VIDEO Galbraith: 'Sasvim je moguće da se Trump uplaši i povuče. Proglasi pobjedu i završava to, a pobjede, naravno nema'

S Peterom Galbraithom, bivšim američkim veleposlanikom u Hrvatskoj, razgovarali smo o novom ratu u Iranu, posebno zbog toga što američki predsjednik Donald Trump pokušava pridobiti Kurde da se uključe u njegovu zamisao rušenja iranskog teokratskog režima u Teheranu, a Galbraith je u svojoj diplomatskoj karijeri dobro upoznao Kurde i surađivao s njima u iračkom Kurdistanu. Kad smo završili ovaj video-intervju, i kad smo mu zahvalili na razgovoru za Večernji list, veleposlanik Galbraith imao je potrebu naglasiti: “Pretpostavljam da razgovaram s Večernjim listom već više od 30 godina, i uvijek rado nastavljam to činiti”. Zahvalili smo mu na tome i obećali da ćemo tako i nastaviti, na korist naših čitatelja i gledatelja na kanalima VečernjiTV. No, krenimo redom:

Jeste li bili iznenađeni napadom koji je počeo u subotu ujutro? I kakav je Vaš dojam nakon prvih 4 ili 5 dana rata? - Nisam bio iznenađen u potpunosti jer Trump je prilično nepredvidiv. Kad bismo imali normalnog predsjednika, s obzirom na to da se činilo kao da pregovori napreduju i da se činilo da su Iranci spremni ispuniti zapravo sve američke zahtjeve u vezi s njihovim nuklearnim programom…. A pitanje balističkih raketa ne predstavlja neposrednu prijetnju Sjedinjenim Državama. Mislim, najranije što su mogli imati balistički projektil koji bi mogao pogoditi SAD  procijenjuje se da bi to bilo 2035. godine. Ako nemaju nuklearno oružje, što bi onda stavili na balističke rakete? Dakle, koliko je to velika prijetnja u bilo kojem od tih scenarija? Dakle, iz tih razloga, znate, nitko ne bi očekivao da će ići u rat. S druge strane, čini se da je ovo u velikoj mjeri potaknuto od strane Izraelaca, od strane Benjamina Netanyahua, čiji cilj nije eliminirati iranski nuklearni program ili njihov raketni program, nego promijeniti iransku vladu ili iranski režim. I čudno, Donald Trump, koji je u više navrata kritizirao svoje prethodnike za beskonačne ratove koji uključuju promjenu režima, čini se da je sada upravo to učinio. I to u mnogo većoj zemlji nego što je bilo koji od njegovih prethodnika pokušao. Mislim, Iran ima 90 milijuna ljudi. Irak je imao 26-30 milijuna. Afganistan 20 milijuna. I ti pothvati nisu baš dobro završili. Nemam pojma kako će se završiti rat u Iranu, ali znam nešto iz karijere koju sam imao. Karijere koja se uglavnom bavila Bliskim istokom, i gotovo u potpunosti bavila mjestima u sukobu. To što znam je da ratovi nikad ne ispadnu onako kako su njihovi arhitekti zamislili. Dakle, uvijek postoje neželjene posljedice.

Od čega sada najviše strahujete? I koji je najbolji mogući scenarij koji sada vidite za rješavanje ili deeskalaciju ovog sukoba? - Završetak ovog sukoba u osnovi ovisi o Iranu. Najoptimističniji i, mislim, sasvim mogući scenarij je ono što bih nazvao Gorbačovljevim scenarijem. Što znači da bi, s odlaskom Hamneija, nasljednici uključivali sadašnjeg predsjednika Pezeshkiana, kao i možda neke od ljudi iz Zelenog pokreta, kao i neke tvrdolinijaše. I s vremenom upustili bi se u određene reforme i promjene. Na primjer, odustali bi od kaznenih optužnica protiv prosvjednika. Ublažili bi ograničenja za žene. Možda bi se ispričali zbog gušenja prosvjeda. I tada biste imali neku vrstu ubrzanja promjena, kao što smo imali kada je Gorbačov došao na vlast (u SSSR-u, op.a.). Siguran sam da 1986. nije imao namjeru okončati komunizam. Ali to je ono što se zapravo dogodilo. Dakle, mislim da je to optimističan scenarij. Postoje i mnogi drugi scenariji. Manje optimističan, a možda čak i vjerojatniji scenarij je da se pojavljuje novi tvrdolinijaš. Čini se da je Hamneijev sin vodeći kandidat za vrhovnog vođu, tako da dolazi do nove runde represije. I onda je pitanje što će Sjedinjene Države i Izrael učiniti. Posebno što će Sjedinjene Države učiniti. Jedan prijatelj me podsjetio na TACO. Što znači Trump Always Chickens Out - Trump se uvijek uplaši.

