Od svih nebeskih tijela koja su posjetila naš Sunčev sustav, međuzvjezdani objekti ostaju najrjeđi i najzagonetniji. Do danas su potvrđena tek tri takva posjeta: ‘'Oumuamua 2017., Borisov 2019. i najnoviji, 3I/ATLAS. Svaki od njih donio je nova pitanja o prirodi i podrijetlu tvari koja putuje između zvijezda, ali nijedan nije potaknuo toliko znanstvene rasprave kao 3I/ATLAS. Otkako je otkriven, astronomi su uočili deset anomalija koje ga izdvajaju od svega što smo dosad promatrali. Njegova retrogradna putanja gotovo savršeno prati ravninu planeta, s odstupanjem manjim od pet stupnjeva, što je vjerojatnost manja od jednog posto.
Tijekom srpnja i kolovoza 2025. pokazao je neuobičajeni mlaz usmjeren prema Suncu, stvarni “antirep” koji se ne može objasniti kao optička iluzija. Samo njegova jezgra procjenjuje se da je milijun puta masivnija od ‘'Oumuamue i tisuću puta masivnija od kometa Borisov, a usto se kreće i većom brzinom od obojice. Vrijeme njegova dolaska gotovo se poklopilo s položajima Marsa, Venere i Jupitera, kao i s trenutkom kad je bio nevidljiv sa Zemlje, što prema izračunima profesora Avi Loeba s Harvarda ima vjerojatnost od tek nekoliko tisućinki posto.
Kemijski sastav plinovitog omotača iznenadio je istraživače: sadrži mnogo više nikla nego željeza, slično industrijskim legurama, te omjer nikla i cijanida tisućama puta veći nego kod bilo kojeg poznatog kometa. Samo četiri posto njegove mase čini voda, što ga čini gotovo suprotnim od uobičajenih ledenih tijela Sunčeva sustava. Uz to, 3I/ATLAS pokazuje ekstremno negativnu polarizaciju svjetlosti, i dolazi iz smjera koji se poklapa s područjem poznatog “Wow!” radio signala.
Na perihelu je zasvijetlio brže nego ijedan poznati komet, a njegov je spektar bio plaviji od Sunčeva. Napokon, zabilježena je i negravitacijsko ubrzanje koje bi zahtijevalo isparavanje više od desetine mase jezgre, no slike nakon perihela zasad ne pokazuju tragove takvog procesa. Sve te neobičnosti upućuju na to da 3I/ATLAS nije običan komet. Kao što sam već objasnio, objekt je ovih dana dosegnuo perihel, pri čemu je naglo povećao sjaj i počeo gubiti masu brže nego što to predviđa ijedan postojeći model.
Profesor Avi Loeb s Harvarda, koji ga pomno prati mjesecima, sada smatra da je riječ o mogućem raspadu jezgre. Prema njegovim riječima, snažno Sunčevo zračenje uzrokovalo je intenzivno isparavanje leda i prašine, što je vjerojatno dovelo do eksplozije koja je objekt razbila na više desetaka fragmenata.
Astrofotografi Michael Buechner i Frank Niebling snimili su prizore koji potvrđuju dramatične promjene. Objekt je razvio velik antirep usmjeren prema Suncu, dug oko milijun kilometara, te drugi, trostruko dulji rep u suprotnom smjeru. Loeb procjenjuje da su ti mlazovi morali trajati mjesecima, s brzinom izbacivanja materijala od približno četiri stotine metara u sekundi.
Izračuni pokazuju da je objekt morao upiti nevjerojatnu količinu Sunčeve energije, oko sedamsto džula po kvadratnom metru svake sekunde, da bi izgubio toliku masu. To znači da bi površina koja isparava morala biti veća od tisuću i šesto četvornih kilometara, što odgovara promjeru od oko dvadeset tri kilometra.
To je četiri puta više od ranijih procjena prema kojima je 3I/ATLAS imao promjer oko pet kilometara i masu veću od trideset milijardi tona. Tijekom kolovoza, kada ga je promatrao svemirski teleskop James Webb, gubio je oko stotinu pedeset kilograma u sekundi. Na perihelu je taj broj skočio na više od dva milijuna kilograma u sekundi.
“Je li taj nagli porast sjaja znak raspada?” pita Loeb. “Ako je objekt eksplodirao i raspao, njegova bi reflektirajuća površina naglo porasla.” Po njegovoj procjeni, 3I/ATLAS se mogao raspasti u najmanje šesnaest dijelova, a možda i znatno više. “Ako je to točno, promatramo posljedice eksplozije koja se dogodila u trenutku prolaska pokraj Sunca.”
Unatoč svemu, Loeb i dalje ne isključuje mogućnost da 3I/ATLAS nije prirodni objekt. “Tehnološki pogoni zahtijevaju mnogo manji gubitak mase kako bi proizveli uočene mlazove,” objašnjava on. “Kemijski motori stvaraju izbačene plinove brzinama od tri do pet kilometara u sekundi, deset puta većim od brzine isparavanja kometa.”
Ako bi se pokazalo da objekt nije uništen i da je sačuvao strukturu, to bi značilo da se suočavamo s nečim što možda nije nastalo prirodnim putem. 3I/ATLAS u prosincu će proći najbliže Zemlji, a u ožujku i Jupiteru. Tada će se pokazati je li riječ o raspadnutom kometu ili o nečemu što prkosi objašnjenju, međuzvjezdanom posjetitelju koji nam možda šalje prvu poruku iz dubina galaksije.
Stižu. Smiluj nam se Gospodine