„Nikad više“ je sad. I nikad nije bilo važnije nego sad. Jer je tako blizu da postane – ponovo. Danas je Jom Hašoa, Dan sjećanja na žrtve Holokausta. Uglavnom se više -manje zna što je Holokaust, barem načelno. Kod većine ljudi sama riječ izaziva osjećaj užasa i poraza čovječnosti. Jom Hašoa je nešto drugo. U punom nazivu (Jom Hašoa ha-Zikaron la-Šoa ve-la-Gvura (hebr. יום הזיכרון לשואה ולגבורה), znači "Dan sjećanja na Holokaust i junaštvo". Datum na koji se obilježava, 27. dan hebrejskog mjeseca nisana, evocira sjećanje na ustanak u Varšavskom getu, herojstvo i otpor. Ne samu katastrofu. U spomen na katastrofu danas se pale milijuni žutih svijeća i polaže nebrojeno kamenčića pod spomenike i vječna počivališta. Čitaju se imena. Milijuni imena. Da se ne zaboravi herojstvo, i onda kad nije imalo perspektivu.
Tisuće knjiga napisano je u pokušajima da se objasni „banalnost zla“. Kako je moglo doći do toga istrijebi šest milijuna Židova, dvije trećine tadašnje židovske populacije u Europi, od toga 1,5 milijuna djece? U kvislinškoj NDH više od 30.000 od ukupno 39.000. Tu su i Romi, invalidi, homoseksualci, politički protivnici i ratni zarobljenici. I „shvatilo“ se. Da Holokaust nije započeo koncentracijskim logorima koji su bili njegova finalna faza. Da je proces započeo govorom mržnje: dehumanizacijom kroz propagandu, bojkotom trgovina, protjerivanjem sa sveučilišta i društvenom izolacijom Židova, prvo sporadičnim pa sustavnim nasiljem pa tek onda ozakonjenjem rasnih zakona i „konačnim rješenjem“. Zvuči poznato? Aktualno?
U Hrvatskoj smo „još“ na govoru mržnje i pozivima na bojkot suradnje od propalestinskih inicijativa. U knjižarama se s polica kočoperi nekritičko izdanje Hitlerova „Mein Kampfa“. To je faza koju povijest naziva „prije nego što je postalo prekasno“. U kojem će trenutku otklizati dalje? Jer nije pitanje hoće li, nego kada. To se događa ako se ne reagira na manje incidente. Slijede veliki.
U prošloj je godini u antisemitskim napadima u svijetu ubijeno više Židova nego u bilo kojoj drugoj godini u prethodna tri desetljeća – ukupno 20. Sve su one prethodne faze već odrađene, sad smo na kulminaciji nasilja. Dijeli li nas korak od pokušaja „konačnih rješenja“ ili Holokaust zapravo nikad nije ni završio?
Prema Godišnjem izvješću o antisemitizmu u svijetu, koje su objavili Centar za proučavanje suvremenog europskog židovstva u Tel Avivu (TAU) i Institut Irwin Cotler za demokraciju, ljudska prava i pravdu, došlo je do promjene u vrstama antisemitskih incidenata: nasilje je postalo norma, pri čemu Australija i Kanada bilježe najveći broj
antisemitskih incidenata ikad. Promijenio se omjer nasilnih i nenasilnih incidenata: u odnosu na 2024. smanjio se broj verbalnih prijetnji, uznemiravanja i vandalskih radnji, a porasla su premlaćivanja i kamenovanja. I ubojstva. U svakoj zapadnoj zemlji ukupan broj antisemitskih incidenata ostao je za desetke postotnih bodova veći nego u 2022., godini prije masakra 7. listopada 2023. koji je izazvao rat u Gazi. U četiri antisemitska incidenta ubijeno je 20 Židova na tri kontinenta. To se odnosi samo na zločine iz mržnje, izvan ratnih zona.
