći si prirodnim putem. Stoga nije nimalo čudno da potrošnja dodataka prehrani raste. S druge strane imamo i brojne nepovoljne čimbenike, dokazano visoku učestalost nedostatka vitamina D, globalno nedovoljan unos magnezija hranom, relativno čestu anemiju zbog manjka željeza, posebice u populaciji žena generativne dobi, djece i adolescenata. Tu su i brojna danas poznata djelovanja određenih lijekova na pojavu nedostataka pojedinih vitamina i/ili minerala, što zahtijeva njihovu kontinuiranu nadoknadu. Djeca, trudnice, adolescenti, osobe starije dobi, kronični bolesnici, rekonvalescenti i brojne druge populacijske i specifične skupine imaju koristi od ciljane primjene dodataka prehrani uz savjetovanje s nutricionistom, ljekarnikom i liječnikom u svrhu postizanja optimalnih tjelesnih razina. Nadalje, sve smo više svjesni velikih razmjera pojavnosti disbioze (narušene ravnoteže mikroorganizama koji žive u nama i na nama), a strategije normalizacije mikrobioma temelje se na primjeni vlakana, probiotika i u novije vrijeme postbiotika – odgovara Vranešić Bender, dodajući kako se mijenjaju i stavovi i ekspertiza liječnika i ostalih zdravstvenih djelatnika. Sve se češće promišljaju preventivne strategije, integrativan i holistički pristup.
O tome svjedoči i činjenica da se prema potrošnji lijekova u izvješću HZZO-a unatrag posljednjih pet godina vidi kontinuirani rast propisivanja i potrošnje upravo vitamina – primarno vitamina D, folata i vitamina B12 koji su dostupni na listi lijekova. Neupitno je da istodobno (i to tijekom znatno duljeg vremenskog razdoblja) raste i tržište dodataka prehrani.
– Zasigurno se radi i o trendovima, utjecaju oglašivačkih kampanja i pomodarstvu, pa i lifestylea koji nosi moderno doba i porast standarda. Međutim, radi se primarno o prihvaćanju zdravih životnih stilova, pravilne prehrane, tjelovježbe, a te pristupe uvijek prate i odgovarajući dodaci prehrani – objašnjava.
Osnovne formulacije vitamina, minerala, raznih hranjivih tvari u fiziološkim dozama mogu se i samostalno odabirati, a takvi pripravci često su dostupni i u slobodnoj prodaji (maloprodaji i drogerijama). Sofisticiranije formulacije s ciljanim kliničkim učincima poput visokodoziranih vitaminskih pripravaka, izoliranih biljnih ekstrakata i brojnih drugih biološki aktivnih spojeva zahtijevaju stručne preporuke, nadzor i praćenje. Preporuka je uvijek kupovati takve pripravke u ljekarni i zatražiti stručan savjet. Također, nikada ne smijemo zaboraviti da dodaci prehrani nisu zamjena ili nadomjestak za zdravu i uravnoteženu prehranu, napominje Vranešić Bender.
– Hranjivi sastojci i druge tvari u tim proizvodima su vitamini i minerali, bjelančevine, aminokiseline, masne kiseline, celuloza, pivski kvasac, inulin, lecitin, glukomanan, bilje i ljekovito bilje i njihovi ekstrakti ili koncentrati, biljni spojevi s povoljnim učincima ili fitokemikalije (bioflavonoidi, karotenoidi, izoflavoni, glukozinolati), enzimi i koenzimi, žive kulture mikroorganizama, organska tkiva, metaboliti žlijezda i druge tvari. Dodaci prehrani su i pčelinji proizvodi i njihove mješavine s ili bez dodataka ljekovita bilja – kaže naša sugovornica. Regulirani su Zakonom o hrani kojim je, kao i Pravilnikom o dodacima prehrani te Pravilnikom o tvarima koje se mogu dodavati hrani i koristiti u proizvodnji hrane te tvarima čije je korištenje u hrani zabranjeno ili ograničeno, strogo zabranjeno pripisivanje svojstava prevencije, terapije i liječenja bolesti, što je usklađeno s europskim zakonodavstvom.
