Sirova nafta Brent nakratko je danas dosegnula 112 dolara za barel, da bi se onda vratila na 106 dolara, što je i dalje veliko povećanje u odnosu na vrijeme prije početka američko-izraelskog napada na Iran, kada je bila ispod 70 dolara za barel. Cijena plina nakon izraelskog napada na plinsko polje Pars, koje dijele Iran i Katar, porasla je 24 posto danas prije podne te je dosegnula 68 eura za MWH na nizozemskoj burzi TTF i to je najviše od prosinca 2022. godine. Od 27. veljače ove godine, odnosno od početka napada Sjedinjenih Država i Izraela na Iran cijena plina je do današnjeg dana porasla za 57 posto, dosegnuvši 50 eura za MWH, da bi onda danas uslijedio novi rast cijene nakon napada na polje Pars.
Ranije je Katar zatvorio postrojenje QatarEnergy za proizvodnju LNG-ja zbog iranskih napada. Iz tog postrojenja izlazi 20 posto svjetske proizvodnje LNG-ja. Situacija se mijenja iz sata u sat. Najprije je Donald Trump zaprijetio da će "raznijeti najveće plinsko polje na svijetu", misleći na Pars, ako iranska odmazda ne prestane, odnosno ako Iran nastavi napade na Katar, da bi onda stigla vijest da bi, praktički po uzoru na izuzeće ruske nafte, mogao ukinuti sankcije za iransku naftu kako bi se održale svjetske rezerve. Riječ bi bila također o nafti koja je već u tankerima, a time bi se, smatraju Amerikanci, ponovno snizile njezine cijene. Planira se i novo otpuštanje iz američkih rezervi bude li potrebno.
– Izrael je, iz bijesa zbog onoga što se dogodilo na Bliskom istoku, nasilno napao veliko postrojenje poznato kao plinsko polje Južni Pars u Iranu – objavio je Trump na Truth Socialu. – Sjedinjene Države nisu znale ništa o ovom konkretnom napadu – rekao je, dodajući da ni Katar nije bio toga svjestan, ali ni Iran pa je, kako je Trump napisao, neopravdano i nepravedno napao dio katarskog postrojenja za ukapljeni prirodni plin. No ni Trumpu mnogi ne vjeruju s obzirom na to da ima izvora koji tvrde da je za izraelski napad ipak znao.
Energetski konzultant prof. Igor Dekanić kaže da taj rast cijena ipak nije nemoguće visok. – Rast cijena plina je negdje oko 50 eura po MWH na TTF, glavnoj robnoj burzi u Nizozemskoj. U drugoj polovini 2024., nekoliko mjeseci nakon ruskog napada na Ukrajinu, čak je neko vrijeme cijena plina bila i viša od 300 eura po MWH satu. Prema tome, cijene plina porasle su značajno, ali to nije ništa neviđeno, ništa slično sadašnjim medijskim naslovima. Cijene plina skočile su onog trenutka kada su sudionici u borbama na Bliskom istoku počeli razarati plinsku infrastrukturu. Nešto tolikog opsega dogodilo se drugi put. Prije četiri su godine Ukrajinci počeli bombardirati ruske rafinerije pa su Rusi vratili bombardiranjem ukrajinske elektroenergetske infrastrukture, a tako to ide i sada. Zanimljivo je da se u svim ratovima na Bliskom istoku od 70-ih i 80-ih godina, osim rata između Iraka i Irana 1980. i 1987., ratovalo praktički u okruženju plinskih i naftnih polja i da se energetska infrastruktura nije gađala, tako da je ovo prvi put. I zato su skočile cijene plina – objašnjava prof. Dekanić. Kada rat i prestane, svi se nadaju da će se to dogoditi brzo, u ovim napadima oštećenu infrastrukturu trebat će obnavljati.
– Taj popravak relativno je brz. Iza jedinog uništenja naftne infrastrukture stoji Saddam Hussein u Zaljevskom ratu 1992. Kako su Iračani gubili onaj rat protiv Koalicije voljnih, predvođene Sjedinjenim Državama, a bio je naoružan suvremenim sovjetskim naoružanjem, tada je zapaljen velik broj naftnih bušotina, ali u Kuvajtu, nijedna u Iraku. I to je sanirano u godinu i pol do dvije. Iako je utjecaj na poskupljenje globalni, plin s Bliskog istoka doista najvećim dijelom ide u Aziju, a to podrazumijeva opskrbu Kine, Indije i drugih brzorastućih azijskih zemalja. Pitanje je što će učiniti Kina – kaže naš sugovornik, koji ističe kako SAD i Donald Trump ipak nisu u očajnoj situaciji kada je riječ o energentima u kontekstu napada na Iran.
– Posredno čak i da, ali izravno zapravo i ne, jer SAD je za razliku od svih ranijih energetskih kriza 70-ih, 80-ih, pa i 90-ih godina, kada je postojao i hladni rat, imao relativno malu proizvodnju i nafte i plina. Većina Europe, pa i SAD-a u znatnoj su se mjeri opskrbljivale s Bliskog istoka. Danas SAD ponovno, kao i nakon Drugog svjetskog rata, ima veliku domaću proizvodnju i praktički ukupno proizvodi 850 milijuna tona nafte godišnje ili 20-ak posto godišnje svjetske proizvodnje nafte i jedan bilijun kubičnih metara prirodnog plina. To je otprilike četvrtina svjetske proizvodnje. Oni danas imaju i viškove kapaciteta, sigurno i rezerve za opskrbu svojih saveznika, naravno po cijenama kakve će diktirati burza – kaže prof. Dekanić, koji ističe potez Vlade koji je ovu situaciju za nas ipak ublažio.
– Vlada će očito pratiti cijene iz dana u dan, na dnevnoj bazi, pa će ih vjerojatno, ako procijeni da treba, i regulirati. Prva mjera bila je 5. ožujka kad je produljeno važenje subvencioniranog iznosa PDV-a na prirodni plin, na grijanje iz toplinskih stanica te na sve vrste grijanja na drvo uopće, od peleta pa nadalje. Taj PDV snižen na pet posto trebao je trajati do kraja ožujka. Vlada je već 5. ožujka donijela odluku da se to vrijeme produljuje do kraja ožujka 2027. Osim toga, ide proljeće, a s njim i toplije vrijeme. I Hrvatska i Europa u cjelini prošle su velike diskusije o deindustrijalizaciji koja je dovela do smanjenja konkurentnosti Europe na svjetskim tržištima, što je vjerojatno i točno. Ali ta deindustrijalizacija imala je za posljedicu i smanjenje potreba za energijom. To je taj dugoročni element koji može pridonijeti tome da nećemo strašno patiti zbog ovog poremećaja na svjetskim burzama. Osjetit ćemo ga nešto na cijenama, a to je jednostavno uvijek tako u ovakvim okolnostima – objasnio nam je prof. Igor Dekanić.