Je li Zapad, a osobito Donald Trump, konačno shvatio s kim doista ima posla u Siriji? Ubojstvo dvojice američkih vojnika i civilnog prevoditelja u sirijskoj pustinji brutalno je razotkrilo iluziju o „novoj Siriji“, reformiranim strukturama vlasti i navodnim revolucionarima koji su, uz zapadnu političku asistenciju, preko noći pretvoreni u partnere. Taj napad nije samo sigurnosni incident, nego simbol dubokog strateškog promašaja: dok se ekstremizam presvlači u državne uniforme, Zapad nastavlja vjerovati u bajku o stabilizaciji koju nose ljudi s dokazanim džihadističkim pedigreom.
U trenutku kada su Trump i ključni zapadni čelnici odlučili skinuti s liste globalnih terorista Ahmeda al-Sharaa, poznatijeg kao al-Julani, i njegovu organizaciju Hayat Tahrir al-Sham – sirijski ogranak Al-Qaide – poslali su jasnu poruku da je politički pragmatizam važniji od ideologije i prošlosti. No ta prošlost nije nestala. Naprotiv, nastavila se manifestirati kroz sustavno zastrašivanje i nasilje nad kršćanima, alavitima, Druzima i drugim manjinama koje su desetljećima već plaćale cijenu regionalnih i globalnih geopolitičkih eksperimenata. Skidanje terorističke etikete nije promijenilo narav tih struktura, nego im je dalo legitimitet, prostor i vrijeme.
Posebno zabrinjava odluka, ili prešutni pristanak, Zapada da se u novu sirijsku vojsku integrira više od 15 tisuća stranih boraca, ljudi koji su ratovali pod zastavama džihadističkih organizacija, od Kavkaza do Srednje Azije i Bliskog istoka. Ti ljudi nisu prošli ideološku katarzu, niti su se odrekli svjetonazora koji Zapad otvoreno definira kao neprijatelja. Štoviše, aktualni sirijski ministar unutarnjih poslova Anas Khattab autor je tekstova i knjiga koje otvoreno glorificiraju džihad protiv „križara“ i Zapada. Je li itko u Washingtonu ili Bruxellesu te tekstove doista pročitao ili je procijenjeno da se ekstremizam može neutralizirati funkcijom i titulom?
Napad u istočnoj Siriji, u kojem su ubijena dva američka vojnika i civilni prevoditelj, dodatno je ogolio tu kontradikciju. Američko središnje zapovjedništvo potvrdilo je da se napad dogodio tijekom misije suradnje s lokalnim vođama, u sklopu protuterorističkih operacija protiv ISIL-a. Donald Trump je gotovo automatski ustvrdio da je napad djelo ISIL-a, na području izvan potpune kontrole sirijskih vlasti, dok je ministar obrane zaprijetio nemilosrdnom odmazdom protiv svakoga tko cilja Amerikance. No stvarnost se ubrzo pokazala složenijom, i neugodnijom.
Sirijski dužnosnici su medijima potvrdili da je napadač bio pripadnik sirijskih sigurnosnih snaga, radikaliziran i vođen ekstremističkom ideologijom. Glasnogovornik Ministarstva unutarnjih poslova Noureddine al-Baba otvoreno je priznao da je riječ o čovjeku iz sustava, istodobno tvrdeći da su postojala ranija upozorenja o mogućim napadima i infiltraciji ekstremista. Ta upozorenja, prema sirijskoj strani, nisu ozbiljno shvaćena od strane međunarodnih koalicijskih snaga. Ako je točno da je napadač bio uniformirani pripadnik državnih sigurnosnih struktura, tada se više ne može govoriti samo o „terorističkim ćelijama u pustinji“. Riječ je o dubokoj infiltraciji ideologije koja se godinama tolerirala, relativizirala i na kraju nagrađivala političkom legitimacijom. Zapad se tako našao u apsurdnoj situaciji: vodi rat protiv ISIL-a, dok istodobno surađuje sa strukturama koje dijele isti ideološki DNK, samo u drugačijem institucionalnom pakiranju.
Ovo ubojstvo stoga nije izolirani incident, nego upozorenje. Ne samo sigurnosno, nego civilizacijsko i političko. Stabilnost se ne može graditi na savezništvu s ljudima koji nisu promijenili svoje ciljeve, nego samo taktiku. Ignoriranje te činjenice ne vodi miru, nego ponavljanju istog krvavog kruga nasilja – ovaj put uz formalni blagoslov onih koji su tvrdili da su iz povijesti nešto naučili.
Pa i Leyenovica ga je nedavno pozvala na donatorsku konferenciju u Bruxelles... I to ispada da je jadni Zapad pošteno naivan pa se ne snalaze baš dobro u svjetskoj politici. Osim toga, svi ovi koljači i glavosječe su proizvod Made in Zapad.