– Ulaskom Hrvatske u EU usvojile su se sve direktive i uredbe kojima se propisuje isticanje određenih zdravstvenih svojstava na hrani i dodacima prehrani, a na snagu je stupio Zakon o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama. Propisi se odnose na deklariranje i oglašavanje proizvoda i podrazumijevaju isključivo navođenje zdravstvenih tvrdnji koje su su odobrili EFSA i EU. Regulativa propisuje koje je točno djelovanje dozvoljeno navesti za pojedinu aktivnu tvar i pritom je moguće tek manje proširenje i objašnjenje odobrene tvrdnje u komunikaciji s krajnjim kupcima – objašnjava. S druge strane, bezreceptni lijekovi spadaju u lijekove i pod nadležnošću su Agencije za lijekove i medicinske proizvode. I u Hrvatskoj se, u skladu sa svjetskim i europskim smjernicama, sve više lijekova prebacuje iz receptnog u bezreceptni status (OTC) te se, kao i u mnogim razvijenim zemljama prodaju i u klasičnoj trgovačkoj mreži, što olakšava njihovu dostupnost građanima.
Jesu li jedni i drugi jednako opasni? – Ne. Dodaci prehrani su znatno manje potencijalno opasni u odnosu na bezreceptne lijekove. No to ne znači da bismo olako trebali pristupati primjeni dodataka prehrani. Uvijek je potreban oprez, individualan pristup, savjetovanje sa stručnjakom i praćenje primjene – zaključuje Vranešić Bender.
Na pitanje koliko u Hrvatskoj raste potražnja za dodacima prehrani, kolika je ukupna vrijednost hrvatskog tržišta, koliko je, prema nekim procjenama, veliko crno tržište dodataka prehrani, te kako znati da pri kupnji putem interneta ne kupujemo "mačka u vreći", iz Hrvatske udruge proizvođača bezreceptnih lijekova do zaključenja ovoga broja Obzora nismo dobili odgovor.
Mr. sc. Marijan Katalenić, stručnjak za sigurnost i ispravnost hrane koji je godinama bio voditelj Odjela za zdravstvenu ispravnost hrane HZJZ-a, napominje kako označavanje i reklamiranje dodataka prehrani ne smije sugerirati da oni mogu spriječiti, liječiti ili izliječiti bolesti ni sadržavati tvrdnje koje impliciraju da uravnotežena prehrana nije dovoljna za unos potrebnih hranjivih tvari. No u gotovo svim slučajevima reklame, usmenih nuđenja, TV spotova i slično ta se osnovna pravila ne poštuju.
– Industrija dodataka prehrani je među top 10 najprofitabilnijih industrija, s visokim stopama rasta zbog sve većeg straha ljudi za zdravlje, zbog fitness trendova i starenja populacije. Iako nije toliko profitabilna kao luksuzna roba ili tehnološki giganti, ima stopu rasta 8-10% godišnje (više od mnogih drugih zdravstvenih industrija) i znatno bolje marže od tradicionalne prehrambene industrije – i do 30% ovisno o segmentu – npr. proteinski praškovi imaju veću maržu od osnovnih vitamina) – tvrdi Katalenić.
Najprofitabilniji segmenti unutar industrije su proteinski dodaci i gaineri (pogotovo za fitness tržište), vitamini i minerali (vitamin D, C, multivitamini...), herbalni suplementi (npr. kurkuma, ehinacea, CBD), nootropici i "pametni drogeri" (za fokus i energiju) te probiotici i digestivi (zbog rastuće svijesti o zdravlju crijeva), a najunosnija tržišta SAD, koji čini 40% globalne potrošnje, Kina s brzim rastom i tradicionalnom medicinom, Europa (Njemačka, UK – stroži propisi, ali visoke marže) te Brazil i Azija gdje je sve veća potražnja za fitness suplementima.
