U svijetu se, prema službenim statistikama, blizanci rađaju otprilike na svakih 90 poroda. U jednoj slavonskoj župi – čak na svakih 35. Taj podatak sam po sebi zvuči nevjerojatno, ali iza njega stoji 320 godina pedantno zabilježene povijesti, matične knjige, imena, datumi i obiteljske loze. Župa Klakar, koja obuhvaća Donju Bebrinu, Gornju Bebrinu i Klakar, pretvorila se u pravi demografski fenomen: mjesto u kojem se stoljećima rađalo neusporedivo više blizanaca i trojki nego igdje drugdje.
Genetika, voda ili – dobrice?
Za ovu neobičnu pojavu zaslužan je – barem kad je riječ o istraživanju i dokumentiranju – lokalni povjesničar, publicist i etnograf Mato Blaževac Pajkov, autor knjige "Blizanci i trojci u župi Klakar". U njoj je, oslanjajući se prije svega na matične knjige krštenih, zabilježio čak 304 para blizanaca i šestero trojki, od početka 18. stoljeća do danas. Blaževčevo istraživanje obuhvaća razdoblje od 1701. godine, a temelji se na arhivskoj građi do koje je dolazio godinama, uz pomoć svećenika i župnih arhiva. Kako sam kaže, sve je počelo gotovo usputno. – Još 2000. godine, u svojoj prvoj knjizi, objavio sam kraći popis blizanaca iz Donje Bebrine. To je tada bila prava atrakcija, o tome su izvještavali gotovo svi mediji. Nakon toga sam se više od 20 godina sustavno bavio tom temom i na kraju uspio napraviti popis blizanaca i trojki od 1700. godine do danas, ukupno 325 godina – objašnjava Blaževac.
Rezultati su, kaže, nadmašili sva očekivanja. Pokušavao je pronaći slične primjere u drugim sredinama, no bez uspjeha. Usporedbe je radio s desetak drugih župa brodskog Posavlja, analizirajući razdoblje od 1856. do 1880., kada su matične knjige vođene urednije i preciznije. – Analiza je pokazala da naša župa ima daleko veći broj blizanaca od svih drugih koje sam uspoređivao. U tom smislu, Klakar je fenomen – ističe. Posebno su zanimljivi detalji koje knjiga donosi: 1773. godine rođeno je čak pet blizanačkih parova, 1840. istoga dana u župi su krštena dva para blizanaca, a najveći broj njih rođen je u 18. stoljeću. Po mjestima prednjači Donja Bebrina, a statistika pokazuje i da je najviše blizanaca različitog spola, dok su muški parovi najrjeđi.
Naravno, pitanje koje se samo nameće jest – zašto baš u Donjoj Bebrini? Odgovor, barem zasad, nitko nema. Teorija ne nedostaje, ali većina ih ostaje na granici pretpostavki i lokalnih legendi. Spominje se tako "čudotvorna" voda, zbog koje su muškarci navodno iznimno plodni, nezagađeni prirodni okoliš, pa čak i ljekovito blato iz obližnjeg ornitološkog rezervata Bara Dvorina. Jedno od zanimljivijih objašnjenja ponudio je i jedan ginekolog, prema kojemu je u prošlosti vrijedilo nepisano pravilo da se "dobri momci i dobre cure" žene i udaju unutar sela. Ako su svi bili "dobrice", ženili su se međusobno, pa je taj gen, slikovito rečeno, imao priliku isplivati i umnožiti se. Koliko god objašnjenja bila različita, jedno je sigurno: blizanačke trudnoće na području župe Klakar bile su i ostale češće nego drugdje. – Danas je fenomen to što, nažalost, djece uopće nema. Ali Bebrina i dalje ima blizance i trojke – kaže Blaževac, navodeći primjer mlade žene koja je u prvoj trudnoći rodila blizance, a u petoj trojke te danas ima osmero djece.
"Nikada niste sami"
Statistika i povijesni zapisi dobivaju pravu težinu tek kroz osobne priče. Jednu od njih ispričala je Marija Stanić iz Klakara, koja ima brata blizanca – i bogatu blizanačku povijest u obitelji. – Ako gledamo od šukundjedova s obje strane, mi smo četvrti blizanci u nizu. Tu smo brat i ja, mama je blizanka, tatine tetke su blizanke, a mislim da je i tatin šukundjed imao blizance – govori Marija. Kao djeca, kaže, nisu doživljavali svoju blizanačku vezu kao nešto posebno. Tek s godinama shvatila je koliko je jedinstvena. – Imati brata ili sestru najljepši je dar jer znate da nikada niste sami. Blizanac to još pojačava. Nije uvijek bilo bajno, posebno u tinejdžerskim godinama, ali danas imamo jako lijep odnos – kaže, prisjećajući se i emotivnog dana kada se njezin brat prošle godine oženio. Upravo takve priče potvrđuju da fenomen župe Klakar nije samo statistička anomalija nego i duboko ukorijenjen dio identiteta mjesta – priča o obiteljima, povezanosti i neobičnom daru koji se, već stoljećima, ovdje iznova ponavlja.