U samostanu Svetog Frane u Zadru ponovno je pronađena najstarija inkunabula u Hrvatskoj. Objavio je to gvardijan tog samostana fra Stipe Nosić. Inkunabula samostana sv. Frane, označena signaturom I–8, sastoji se od dvaju fragmenata pergamene s latinskim tekstom Biblije (Vulgate), tiskanih u izdanju Johannesa Fusta i Petera Schöffera u Mainzu 1462. godine, kako je naveo fra Stipe.
– Ovo je vrlo važno za hrvatsku kulturnu baštinu jer riječ je o najstarijoj tiskanoj knjizi u Hrvatskoj. U zadnje vrijeme fragmenti su se bili izgubili. To se zasigurno dogodilo stoga što je riječ o malim ulomcima koji nisu stavljeni na mjesto na kojemu se čuva stotinjak drugih inkunabula – istaknuo je fra Stipe. Ovaj dio Biblije, na latinskom jeziku, registrirao je još 1916. u samostanskoj knjižnici Ernst Philip Goldschmidt (1887. – 1954.), bečki antikvar, znanstvenik i bibliofil, poznat po izvanrednom poznavanju srednjovjekovnih rukopisa, inkunabula i ranih tiskanih knjiga. Inkunabulu je, kako se navodi, zabilježio i Josip Badalić u svojoj knjizi “Inkunabule u Narodnoj Republici Hrvatskoj” (Zagreb, 1952.).
– On je zapisao da je knjiga izložena u muzeju i da je “fragment najstarijega kod nas sačuvanog primjerka Biblije”. Badalić je očito tada u muzeju vidio ovu inkunabulu. Točno je napisao da je riječ o četiri lista. Goldschmidt, međutim, govori o dva lista, pa je zasigurno mislio na dva ovitka knjiga (u stvari se radi o dva velika lista pergamene na kojima je otisnut tekst, a koje je on prepoznao kao inkunabule i skinuo). O inkunabuli su pisali Šime Jurić i Vatroslav Frkin 1985. i 1990., koji su ulomke Schöfferove inkunabule zasigurno još vidjeli uživo. Poslije toga oni su bili zagubljeni, tako da franjevci koji su u posljednjih dvadesetak godina živjeli u samostanu sv. Frane nisu znali gdje je završila ta inkunabula. Zato su zadarski konzervatori u inventaru o umjetninama samostana sv. Frane koji su izradili 2010. napisali da ona nedostaje. Napisali su tako jer u knjižnični inventarni upis nisu pisali “na izložbi” – ističe fra Stipe dodajući da je ponovni pronalazak dvaju ulomaka ove inkunabule u siječnju 2026. otkrio je kako oba imaju signaturu “I – 8”. – To je potvrdilo da fragmenti zajedno sadrže četiri lista ili osam stranica Schöfferove Biblije – ističe.
Goldschmidt je napisao da inkunabula sadrži jedan list iz knjige Amosa, a drugi iz Matejeva Evanđelja. Ipak, usporedbom zadarskih fragmenata i latinskog teksta Vulgate objavljene u izdanju Johannesa Fusta i Petera Schöffera u Mainzu 14. kolovoza 1462., koji je dostupan online, otkriva da fragment koji je označen kao list 1, zaista odgovara latinskom tekstu Vulgate iz Amosa, i to poglavljima 2,14 – 7,1. Druge dvije stranice, koje su na tom ulomku označene kao “l.2” (list 2), sadrže tekst iz knjige proroka Ezekiela, poglavlja 9,17 – 14,11.
Drugi fragment s oznakom “l.3” (list 3), koji se sastoji od dva lista i četiri stranice, sadrži latinski tekst istog izdanja Vulgate, i to tekst iz Markova Evanđelja, poglavlje 3,23 – 7,33. I jedan i drugi fragment bili su u funkciji omota neke knjige, a s time se ne susrećemo samo ovdje. Takvih slučajeva bilo je još po svijetu, što je znak da je pergamena ove knjige bila pogodna za ovitke. Oba zadarska fragmenta, svaki po dva lista, još su uvijek savijeni onako kako su u njih bile uokvirene knjige. Na njima su i signature: 6722 – S IX. (listovi 1 i 2), i 6724 – S IX (listovi 3 i 4), koje se očigledno odnose na knjige koje su u njih bile umotane.
– Na fragmentima su tekstovi otisnuti na svakoj stranici u dva stupca s po 48 redaka. A riječ je o četvrtoj tiskanoj Bibliji, koja se prema broju redaka naziva “B-48”. Tiskali su je Fust i Schöffer, nekadašnji Gutenbergovi suradnici. Tisak je posve završen na vigiliju Velike Gospe 1462., i to je prvi put da je zabilježen datum završetka tiska jednog djela. Odabrana početna slova na početku poglavlja naknadno su obojena crvenom, odnosno crnom bojom, a sami rimski brojevi poglavlja upisani su također nakon tiska crvenom bojom – istaknuo je fra Stipe Nosić.
Danas se, kako je istaknuto, u svijetu čuva još oko 60 više ili manje kompletnih primjeraka ove Biblije, a poznato je i oko 40 pojedinačnih listova, u što se ubrajaju i ovi zadarski fragmenti. Navodno je oko 50 tih Biblija tiskano na pergameni. Poznato je kako je Johannes Gutenberg (oko 1400. – 1468.) u njemačkom gradu Mainzu između 1452. i 1454. tiskao prvu knjigu, i to Bibliju na latinskom jeziku. Ta Biblija imala je oko 1300 stranica u dva sveska, a tiskana je u rasporedu s 42 retka, pa se zato i naziva “B-42”. Tiskano je oko 120 primjeraka, od čega ih je oko 30 bilo na pergameni, a ostale na papiru. – Redovnici samostana sv. Frane u Zadru sretni su što se na svom mjestu u njihovoj knjižnici opet nalaze dva ulomka Biblije koji su najstariji tiskani tekstovi koji se čuvaju u Hrvatskoj – izjavio je za Večernji list fra Stipe Nosić.