Što u ovom slučaju nije bio slučaj. - Pa, vidjet ćemo. Znate, obrazac je bio takav da je uveo carine, a zatim bi ih smanjio.Najavio bi vrlo oštre mjere, a zatim se povukao. Hoće li se onda povući za 4 tjedna i ostaviti tvrdolinijaše na vlasti? Mislim da je to sasvim moguće.

Da, nije se dogodilo u sljedećem smislu. Neki su ljudi pretpostavljali da će se on povući nakon dovođenja armade ispred i oko Irana. Da će se on uplašiti i da neće povući okidač. Ali on je povukao okidač, započeo je rat, a onda jedno vodi drugome u magli rata i može  eskalirati izvan kontrole. No, koji je vaš najpesimističniji scenarij? Čega se sada najviše bojite? - Pa, svakako mislim da bi to bio dolazak tvrdokornog vođe i nova runda represije i odgađanje promjene u Iranu za još 10 godina. To je vrlo pesimističan scenarij. Drugi pesimistični scenarij bio bi, iskreno, građanski rat u Iranu. Znate, ta ideja o naoružavanju manjina… Ja imam, pa, više od 40-godišnje iskustvo povezanosti s Kurdima. Poznajem iranske Kurde. Tijekom 1990-ih sam se popeo na planinu Kandil, gdje je Kurdistanska demokratska stranka Irana imala sjedište, odmah na granici. Upoznao sam njihovog vođu. Divno smo večerali. A onda je kasnije ubijen u Parizu. To je bilo neposredno prije mog dolaska u Hrvatsku. Kurdi bi možda mogli potaknuti pobunu u kurdskom dijelu Irana. Ne postoje točni podaci popisa stanovništva, ali čine oko 10% iranskog stanovništva. Ali, bit će jako daleko od Teherana. I oni također mogu poticati pobunu među Baludžima. Opet, i oni su jako daleko od Teherana. Dakle, mogli biste imati građanski rat i to će gotovo sigurno završiti loše za Baludže i Kurde.

Kad gledamo to izvana, naš je dojam da su Kurdi, u bilo kojoj od tih zemalja na Srednjem istoku, možda siti toga da budu čizme na terenu u svakoj bitci u kojoj Amerikanci žele da se oni bore, a onda poslije ne bivaju nagrađeni za svoju borbu. I nakon bitaka možda čak bivaju izdani od strane svojih američkih saveznika. Dakle, je li to stvarni osjećaj koji bi Kurdi mogli imati u vezi s ovom idejom prema kojoj bi ih se bacilo u još jednu bitku s neizvjesnim ishodom? Ili mislite da bi Kurdi zapravo mogli biti zainteresirani za uključivanje u ovaj rat na strani Trumpa? - Naravno, vrlo je važno razlučiti o kojim Kurdima govorite. Dakle, tu su irački Kurdi koji imaju de facto neovisnu državu u iračkom Kurdistanu. U osnovi, imaju sve aspekte nezavisne države. Tu su sirijski Kurdi koje je Amerika podržavala u borbi protiv Islamske države (ISIS), a tu su i iranski Kurdi. Za potrebe ovog razgovora, ne moramo ni pričati o turskim Kurdima, iako su oni zapravo najbrojniji. Ali, da, to je povijest američke involviranosti: poticanje Kurda na angažman u vojnoj akciji i izdaja. To je počelo 1970. godine, kada je došlo do sporazuma između mule Mustafa Barzanija, oca Masuda Barzanija, sadašnjeg vođe iračkog Kurdistana, i iranskog šaha s druge strane. Šah ga je nagovorio da ponovno pokrene pobunu. Dotad je imao primirje s iračkom vladom i sporazum o autonomiji. Kissinger je došao i obećao Kurdima podršku. Zatim je 1975. šah sklopio dogovor sa Sadamom Huseinom. Kurdi su bili izdani. Mula Mustafa Barzani otišao je u izgnanstvo u SAD i umro. A Kissinger nije učinio ništa. Zapravo, sve što je rekao bilo je: Tajno djelovanje nije misionarski rad. Zatim, 1991., George Bush stariji pozvao je irački narod da ustane protiv Sadama. Kurdi i šijiti koji čine 80% stanovništva Iraka učinili su upravo to, a SAD nije učinio ništa kad je Sadam ugušio pobunu. Čak je dopušteno Iraku da koristi američke letjelice, američke helikoptere, kako bi ugušili pobunu, rekavši, ipak: "Ti letiš, ti umireš".