Posljednja godina u kojoj je ubijeno više Židova u dijaspori bila je 1994. kada je bombaš samoubojica kombijem punim bombi uletio u zgradu Asociación Mutual Israelita Argentina, ubivši 85 ljudi i ranivši stotine. Aktualno izvješće TAU-a temelji se na podacima prikupljenima od desetaka tijela za provođenje zakona diljem svijeta, kao i od specijaliziranih komisija, židovskih zajednica, izvješća u medijima te intervjua i terenskog rada istraživača. Prema njemu, u Australiji je zabilježeno ukupno 1750 napada koji su kulminirali masakrom za Hanuku na plaži Bondi u kojem je ubijeno 15 Židova. Napadi su nastavili rasti i nakon što su Izrael i Hamas u listopadu dogovorili prekid vatre pa je od listopada do prosinca 2025. zabilježeno 588 incidenata. U Kanadi čak 6800, triput više nego 2022., među njima ubod nožem Židovke u sedamdesetima dok je kupovala u trgovini u Ottawi i premlaćivanje 32-godišnjeg hasidskog Židova pred njegovom djecom u parku u Montrealu. Nebrojeni su napadi na sinagoge. U New Yorku, najvećem židovskom gradu na svijetu, broj incidenata se smanjio sa 344 u 2024. na 324 u 2025., no u Washingtonu su ubijeni Yaron Lischinsky i Sarah Milgrim, dvoje mladih zaposlenika izraelskog veleposlanstva, a Karen Diamond ubijena je u Boulderu u Coloradu, nakon što je muškarac koji je vikao "Free Palestina!" bacio zapaljive naprave na sudionike proizraelskog marša. U Velikoj Britaniji se broj incidenata povećao sa 3556 u 2024. na 3700 u 2025. Zabilježena su četiri ekstremna, među kojima je najteži teroristički napad u listopadu na sinagogu Heaton Park u Manchesteru na Jom Kipur u kojem su ubijene dvije osobe. Kao i u Australiji, zabilježen je porast incidenata nakon primirja, sa 741 od listopada do prosinca 2024. na 1078 u paralelnom razdoblju 2025.
U Francuskoj, zemlji s trećom najvećom židovskom populacijom nakon Izraela i SAD-a, broj incidenata koji uključuju fizičko nasilje porastao je sa 106 u 2024. na 126 u 2025., u Njemačkoj je zabilježeno 5729 incidenata, u Belgiji 232, a broj fizičkih napada povećao se sa 27 u 2024. na 32. Nasilje kulminira čak i u manjim zajednicama: u Meksiku je zabilježeno 70 incidenata, u Južnoafričkoj Republici 95, u Italiji 963, uključujući 11 fizičkih napada. U Čileu 27, u Španjolskoj, na krilima retorike antiizraelskog premijera, 207, na Novom Zelandu 143, od čega pet fizičkih napada, a u Bugarskoj 55.
Zasebna studija koja analizira desetke optužnica i sudskih presuda pokazuje da brojne napade izvode "usamljeni vukovi" koji dolaze uglavnom iz dvije potpuno različite političke krajnosti: ili su bijeli kršćani posvećeni "bijeloj nadmoći" ili anticionistički radikalizirani muslimani. No činjenica je da „usamljeni vukovi“ nikad ne nastaju sami – uvijek dolaze iz okruženja koje ih je radikaliziralo i normaliziralo mržnju prema Židovima. Izvješće je oštro kritiziralo i ulogu izraelske vlade u globalnoj borbi protiv antisemitizma, navodeći da „vlada nije provela niti jednu značajnu i učinkovitu akciju te je često uzrokovala štetu“.
- Izraelski političari na najvišim razinama postupno su „proširivali opseg pojma 'antisemitizam', uključujući i cinične i ishitrene izjave, ispraznili mu značenje i naštetili borbi protiv mržnje prema Židovima“ – otvoreni su autori izvješća.
Rat u Iranu djelovao je kao katalizator: Međunarodni centar za borbu protiv terorizma (ICCT) sa sjedištem u Haagu u najnovijem Izvješću o procjeni i praćenju prijetnji (u Europi) pokrio je incidente od 1. ožujka, dana nakon napada na Iran, do 31. ožujka 2026. U tom su razdoblju zabilježili 17 antisemitskih incidenata u osam europskih zemalja. Najpogođenija je Njemačka u kojoj ih je zabilježeno šest, u Velikoj Britaniji tri te po dva u Francuskoj i Španjolskoj. Daljnji incidenti zabilježeni su u Belgiji, Poljskoj, Austriji i Irskoj.
Uz fizičke napade na pojedince, koji uključuju nasilje nad djecom, starijim osobama i pripadnicima vjerskih zajednica, zabilježeni su i brojni slučajevi vandalizma, poput ispisivanja grafita, uništavanja spomenika Holokausta i postavljanja nacističkih simbola, distribuciju letaka i ometanje javnih događaja, dok je govor mržnje redovit na prosvjedima, sportskim događajima i društvenim mrežama, često u obliku prijetnji i ekstremnih slogana. Prema Pokretu za borbu protiv antisemitizma (Combat Antisemitism Movement - CAM) u drugom tjednu ožujka dogodilo se 136 antisemitskih incidenata, od toga je gotovo 20 posto „bilo motivirano tekućim iranskim ratom“.