– Ako se postavi pitanje kako je sve to izgledalo prije 10 godina, onda se može reći da je biznis s dodacima prehrane bio u vrtiću, dok je danas već završio fakultet i bere plodove – ističe Katalenić. Da bi se dodatak prehrani stavio na tržište, potrebno je podnijeti obavijest Ministarstvu zdravstva putem javnog portala sanitarne inspekcije koja mora sadržavati tekst deklaracije proizvoda na hrvatskom jeziku, idejno rješenje ambalaže, izjavu o količini polazne biljne droge i vrsti ekstrakcijskog otapala (ako je primjenjivo), dokaz o kemijskim oblicima minerala i vitamina (ako su dodani) te presliku uplatnice za pokrivanje troškova.
– Nakon uspješne prijave, proizvod se može staviti na tržište i prije potvrde Ministarstva zdravstva, a u Hrvatskoj ne postoji posebno povjerenstvo koje izravno odobrava prodaju dodataka prehrani. Umjesto toga, Ministarstvo zdravstva regulira njegovo stavljanje na tržište putem obavijesnog postupka, što znači da je dopuštenje za dolazak na tržište formalno jadno i ne sadrži nekoliko bitnih komponenata koji bi dokazali učinak dodataka prehrane – tvrdi Katalenić.
Upravo to je i razlog da se uz sve navedeno registrira više od 1000 novih proizvoda dodataka prehrane na hrvatskom tržištu godišnje, dodaje, navodeći, među ostalim, primjer kako kod takvih proizvoda nema ispitivanja njihova stvarnog djelovanja, učinka na organizam ili barem pomoći organizmu prije stavljanja na tržište, u ruke potrošača, nego se za dokaz koriste samo literaturni podaci. Na deklaracijama i uputama ne piše iskorištenje unesenog dodatka prehrani, a nema ni upozorenja što bi se moglo dogoditi kroz duže vrijeme ako se neke fiziološki aktivne tvari unose u prevelikim količinama.
– To se posebno odnosi na proteinske pripravke koji opterećuju i probavni trakt i bubrege, i to i zbog količine i zbog lošeg odabira proteina, ali i na vitamine topive u mastima – objašnjava. Ni praćenje nuspojava kao reakcija potrošača na uneseni dodatak prehrani nije primjereno prihvaćeno kod nas pa takav benevolentan odnos prema dodacima prehrani potiče košmar na tržištu, zaradu i vrlo sumnjive proizvode, upozorava. Tome u prilog ide i vrlo slaba kontrola u elektroničkim medijima koji su puni agresivnih, obmanjujućih reklama koje današnji potrošači "upijaju". Agencija za elektroničke medije to bi morala bolje kontrolirati zajedno sa strukom i liječnicima. No danas je kontrola svega na tržištu minorna, ne samo zbog nadzora koji je podijeljen između Ministarstva zdravstva i DIRH-a, nego i zbog mekog stava Europske komisije i njezinih radnih tijela koji u ovome ne vide opasnost, smatra Katalenić. Zarada je prva, pa tek onda briga o potrošačima.
– Prosječan potrošač osjeća da su proizvodi, posebno industrijski, konfekcionirani, izrađeni od lošijih sirovina, nutricionistički neizbalansirani. Jasnije, 21. stoljeće je trebalo biti stoljeće kvalitete hrane ili hrane koja je prehrambenog sastava na temelju spoznaja nutricionizma. No danas smo svjedoci prijevara potrošača što se tiče sastava, tehnološke nediscipline proizvođača, mijenjanja rokova trajanja, opće nemoći onih koji kontroliraju hranu – uvjeren je Katalenić koji smatra da je upravo zdravstveni sustav koji ne zadovoljava prosječnog građanina Hrvatske, ali i u drugim zemljama, potaknuo eksploziju proizvodnje dodataka prehrani.
