Svjetski je dan vijesti, barem ga tako obilježavaju novinske organizacije iz preko 80 zemalja, među kojima je i Večernji list, i na takav dan dobro je podsjetiti se na nešto o čemu je čuveni svjetski povjesničar i autor Yuval Noah Harari govorio u ljetošnjem intervjuu za Večernjak uoči svog gostovanja u dvorani Lisinski u Zagrebu 23. listopada. “Kao društvo i kao pojedinci, moramo ulagati poseban napor u potrazi za istinom. To znači, na primjer, izgradnju institucija poput novina i akademskih istraživanja. To također znači i da, kao pojedinci, ulažemo napor u potrazi za istinom, a ne da se zadovoljimo samo nekim nezdravim, junk-food informacijama”.
Svjetski dan vijesti novinski izdavači i profesionalci obilježavaju pod geslom “Izaberite istinu”, “Choose Truth”, a Harari govori upravo o važnosti svjesnog odabira istinite, provjerene informacije u svakodnevnom životu. Taj svjesni odabir, i svojevrsni napor usmjeravanja vlastite pozornosti prema takvom odabiru, postaje još bitniji u doba društvenih mreža i umjetne inteligencije. Jer, kako obrazlaže Harari, demokracije su izgrađene na informacijama i istini. Demokracija je razgovor, ustvrdio je Harari u intervjuu, objavljenom u rođendanskom broju Večernjeg lista 1. srpnja ove godine.
“Demokracija je razgovor. Kroz veći dio povijesti, razgovor velikih razmjera između milijuna ljudi bio je jednostavno nemoguć. Zato su jedine demokracije bili gradovi-države poput Atene ili republikanskog Rima. Nismo imali nijedan primjer demokracije velikih razmjera. Velike demokracije pojavile su se tek u kasnom modernom dobu kada smo imali odgovarajuću informacijsku tehnologiju za vođenje razgovora velikih razmjera. Prva važna tehnologija bile su novine, zatim radio i televizija. To je omogućilo milijunima ljudi u velikoj zemlji da međusobno razgovaraju u stvarnom vremenu i raspravljaju o vanjskoj politici, ekonomskoj politici, bilo čemu drugome. U tom razgovoru, jedan od najvažnijih poslova u društvu bio je urednik vijesti. Urednik u novinama, na radiju, na televiziji…”, govorio je Harari u tom intervjuu.
Danas živimo u svijetu s najrazvijenijom informacijskom tehnologijom u povijesti. Ljudima su informacije dostupne u izobilju i u vremenskom roku koji nikad nije bio tako kratak, tako brz. Ali, istovremeno, ljudi kao da gube, ili su već izgubili, sposobnost da vode razgovor, da pričaju jedni s drugima, saslušaju jedni druge. To je vidljivo i u najvećim ili najsnažnijim demokracijama, kao što su Sjedinjene Američke Države, i u malima i mlađima, kao što je Hrvatska. Informacijska tehnologija nikad sofisticiranija, a ljudi nikad manje zainteresirani za informirani ljudski razgovor, koji uključuje i slušanje, ne samo iznošenje svojih informacija, nego stremljenje da saslušaju istinu. A istina je često nijansirana, višedimenzionalna, sazdana od informacija koje su raznolike, koje se nadopunjuju, i onih koje nam se sviđaju, ali i onih koje nam se ne sviđaju. Informacija i istina nisu jedno te isto.
“Ključna zabluda, posebno na mjestima kao što je Silicijska dolina, jest izjednačavanje informacije s istinom. Većina informacija je smeće. Istina je vrlo rijetka, skupa i dragocjena podvrsta informacije. Jer, da biste napisali istinitu priču, morate uložiti puno vremena, truda i novca u istraživanje i provjeru činjenica, dok je fikcija vrlo, vrlo jeftina”, obrazlaže Harari u jednom od svojih intervjua, ovaj put prilikom nastupa na televizijskom showu kod Billa Mahera. O tome je govorio i u razgovoru za Večernji list: “Većina informacija su iluzije, zablude, fikcije, fantazije, laži i tako dalje. Vrlo je jeftino proizvoditi fikciju, a vrlo skupo proizvoditi istinu. Druga stvar je što istina zna biti komplicirana, dok se fikcija može učiniti vrlo, vrlo jednostavnom. I na kraju, istina je često bolna. Postoje stvari koje ne želimo znati. A fikcija se može učiniti vrlo laskavom i ugodnom”.
Istina je ono do čega svakodnevno, u svom poslu, pokušavaju doći novinari i medijske kuće koje ih zapošljavaju i objavljuju njihov rad. Ta vrsta provjeravanja informacija, valoriziranja informacija, u potrazi za istinom koja je važna, zanimljiva i relevantna za širu društvenu zajednicu - to je ono na čemu počiva i demokracija i sav društveni napredak koji je postignut do sada, u kojemu živimo, ali koji nije zadan niti vječan sam od sebe. Demokracija se, kako piše i govori Harari, temelji na povjerenju, dok se diktature temelje na teroru. Povjerenje se, pak, temelji na institucijama koje su dokazano pouzdane, a među tim institucijama (u širem smislu riječi) su i mediji poput novina. Danas živimo u vremenu kad neki ljudi kao da smatraju da će neinformiranost ili nezainteresiranost za život oko njih dovesti do neke vrste oslobađanja ljudi od “iskvarenih” ili “zlih” institucija. A zapravo ih takav stav može dovesti ravno do diktature. Diktatori prvo sustavno unište povjerenje, unište institucije, uvjere ljude da su demokracija i potraga za istinom suvišne, te da svi trebaju slušati samo jednu “istinu” koju će im oni servirati milom ili silom.
Zato je slogan “Choose Truth” zaista važan: ne istinu koja je uniformirana, servirana silom, nego istinu do koje se treba probiti kroz šumu informacija, a to probijanje zahtijeva i neki trud, napor, i to je ono što govori Harari, što je posebno važno u doba razvoja umjetne inteligencije. Koja može biti razvijena kao dobronamjerna ili kao zlonamjerna, kao agent dobra ili agent zla, što opet ovisi o tom svakodnevnom naporu i pojedinca i društva da razlikuje, i učini vidljivom tu razliku, između nečega što im servira algoritam ili nečega što im servira novinar s integritetom u službi javnog interesa.
Problem je što je gotovo sve fikcija. Većina medija piše fikciju koju guraju pod vijesti. Guraju se fiktivni narativi pa više ne možeš vjerovati niti BBCu niti CNNu, niti lokalnoj pisanoj riječi. Više vjerujem običnim ljudima na terenu koji prenose ono što vide svojim očima.