Što ako Putin prekine vatru? Europa sprema opasan plan. Ukrajina blizu, ali bez NATO-a

To je jedna od najtežih točaka u ionako složenim razgovorima o miru u Ukrajini: Kako zemlji, koju je napala Rusija, garantirati da u dogledno vrijeme neće ponovo biti napadnuta? Riječ je, dakle, o sigurnosnim jamstvima – vjerodostojnoj vojnoj podršci na terenu, kako bi cijena novog ruskog napada bila previsoka, piše DW.  U starom svjetskom poretku takve misije su gotovo u potpunosti bile u nadležnosti Sjedinjenih Američkih Država. Sada je to drugačije. Američki predsjednik Donald Trump više puta je naglasio da prije svega europske države vidi kao odgovorne za sigurnost Ukrajine. Predložio je da SAD osiguraju oružje i opremu, ali da troškove za to snose ostali partneri.

Početkom tjedna je njemački kancelar Friedrich Merz primio u Berlinu ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Na njemačku inicijativu, Zelenski je u glavnom gradu razgovarao s američkim izaslanicima Steveom Witkoffom i Jaredom Kushnerom o američkom planu za prekid vatre i mir. Nakon toga Merz je okupio brojne šefove država i vlada EU i održana je konferencija sa Zelenskim.

Svi zajedno objavili su izjavu u kojoj se navodi da je – nakon prekida vatre kao preduvjeta za mir – potrebno osnovati zaštitne trupe, koje predvodi Europa, uz podršku SAD-a. Merz je kasnije dodao da bi one bile „veoma blizu NATO-trupama". Zadatak tih snaga, u kojima bi uz države EU mogle sudjelovati i zemlje poput Kanade i Australije, bio bi podrška ukrajinskim oružanim snagama. Također bi morala biti osigurana sigurnost zračnog prostora i morskih prilaza.

Slično je to formulirao i predsjednik Ukrajine. Zelenski je još u Berlinu rekao: „S američke strane smo sada čuli da postoji spremnost da se daju sigurnosne garancije, koje odgovaraju članku pet NATO-ugovora." Taj članak predviđa da se napad na jednu NATO-zemlju tretira kao napad na sve. Ukrajina doduše nije članica NATO-a, ali bi bila tretirana na sličan način.

Francuska i Velika Britanija su se već više puta izjasnile spremnima za vojni angažman u Ukrajini. U Njemačkoj, međutim,  – unatoč diplomatskoj inicijativi kancelara – još uvijek postoji suzdržanost. Iz vladinih krugova se posljednjih dana ponavljalo da izjava o europskim mirovnim snagama ostavlja otvorenim pitanje koji bi partneri u toj koaliciji koje konkretne obaveze preuzeli.

Među potpisnicama izjave su, pored Njemačke, Francuske i Velike Britanije, još i Poljska, Italija, Danska, Finska, Nizozemska, Norveška i Švedska. U Njemačkoj bi savezni parlament Bundestag morao odobriti slanje njemačkih vojnika u Ukrajinu. Opoziciona stranka Zelenih bi takav potez vjerojatno podržala.

No, i dalje je mnogo otvorenih pitanja – više otvorenih nego razjašnjenih. Potpuno je nejasno i kako bi Rusija mogla biti prisiljena da pristane na takve sigurnosne garancije. Ruski predsjednik Vladimir Putin više puta je jasno stavio do znanja da su vojnici iz NATO-zemalja u spornim područjima nakon mirovnog sporazuma za Rusiju potpuno nezamislivi. To se nije promijenilo, što je potvrdio i Merz. Njemački kancelar Merz je u intervjuu za Drugi program njemačke televizije ZDF rekao: „Po reakciji Rusije vidite da to još neće značiti kraj ovog rata. Moramo zajedno nastaviti dalje." Dodao je i kako je „Putin na mnogo toga rekao ‘njet', ali će u nekom trenutku morati reći i ‘da'."

U ovoj zbunjujućoj ukupnoj situaciji čini se jasnim redoslijed poteza na kojem inzistiraju Europljani: prvo prekid vatre, zatim dogovor o sigurnosnim garancijama. Za sada se najvažnijim pomakom posljednjih dana čini to što su SAD pristale na plan, prema kojem bi trupe za međunarodnu misiju uglavnom dolazile iz Europe, ali bi imale američku podršku.

Za dodatne ideje vrijeme očito još nije sazrelo, uključujući i plan o uspostavljanju demilitarizirane zone u Ukrajini, koja bi razdvajala ukrajinsku i rusku stranu. Mada se čini da se barem u Europi i SAD-u stvari polako pokreću, prekid vatre još prije Božića, kojem su se neki posljednjih tjedana nadali, iz dana u dan izgleda sve manje realan.