Jedna od najvećih poljskih nacionalnih tragedija: Poginuli predsjednik i cijeli državni vrh, a istragu nadzirao Putin

Tog maglovitog, proljetnog jutra, 10. travnja 2010., poljski državni vrh krenuo je na obilježavanje 70. obljetnice masakra u Katinskoj šumi. No, let 101 za Katin pretvorio se u let u smrt. Na mjestu te stravične tragedije, na kojemu je sovjetska tajna služba NKVD 1940. godine ubila 22 tisuće poljskih časnika i intelektualaca, ironijom sudbine, sedam desetljeća kasnije dogodila se nova tragedija. Predsjednički zrakoplov koji je poletio iz Varšave nije stigao na odredište - u 11 sati ujutro srušio se u blizini bivše, vojne zračne luke u Smolensku. U nesreći je poginulo 96 osoba - poljski predsjednik Lech Kaczynski sa suprugom Marijom, šef predsjednikove administracije, guverner središnje banke te gotovo cjelokupni Glavni stožer vojske, parlamentarci, ministri, svećenici i članovi obitelji žrtava zločina koji su se uputili na komemoraciju.

Tog 10. travnja, prije 16 godina, Tupoljev Tu-154M poljskog ratnog zrakoplovstva približavao aerodromu Smolensk. Zbog izuzetno loših vremenskih uvjeta za slijetanje, guste magle i slabe vidljivosti od samo nekoliko stotina metara, ruski i bjeloruski kontrolori leta predložili su poljskom pilotu da ne slijeće u Smolensk nego na alternativni aerodrom u Minsku ili Moskvi. No, kapetan Arkadiusz Protasiuk zatražio je, a potom i dobio dozvolu za "probni prilaz", uz napomenu da će odustati od slijetanja ako na visini od sto metara ne uspostavi vizualni kontakt s pistom. No, dok se približavao pisti zrakoplov se počeo spuštati prebrzo te je letio prenisko. Upozorenja automatiziranog sustava (TAWS) odzvanjala su kokpitom - najprije "Teren ispred!“, a sekundu nakon što je zrakoplov probio minimalnu visinu, začuo se i panični alarm "PULL UP! PULL UP!". Na ta upozorenja posada je reagirala prekasno. U 10 sati i 41 minutu, po lokalnom vremenu, lijevo krilo zrakoplova udarilo je u debelo stablo breze. Zrakoplov je izgubio uzgon, nekontrolirano se prevrnuo te je, dvjestotinjak metara prije praga piste, svom silinom udario u tlo. Bio je to trenutak u kom je ugašeno 96 života – poginuli su svi putnici i svi članovi posade zrakoplova. Među poljskim dužnosnicima bio je i Andrzej Sariuš-Skapski, sin državnog tužitelja Boleslava Skapskog, koji je gotovo na istom tom mjestu, na isti datum, prije 70 godina izgubio život, kao jedan od 22 000 Poljaka ubijenih u Katinskoj šumi.

Neposredno nakon zrakoplovne nesreće, tadašnji ruski predsjednik Medvjedev izdao je zapovijed ministru za hitne situacije da osobno nadgleda rad spasilačkih službi na terenu. Zadatak da nadzire istražne radnje dobio je tadašnji premijer, Vladimir Putin. Istraga je otkrila da je posada radila pod ogromnim pritiskom - u kokpitu su, naime, tijekom kritičnih faza leta bili i zapovjednik poljskog ratnog zrakoplovstva te direktor diplomatskog protokola, što je, prema zaključku ruskih istražitelja, stvorilo "psihološki pritisak" na kapetana da sleti pod svaku cijenu. Dodatni teret za kapetana Protasiuka bila je komunikacija, jer aerodrom u Smolensku nije imao međunarodni certifikat, pa kontrolori nisu morali govoriti engleski. Sva se komunikacija zbog toga odvijala na ruskom jeziku, a budući da je jedino kapetan tečno govorio ruski, sam je morao istovremeno i upravljati zrakoplovom u katastrofalnim vremenskim uvjetima i komunicirati, što je značilo da je obavljao dva zadatka koja su inače strogo podijeljena.

Raskol istraga i teorija o atentatu

Prve službene istrage, i ruska i poljska, objavljene 2011., u osnovi su se složile da je glavni uzrok nesreće bila pogreška posade zrakoplova koja je ignorirala upozorenja te je u nemogućim vremenskim uvjetima spustila zrakoplov ispod dopuštene visine. No, ruski Međudržavni zrakoplovni odbor (MAK) svu je krivnju svalio isključivo na poljsku posadu i na pritisak visokih dužnosnika na pilota zrakoplova.