U poljskim je medijima odjeknula priča o izraelskom umjetniku koji je objavio video pod nazivom „Uče li poljske škole mržnju prema Židovima?“ na svom Instagram profilu, koji prati 160.000 korisnika. Na videu je snimljen razgovor između umjetnika i poljskog tinejdžera sa žestokim antisemitskim stavovima, uključujući njegovu namjeru da „pretuče i siluje Židove“, koje je, prema vlastitom svjedočenju, pokupio u - školi.
A onda je 21. ožujka objavljeno pismo Poljske episkopatske konferencije, koordinacijskog tijela svih poljskih biskupa, kojim se slavi 40. obljetnica posjeta pape Ivana Pavla II. sinagogi u Rimu, prvi takav papin posjet ikada. Pobunili su se tradicionalisti, prosvjedovali su protiv odlomaka koji sugeriraju da je pogrešno tumačenje Biblije, koje je trajalo 1500 godina, navelo neke kršćane da prihvate antisemitizam.
Osim samih incidenata, izvješće daje pregled pravnih i političkih reakcija u Europi. Tako je u Italiji prvi put uvedena zakonska definicija antisemitizma, u Nizozemskoj su poduzete mjere nakon napada na židovske objekte, a Europski parlament ukinuo je imunitet jednom zastupniku zbog negiranja Holokausta. Paralelno s time, analizirani su i teroristički incidenti i prijetnje, koji nisu nužno uvijek izravno usmjereni na
židovske zajednice, ali utječu na ukupnu sigurnosnu sliku. Najveći broj slučajeva povezan je s islamističkim i jihadističkim mrežama, uključujući planiranje napada, radikalizaciju putem interneta i pokušaje regrutacije. Zabilježeni su i incidenti povezani s krajnjom desnicom, uključujući neonacističke skupine koje potiču nasilje i šire mržnju, kao i pojedinačni slučajevi nasilja povezani s krajnjom ljevicom.
Posebno se ističe skupina incidenata povezanih s Iranom, koji uključuju eksplozije u blizini sinagoga, pokušaje napada, špijunske aktivnosti i cyber napade. Ti događaji ukazuju na mogućnost koordinirane kampanje djelovanja putem posrednika i prikrivenih mreža, što dodatno povećava razinu prijetnje u Europi. Zaključno, izvješće upozorava da je sigurnosni rizik za židovske zajednice, ali i šire društvo, trenutačno povišen te da na njega snažno utječu geopolitički sukobi, procesi radikalizacije i širenje propagande putem digitalnih kanala. Posebno rizična razdoblja uključuju vjerske blagdane i politički osjetljive datume, kada dolazi do većih okupljanja i povećane vidljivosti potencijalnih meta, što zahtijeva dodatnu razinu opreza i sigurnosnih mjera.
Ovdje su samo incidenti u ožujku: 14-godišnju židovsku djevojčicu nasilno su napala tri mladića u francuskom Sarcellesu, ispitujući je o njezinu navodnom nepoštivanju Ramazana i tražili priznanje da je to posljedica njezine židovske pripadnosti. Dvojica počinitelja su kasnijeuhićena. Židova u 70-ima antisemitski je zlostavljao i gurnuo pred automobil nepoznati muškarac u North Finchleyu u Velikoj Britaniji. Tinejdžera s prepoznatljivim židovskim obilježjima (Haredi) napali su prolaznici na ulici na putu kući iz Ješive u Belgiji. U Berlinu je uhićena osoba zbog antisemitskog fizičkog napada na osobu koja joj je ranije priznala da je pisala na hebrejskom. Nakon verbalnog napada uslijedio je fizički. Napadač je kasnije uhićen.