Dakle, još jedna izdaja. I onda nakon rata 2003., kada su Kurdi bili američki glavni saveznik, George Bush pokušao ih je prisiliti da se odreknu svoje autonomije. Bio je neuspješan. Tome su se opirali i na kraju su dobili zapravo konfederalne odnose s ostatkom Iraka. Ali onda s Trumpom 2017. godine Kurdi su imali, budući da su to apsolutno imali pravo učiniti, referendum o neovisnosti. A SAD su odgovorile tako što su dopustile da Kasem Sulejmani, vođa Iranske Revolucionarne garde, i Abu Mahdi al-Muhandis, irački šijitski vođa koji je bio osuđen za dizanje u zrak američke ambasade u Kuvajtu i osuđen na smrt, iako je tu kaznu očito izbjegao… U svakom slučaju, Trump je dopustio njima dvojici da koriste američke tenkove Abrams u napadu na Kurde. To je bilo 2017. godine. Odmah nakon što je ISIS poražen, Trump je 2019. imao telefonski poziv s turskim predsjednikom Erdoğanom, a zatim je pristao pustiti Erdoğana da napadne Kurde, sirijske Kurde. A onda ove godine, ovog siječnja, Trump i njegov specijalni izaslanik Tom Barrack dopustili su novoj sirijskoj vladi, na čelu s čovjekom za čijom je glavom godinu dana ranije raspisana nagrada od 10 milijuna dolara zbog toga što je terorist… Mislim, bio je pripadnik Al-Kaide. Dopustili su da napada Kurde. Dakle, postoji ta povijest izdaja. U to je bio uključen niz američkih predsjednika, ali više puta Donald Trump. Dakle, mislim da bi trebali biti sumnjičavi. Mislim da su irački Kurdi dovoljno razumni da se ne miješaju. Za iranske Kurde, znate, malo je drugačije. Bili su na marginama već desetljećima. Nitko nije obraćao puno pažnje na njih. I odjednom ih zove predsjednik SAD-a. Iskušenje da nešto poduzmu može im biti neodoljivo. S druge strane znate, oni sigurno mogu izazvati pobunu u kurdskim područjima, ali što onda? A Trump ih sigurno neće zaštititi. Niti od trenutnog režima niti od sljedećeg režima u Iranu.