Leonard Matijević, znanstveni djelatnik u Odjelu za prehranu i inovacije u hrani EFSA-e, kaže da oni nisu odgovorni za reguliranje ili odobravanje dodataka u prehrani, niti za određivanje uvjeta njihove uporabe ili odobravanje zdravstvenih tvrdnji. Te su odgovornosti na Europskoj komisiji i članicama EU, a zadaća EFSA-e je pružanje neovisnih znanstvenih savjeta i komuniciranje rizika u prehrambenom lancu, uključujući i one povezane s dodacima prehrani.
– U EU se dodaci prehrani smatraju hranom prema Općem zakonu o hrani EU. To znači da je odgovornost proizvođača, uvoznika, dobavljača ili distributera osigurati da je svaki dodatak prehrani stavljen na tržište siguran. Nacionalna nadležna tijela mogu zahtijevati od tvrtki da ih obavijeste o stavljanju dodataka prehrani na tržište na njihovu području, a nakon što se ti proizvodi nađu na tržištu, države članice odgovorne su za praćenje sigurnosti i usklađenosti tih proizvoda na svom području – objašnjava Matijević. EFSA pak na nekoliko načina pridonosi njihovoj znanstvenoj procjeni u okviru šireg regulatornog okvira, poput uspostavljanja prehrambenih referentnih vrijednosti (DRV) za makro i mikronutrijente; procjene rizika nove hrane, pri čemu su najzastupljeniji dodaci prehrani, procjene učinkovitosti zdravstvenih tvrdnji na proizvodima poput "potrebno za normalan rast i razvoj", "održavanje normalnih kostiju", "održavanje normalne funkcije imunosnog sustava"... u svrhu označavanja hrane.
– Iako EFSA obično provodi procjene rizika, procjena zdravstvenih tvrdnji jedno je od rijetkih područja u kojima EFSA procjenjuje dobrobiti – iako se to razlikuje od analize rizika i koristi – kaže Matijević. Na pitanje koliko se u EU godišnje odbije registracija dodataka prehrani, koliko se registrira, a koliko se povuče s tržišta i gdje je Hrvatska s tim u vezi, odgovara kako EFSA ne vodi registar dodataka prehrani na tržištu EU i ne prikuplja podatke o njihovu odobrenju ili povlačenju jer to nije u njihovoj nadležnosti, a ne prate niti ne procjenjuju veličinu crnog tržišta dodataka prehrani u EU. Tržišni nadzor i provedba odgovornosti su u domeni nacionalnih tijela, odgovara, te upozorava kako potrošači posebice moraju biti oprezni u pogledu dodataka prehrani koji sadrže obmanjujuće ili lažne zdravstvene tvrdnje. Za provjeru potrošači mogu konzultirati EU registar nutritivnih i zdravstvenih tvrdnji, koji navodi i odobrene i neodobrene tvrdnje: https://ec.europa.eu/food/food-feed-portal/screen/health-claims/eu-reg – poručio je Matijević.
Konferencija u Osijeku
Osijek će 7. i 8. svibnja biti domaćin FOODCOOLTOUR konferencije o sigurnosti hrane i održivosti proizvodnje, koja će okupiti vodeće domaće i europske stručnjake. U fokusu konferencije bit će globalni izazovi poput geopolitičkih utjecaja na prehranu, klimatskih promjena, regulacije nove hrane i uloge greenwashinga. Konferencija otvara i važne rasprave o bacanju hrane, deforestaciji, lažnim informacijama, oglašavanju te zdravijim prehrambenim navikama. Među panelistima i sugovornicima ističu se prof. dr. sc. Igor Rudan (Sveučilište u Edinburghu), prof. Sanja Bogojević (Sveučilište Oxford), Matthieu Schuler (ANSES), Barbara Gallani (EFSA), Peter Sousa Hoejeskov (WHO), Tomislav Sokol (Europski parlament), kao i predstavnici domaćih tvrtki poput Danijela Baneka (Atlantic grupa), Ana Kuzmanović (Žito grupa) i Ivan Lauc (Plodovi.hr). Organizatori su HAPIH, Grad Osijek i DD produkcija, uz podršku EFSA-e, Europske komisije i FAO-a. Pokrovitelji konferencije su Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije te Osječko-baranjska županija.