Fair-play na hrvatski način: kako je mladi sportaš Krovinovića pretvorio u metu

U današnjem evanđelju Isus sjedi na zdencu i susreće ženu iz Samarije. Ona dolazi u podne, za vrijeme najgore žege, u sat kad nitko pametan ne izlazi. Ne traži samoću, traži izlaz od ljudi. Previše je puta prošla kroz poglede koji te izmjere i bez riječi ti zalijepe etiketu. Zato bira vrijeme kad je selo najtiše: dođe, zagrabi vodu i nestane prije nego je netko opet pretvori u tuđu temu.

Isus s njom razgovara kao da selo ne postoji. Ne mjeri joj reputaciju, ne broji joj pogreške, ne pita što će tko reći ako ga vide s njom. Istinu izgovara ravno, ali bez okrutnosti: dovoljno jasno da se više ne mora skrivati, dovoljno nježno da se ne raspadne. Kod njega istina nije batina, nego vrata. Žena koja je došla pognuta, želeći proći neprimijećeno, odlazi uspravno, s glasom i dostojanstvom.