Drago mi je da ste nas podsjetili na čitavu povijest s Kurdima u regiji, ukratko. Mislite li da je američki predsjednik Trump svjestan ičega od toga? Mislite li da ima savjetnike koji mu pružaju te detalje kako bi popunili stvaranje šire slike prije nego on odluči o nečemu tako značajnom, tako važnom, i nečemu što bi moglo dovesti do većeg kaosa? Mislite li da je taj neki proces rasuđivanja, koji smo vidjeli kod manje-više bilo kojeg drugog američkog predsjednika prije odlaska u rat, prisutan sada s predsjednikom Trumpom? Ili ima puno improvizacije i puno grešaka napravljenih tijekom improvizacije? - Gledajte... Mislim, ne znam što on zna. Ali, samo s obzirom na njegovo opće ponašanje, skeptičan sam da on ima ikakve svijesti o čitavoj ovoj povijesti. Iskreno, on također jasno pokazuje znakove mentalnog i kognitivnog opadanja. Mislim da je to jednostavno očito svakome tko ga gleda. Znaju li njegovi savjetnici tu povijest? Pa, pretpostavljam da je jedna od prednosti koju imam u svojim godinama ta što sam proživio sve što to. Tako da sam toga vrlo svjestan. Oni su mlađi ljudi. Ne znam imaju li oni neki veliki osjećaj za to. Mislim, neki od njih su sigurno pročitali tu povijest. Ali, znate, posebno iračkim Kurdima i sirijskim Kurdiima sve je to urezano u pamćenje. Znaju svaki detalj toga. Ja sam vam upravo dao samo sažetak, ali mogli ste provesti sate s predsjednikom Masudom Barzanijem, koji bi prošao kroz sve to. Dakle, ne, nisam siguran. Znate, Amerikanci imaju vrlo kratko povijesno pamćenje. Za razliku od ljudi u vašem dijelu svijeta koji, kako sam otkrio kao veleposlanik tamo u 90-ima, imaju vrlo dugo povijesno sjećanje. Možda dulje nego što je potrebno.

Da. Hajde da malo porazgovaramo o europskim reakcijama. Europljani nisu željeli ovaj rat ali očito bi mogli biti uvučeni u njega. Kako gledate na, primjerice, reakciju španjolskog premijera koji je bio vrlo kritičan? I na reakciju njemačkog kancelara jučer u Ovalnom uredu, koji je zvučao kao da podržava ono što Trump radi? A danas smo vidjeli da je ispaljena balistička raketa iz Irana prema Turskoj, koju je NATO oborio. To je upravo sada u vijestima dok mi razgovaramo. Turska je, naravno, osjetljivo pitanje, osjetljiva zemlja u ovom sukobu. - Prva stvar je, ako imate savez, i želite da vas vaši saveznički partneri podrže u ratu po tvom izboru, ratu koji ti započneš, onda se morate konzultirati sa svojim partnerima. Ne možeš započeti rat, a zatim očekivati od njih da će se pridružiti. Zbog vrlo dobrih razloga europski čelnici su vrlo skeptični oko opravdanja za rat. S obzirom na to da Iran nije imao nuklearni program koji bi bio održiv. S obzirom na činjenicu da balistički projektili zapravo nisu bili problem. S obzirom na to da su pregovori bili u tijeku. Dakle, ta skeptičnost je bila savršeno ispravna. Divim se španjolskom premijeru  zbog zalaganja za principe. Američka, Trumpova reakcija, koja je - što? Prekinut će svu trgovinu sa Španjolskom? To je apsurdno i glupo. I on to neće učiniti. Što se tiče ostalih europskih reakcija... Iskreno, Iranci si nisu pomogli napadajući sve te zemlje koje nisu imale ništa s američkim ratom protiv Irana. Ispalili su rakete na Ujedinjene Arapske Emirate. Koji nisu imali nikakvog učešća u tome. Saudijska Arabija to nije podržala, a poslali su i tamo rakete. Pa, barem službeno nije, iako sada postoje izvješća da je prijestolonasljednik, de facto vladar Muhamed bin Salman, zapravo poticao Trumpa da to učini. Ali, u redu. Napali su Oman, koji je bio posrednik i koji je postigao veliki napredak. Napali su Jordan. Napali su Katar. I napasti Tursku, koja također ne podržava rat i slijedi samostalan put - to nema baš puno smisla. Dakle, iranski postupci znatno su olakšali europskim vođama da podržavaju barem dio američke operacije. 