Slijedi vandalizam: nacističke naljepnice postavljene na zid zgrade Chabada u Salzburgu, oskvrnuće spomenika Holokaustu u Hannoveru antisemitskim grafitima, njemački natpisi koji hvale Hitlera na oglasnim pločama na stazi Ballybrack Woodsu u Douglasu u Irskoj, uz slogan "Juden Raus!“ (Židovi van), antisemitski natpisi na autobusnoj stanici u Walidrogi u Poljskoj…
Uznemiravanje: u Sant Cugat del Vallesu u Barceloni letci u kojima su pojedinci identificirani kao „cionisti“ i dijeljene njihove fotografije, maskirane osobe koje su izvikivale antisemitske i klevetničke primjedbe studentima na Sveučilištu u Parizu (Equality Village)…
Govor mržnje: tijekom utakmice Superlige između FC Basela i FC Züricha u Švicarskoj, skupina židovskih navijača bila je izložena prijetnjama i vrijeđanju nakon utakmice. Četiri osobe prišle su im, pozdravile Hitlera i prijetile, aktivisti "Ujedinjenog palestinskog nacionalnog odbora" uzvikivali su antisemitske slogane na berlinskom "Školskom štrajku protiv novačenja", antisemitski uzvici čuli su se i na dječjoj nogometnoj utakmici u blizini Norwicha gdje su dječaci mlađi od 15 godina iz londonske škole Jews’ Free School igrali četvrtfinale nacionalnog kupa, židovska zajednica u Boscombeu bila je meta incidenata zločina iz mržnje, pri čemu je jedna
osoba verbalno vrijeđala židovske muškarce, na demonstracijama krajnje desnice u Berlinu govornici su optužili „Epsteinovu klasu“ i „Rotschilde“ za počinjenje „teških ratnih zločina“ i poticanja osjećaja „vanjskog duga“ kod Nijemaca za zločine počinjene tijekom Drugog svjetskog rata te izjavljivali da Savezna Republika preferira određene manjine, posebno bliskoistočne s odgovarajućim nosom. Migrantifa Rhein-Main organizirala je demonstracije pod motom „Stop cionizmu – Solidarnost s Palestinom i Iranom“ na kojem su prosvjednici uzvikivali slogane upozoravajući „cioniste“ na „marš vojske Muhameda“, u španjolskom časopisu El Pais pojavio se crtani film koji prikazuje precrtani i uvećani židovski vjerski simbol menoru s natpisom „Veliki Izrael“, u Berlinu su održane demonstracije krajnje desničarske stranke „Der Dritte Weg“ (Treći put), tijekom kojih su sudionici razvili zastavu s natpisom NSDAP-a i antisemitskim sloganom „Bruch der Zinsknechtschaft!“ (Prekidanje okova interesa!).
Slijede teroristički incidenti: mladić egipatskog podrijetla uhićen je u Italiji zbog članstva u Islamskoj državi Horasan (ISKP) i planiranja terorističkih napada na stadione i crkve na području Brescije. Istrage su otkrile da pripada džihadističkoj mreži na platformama za šifrirane poruke pod nazivom "I Pericolosi d'Egitto" (Opasni
od Egipta). Prethodno je uhićen u listopadu 2024. zbog online veličanja terorizma, ali utvrđeno je da je nastavio aktivnosti i djelovao unutar šire terorističke strukture, a ne kao samostalni akter. Dvojica pakistanskih državljana protjerana su iz Španjolske nakon što je istraga utvrdila da su aktivno poticali sljedbenike na internetu da odrube glavu svakome tko vrijeđa proroka Muhameda. Ministarstvo unutarnjih poslova deportiralo ih je nakon antiterorističke istrage. Ciparske vlasti pritvorile su Kamela M., stanovnika Berlina rođenog u Libanonu i osumnjičenog za članstvo u Hamasu, po dolasku u zračnu luku Larnaka iz Libanona, na temelju europskog uhidbenog naloga koji je izdala Njemačka. Njemački savezni tužitelji pretragom njegova stana u Berlinu, otkrili su da je orkestrirao prijenos oko 300 metaka bojeva streljiva u kolovozu 2025., što su tužitelji opisali kao pripremu za smrtonosne napade Hamasa usmjerene na izraelske ili židovske institucije u Njemačkoj i Europi. Španjolska nacionalna policija uhitila je 40-godišnjeg višestrukog džihadističkog regrutera u Melilli po drugi put nakon što je nastavio napadati mlade muslimanke, uključujući maloljetnice, putem društvenih mreža nakon što je pušten s prethodne kazne od pet i pol godina izrečene 2018. Istraga Nacionalnog obavještajnog centra (CNI) otkrila je da je koristio društvene mreže za identifikaciju ranjivih djevojaka i manipuliranje njima kako bi usvojile džihadističku ideologiju. Nacionalni sud ga je pritvorio pod optužbom za pripadnost terorističkoj skupini, veličanje terorizma i indoktrinaciju drugih.
