Osobe s velikim depresivnim poremećajem mogu doživjeti brzo i dugotrajno poboljšanje već nakon jedne doze psihodelične tvari dimetiltriptamina (DMT), ako se ona primjenjuje u kombinaciji s psihoterapijom, tvrde liječnici.
Malo kliničko ispitivanje provedeno na 34 osobe pokazalo je da terapija uz pomoć psihodelika dovodi do naglog smanjenja depresivnih simptoma, a učinak se zadržava i dugo nakon što djelovanje same tvari prestane. Kod nekih sudionika pozitivni učinci bili su prisutni i šest mjeseci kasnije.
- Postoji trenutačni antidepresivni učinak koji se značajno održava kroz razdoblje od tri mjeseca, što je izuzetno uzbudljivo jer je riječ o jednoj jedinoj seansi s lijekom, uklopljenoj u psihološku podršku - rekao je dr. David Erritzoe, psihijatar s Imperial Collegea u Londonu i glavni istraživač studije, prenosi Guardian.
Iako su rezultati još preliminarni, nadovezuju se na sve veći broj dokaza da bi psihodelične tvari, u kombinaciji s psihoterapijom, mogle pomoći milijunima ljudi diljem svijeta koji ne reagiraju na postojeće antidepresive ili terapijske pristupe. Procjenjuje se da oko 100 milijuna ljudi u svijetu pati od terapijski rezistentne depresije, odnosno oblika velikog depresivnog poremećaja koji nije odgovorio na barem dva antidepresiva. Oko polovice tih osoba nije u stanju obavljati svakodnevne aktivnosti.
Istraživanje, objavljeno u časopisu Nature Medicine, obuhvatilo je osobe s umjerenom do teškom terapijski rezistentnom depresijom. Polovica sudionika primila je jednokratnu dozu od 21,5 miligrama DMT-a, infuzijom u venu tijekom deset minuta, dok je druga polovica primila placebo na isti način. Svi sudionici sudjelovali su u psihoterapiji i naknadnim procjenama.
Kod pacijenata koji su primili DMT zabilježeno je znatno veće poboljšanje u odnosu na placebo skupinu, mjereno standardiziranim upitnicima za procjenu depresije, a antidepresivni učinak trajao je između tri i šest mjeseci. DMT je aktivni sastojak napitka ayahuasce, koji se tradicionalno koristi u šamanskim ritualima u Južnoj Americi. Riječ je o tvari koja izaziva snažna, često mistična halucinogena iskustva, mijenja percepciju vremena i prostora, može dovesti do gubitka osjećaja vlastitog identiteta te stvoriti dojam susreta s „drugim bićima“.
U drugoj fazi istraživanja svi su sudionici primili DMT uz terapiju, no znanstvenici nisu uočili dodatnu korist kod onih koji su ukupno primili dvije doze, što upućuje na to da bi jedna doza mogla biti dovoljna. Istraživanje je osmislila, financirala i sponzorirala britanska neuropsihijatrijska tvrtka Cybin UK. Studija slijedi ranije pozitivne rezultate ispitivanja psilocibina, aktivnog sastojka tzv. „magičnih gljiva“, koji su potaknuli nade da bi ta tvar već ove godine mogla dobiti odobrenje za liječenje depresije.
Smatra se da psihodelici pojačavaju učinak psihoterapije tako što pomažu ljudima da prekinu ukorijenjene i štetne obrasce razmišljanja. Erritzoe taj učinak uspoređuje s protresanjem snijega na planini. „Raspodijelite snijeg, poravnate brežuljke i doline, pa je lakše pronaći nove putove. Istodobno postaje jednostavnije krenuti novim smjerovima jer je krajolik izravnan“, objašnjava. U dozama korištenima u istraživanjima, DMT izaziva kraće, ali intenzivnije iskustvo nego psilocibin – traje oko 25 minuta, u usporedbi s nekoliko sati kod psilocibina. To bi moglo olakšati primjenu DMT-terapije u kliničkom okruženju, iako bi pacijentima mogla biti potrebna dodatna podrška zbog intenziteta iskustva.
- Ako bi regulatorna tijela u Ujedinjenom Kraljevstvu odobrila uporabu psihodelika u liječenju depresije, očekuje se da bi terapija u početku bila dostupna isključivo u privatnim klinikama - rekao je dr. James Rucker, psihijatar s King’s Collegea u Londonu koji je sudjelovao u istraživanju psilocibina. Prošle je godine osnovana Feildingova komisija s ciljem usmjeravanja sigurnog, etičnog i pravednog uvođenja psihodeličnih terapija, nakon zabrinutosti da bi komercijalni pritisci u privatnom sektoru mogli ugroziti sigurnost pacijenata.
- Kako će se ti lijekovi uklopiti u svijet financijske štednje, stigme i negativnog odnosa prema svemu što se naziva psihoaktivnim, teško je reći. Zanimljivo je biti dio toga, ali ne mogu predvidjeti ishod - zaključuje Rucker.