Čini se kao da iranski režim ima strategiju da kontraudarima nametne tako visoku cijenu za SAD, za zaljevske države, ali i za globalno gospodarstvo... Sve s ciljem da se Trump i Netanyahu povuku. Ulozi u ovom ratu su stvarno jako visoki. Svjedočimo li tek početku dugog sukoba ili ima nade da će ovo završiti za par tjedana?  - Prvo, da se osvrnem na ono što ste iznijeli. Želim naglasiti da ratovi nikad ne ispadnu onako kako su njihovi arhitekti zamislili. Uvijek imaju neželjene posljedice. I ako imate ikakve sumnje u to želim da se prisjetite one slike Georgea Busha mlađeg kako slijeće na američki nosač zrakoplova, USS Lincoln, s velikim transparentom na kojem piše "Misija ispunjena". 1. svibnja 2003. A američki rat u Iraku se nastavio još 8 godina. I američki su vojnici još uvijek ondje 22 godine kasnije. Mislim, naravno da se nadam da će vrlo brzo završiti. Nadam se da će SAD ostvariti ciljeve, kakvi god da jesu. Ali sam vrlo skeptičan da će tako biti. Veće su šanse da će ovo dugo trajati. Sada, kad gledamo iransku strategiju... S njihove točke gledišta, to je zapravo vrlo razumna strategija. Pokušavaju nanijeti što više boli globalnom gospodarstvu, koliko god mogu.

I mislim da će upravo to i učiniti. Ne trebaju ispaliti niti jednu raketu preko zaljeva, preko Hormuškog tjesnaca. Sve što trebaju učiniti je ono što su učinili, a to je reći da zatvaraju tjesnac i da će poduzeti vojnu akciju. I cijene osiguranja za tankere probijaju krov, i nitko ne prolazi. Njihovi saveznici, Huti, mogu učiniti potpuno istu stvar u Crvenom moru. Katar, koji je najveći ili drugi najveći svjetski dobavljač LNG-a, zatvorio je svoja postrojenja jer je postrojenje za prirodni plin nevjerojatno ranjivo na jedan mali dron koji bi mogao koštati 10 tisuća dolara. Dakle, Iran ima sposobnost da poremeti globalno gospodarstvo. Da ne spominjem štetu koju čine gospodarstvima Dubaija, Abu Dhabija i Katara, koji su se nekako izgradili kao sigurna mjesta u nestabilnom dijelu svijeta i sada više nisu sigurna kao mjesta ulaganja, kao mjesta za život bogatih ljudi, uključujući bivšeg španjolskog kralja. Sve je to narušeno. Pretpostavljam da će cijene nafte znatno porasti. I to će uzrokovati znatnu političku štetu svakako za Trumpa i njegovu stranku. Ako ste Iranac i razmišljate o strategiji, o tome što možete učiniti, ovo je prilično učinkovita strategija. 

U političkom smislu, SAD se približavaju mid-term izborima. Mislite li da će Trump biti sretan s time da dočekuje te izbore s tako visokom cijenom rata u koji je on odabrao ući? A ako bude još žrtava na strani SAD-a, među američkim vojnicima, tada je cijena još veća. Kako će ovo završiti? - E, tu dolazi do TACO-scenarija. Trump Always Chickens Out iliti Trump se uvijek uplaši. Dakle, u nekom trenutku on jednostavno proglašava pobjedu i završava to. Ali, naravno, pobjede nema. Samo zato što je on proglasio pobjedu, to ne znači da su zapravo nestali problemi koji su naveli Trumpa i Netanyahua da započnu rat. Vrlo dobar primjer je ono što se dogodilo prošlog lipnja. Dvanaestodnevni rat. Nakon tog rata, Trump je rekao da su iranska nuklearna postrojenja uništena za jedno desetljeće. Potpuno izbrisana. I evo nas, sedam mjeseci kasnije, i ispada da nisu izbrisana. Usput, kad je Obrambena obavještajna agencija izašla s izvješćem i rekla da nije, nije bilo eliminirano niti potpuno izbrisano, da je bilo unazađeno za 6 mjeseci ili godinu dana, što je on učinio? Otpustio je analitičare koji su napisali to izvješće. Drugi politički element u Sjedinjenim Državama je to da njegova vlastita baza, MAGA baza, America First (Amerika na prvom mjestu), ti ljudi ne žele da SAD bude uključen u vječne ratove. Dakle, mislim da mu ovo zapravo uzrokuje više političke štete u vlastitoj bazi nego možda među neodlučnim Amerikancima. Sigurno ne uzrokuje nikakvu dodatnu štetu među Demokratima jer ga oni ionako mrze. 

Sve o ratu na Bliskom istoku možete pratiti OVDJE.