Isprobajte arhivu Večernjeg lista

I u Poljskoj, koja je bila potpuno obezglavljena, počele su se rađati brojne teorije zavjere o mogućim uzrocima nesreće. Iako je potvrdila pogreške pilota, poljska komisija pod vodstvom Jerzyja Millera, utvrdila je i značajnu odgovornost ruske strane, zaključivši da su kontrolori leta posadi zrakoplova davali netočne i zakašnjele informacije o položaju, navodeći i da je aerodrom bio loše opremljen, s nepropisno visokim drvećem na prilaznoj ravnini.

U konzervativnoj stranci Pravo i pravda (PiS), Jaroslawa Kaczynskog, brata blizanca poginulog predsjednika, vjerovalo se pak da je u pozadini tragedije ruski atentat. Nakon što je PiS 2015. godine preuzeo vlast formirano je novo istražno povjerenstvo na čelu s Antonijem Macierewiczem, a jedni cilj je bio dokazati da je uzrok pada zrakoplova bila eksplozija. Godine su prolazile, a Macierewiczeva je komisija iznosila tvrdnje o pronađenim tragovima eksploziva na olupini i teorije da je zrakoplov bio uništen u zraku. Sve je kulminiralo 2022. godine objavom izvješća u kojem je zaključeno da je pad uzrokovan s najmanje dvije eksplozije, jednom u krilu i drugom u trupu zrakoplova, te da se radi o "ruskom atentatu".

Macierewicz je tvrdio da su eksplozivne naprave postavljene tijekom remonta zrakoplova u Rusiji, godinu dana ranije. Njegove teze podržao je i dio međunarodnih stručnjaka, poput britanskog istražitelja zrakoplovnih nesreća, Franka Taylora, koji je izjavio kako "nema sumnje da je bilo eksplozija u zrakoplovu prije nego što je udario u tlo".

Olupina kao kamen spoticanja

Ubrzo nakon nesreće odnosi između Varšave i Moskve počeli su se pogoršavati, a glavni kamen spoticanja bila je olupina zrakoplova. Iako međunarodni propisi, konkretno Aneks 13 Čikaške konvencije, nalažu da se olupina i crne kutije, čim završi tehnička istraga, vrate državi u kojoj je zrakoplov registriran, Rusija je to odbila učiniti, pravdajući se da je njihova kaznena istraga još uvijek otvorena. Ta odluka Rusije traje sve do danas, kao i oglušivanje na poziv Parlamentarne skupštine Vijeća Europe da vrati olupinu zrakoplova. U Poljskoj je to protumačeno kao jasan znak da Moskva "nešto skriva", što je dodatno stvorilo plodno tlo za sumnje i dalo vjetar u leđa onima koji su tvrdili da pad zrakoplova nije bio nesretan slučaj, nego pomno isplaniran atentat.

U Macierewiczevoj priči s vremenom su se ipak počele pojavljivati ozbiljne pukotine. Kritičari su isticali da njegovo povjerenstvo nikada nije ponudilo neoborive dokaze koji bi potkrijepili tezu o eksploziji. Istraga poljskog medija TVN24 otkrila je pak da je povjerenstvo selektivno koristilo, pa čak i manipuliralo nalazima stručnjaka - primjerice, od američkog Nacionalnog instituta za zrakoplovna istraživanja (NIAR), naručili su računalnu simulaciju kako bi provjerili može li udarac u brezu doista otkinuti krilo. Kada je simulacija potvrdila da je krilo moglo puknuti upravo na način koji je bio opisan u prvom izvješću - Macierewicz je taj nalaz ignorirao te je u svom izvješću tvrdio suprotno. U prilog njegovoj priči nisu išla niti izvješća međunarodnih forenzičkih timova koji, analizirajući tijela žrtava, nisu pronašli ozljede karakteristične za eksploziju.

S promjenom vlasti teorija o atentatu zadobila je konačan udarac - u prosincu 2023. godine, nova poljska vlada, predvođena Donaldom Tuskom, raspustila je Macierewiczevo povjerenstvo. Novi ministar obrane, Władysław Kosiniak-Kamysz, taj je potez nazvao "krajem laži u ime poljske države", optužujući povjerenstvo da je trošilo milijune na aktivnosti koje "nemaju veze s objašnjavanjem katastrofe, ali imaju itekako veze s politikom". Službena se Poljska time vratila na početak, prihvativši ponovo verziju o tragičnoj nesreći uzrokovanoj ljudskom pogreškom i lošim vremenskim uvjetima, uz moguću suodgovornost ruske kontrole leta.

*uz korištenje AI-ja

Video