Dva brata, Elyasse H. (22) i Moad H. (20), talijansko-marokanske nacionalnosti, uhićeni su u blizini zatvora Longuenesse u Pas-de-Calaisu nakon što je policija zaustavila njihovo vozilo i pronašla napunjen pištolj, zastavu ISIS-a, klorovodičnu kiselinu i aluminij sposoban za proizvodnju eksploziva. U pritvoru su obojica priznali planiranje džihadističkog napada u Francuskoj s antisemitskom namjerom, navodeći da su težili mučeništvu nakon što nisu otputovali u Siriju ili Palestinu kako bi vodili džihad. Pronađen je i video zapis o prisezi vjernosti IS-u. Još četiri osumnjičenika
stavljena su u pritvor, uključujući tri zatvorenika iz Longuenessea, a majka braće pronađena je kako pokušava sakriti vatreno oružje i streljivo. Pripadnici antiterorističke službe DDA-a u Firenci pretražili su Islamski kulturni centar Monteroni d'Arbia u blizini Siene i dom 36-godišnjeg predsjednika udruge, talijanskog državljanina te zaplijenili dokumente, telefone i računala. Ispituje se veza s džihadističkim mrežama. Tinejdžer u Švicarskoj optužen je za planiranje terorističkog napada povezanog s IS-om, poduzeo je „konkretne pripremne korake za počinjenje nasilja“. Njemački savezni tužitelji uhitili su Rakana A. u Leipzigu zbog sumnje na članstvo u Islamskoj državi. Prema nalogu za uhićenje, osumnjičenik se pridružio IS-u kao maloljetnik u Iraku i bio je raspoređen u raznim borbenim jedinicama do ožujka 2017.
No nisu samo radikalizirani islamistički teroristi aktivni, „vrijedni“ su i ekstremna desnica i ekstremna ljevica: talijanski karabinjeri iz Terama razbili su neofašističku ćeliju pod nazivom "Gioventu Fascista" Rosetana" u Roseto degli Abruzzi i uhitili osam osoba. Grupa je djelovala putem chata pod nazivom "Roseto Youth", otvoreno potičući mržnju prema migrantima, LGBTQ+ osobama, Židovima i Romima te je povezana s najmanje pet fizičkih napada na lokalni prihvatni centar za tražitelje azila i ciljanim napadima na stanovnike Bangladeša. Za požar podmetnut u skladište češke obrambene tvrtke LPP Holding u Pardubicama odgovornost je preuzela prethodno nepoznata ekstremno lijeva propalestinska skupina koja sebe naziva "Frakcija zemljotres", opisujući objekt kao centar za izraelsku proizvodnju oružja, iako je LPP Holding porekao bilo kakvu vezu s izraelskom proizvodnjom dronova i izjavio da planirana suradnja s izraelskom tvrtkom Elbit Systems nikada nije provedena.
Dodatnih je 11 incidenata „inspirirano“ Iranom: Telegram kanal povezan s IRGC-om pozivao je na džihad u zapadnim gradovima, uključujući London, Pariz, Berlin i Toronto, nakon američko-izraelskih napada u kojima je 28. veljače 2026. ubijen iranski vrhovni vođa Ali Hamnei. Korisnik pod nazivom "Enemy Watch – Official" objavio je na kanalu da je "vrijeme za džihad", predstavljajući ubojstvo kao vjersku obvezu odmazde. Četiri muškarca uhićena su u protuterorističkoj operaciji zbog sumnje da su pomagali iranskoj stranoj obavještajnoj službi: jedan iranski državljanin i tri britansko-iranska, u dobi između 22 i 55 godina, u Barnetu, Harrowu i Watfordu. Istraga, koju vodi Odjel za protuterorističku policiju Londona, odnosi se na sumnju na nadzor lokacija i pojedinaca povezanih sa židovskom zajednicom u Londonu. Još ih je pet uhićeno je zbog sumnje da su pomagali počiniteljima. Eksplozija na ulazu u konzularni odjel američkog veleposlanstva u Oslu u ranim jutarnjim satima 8. ožujka uzrokovala je manju štetu. Uhićena su trojica norveške braće iračkog podrijetla, svi u dvadesetima, zbog sumnje na "teroristički bombaški napad". Eksplozija u ranim jutarnjim satima 9. ožujka oštetila je pročelje i prozore povijesne sinagoge u Liegeu, a ozlijeđenih nije bilo. Gradonačelnik Liegea Willy Demeyer, ministar unutarnjih poslova Bernard Quintin i premijer Bart De Wever osudili su napad kao antisemitski čin. S Iranom povezana skupina Harakat Ashab al-Yamin kasnije je preuzela odgovornost za napad.
Sud u Celleu u Njemačkoj osudio je Fadela Z., 35-godišnjeg libanonskog državljanina, na šest godina i četiri mjeseca zatvora zbog članstva u Hezbollahu i pomaganja u pokušaju ubojstva. Tužitelji su rekli da je bio član Hezbollaha više od desetljeća te da je nabavio više od 2000 motora za dronove i 600 propelera vrijednih otprilike 1,4 milijuna eura za program dronova. Dva motora koje je nabavio korištena su u eksplozivnim dronovima ispaljenim na Izrael, uključujući jedan koji je pogodio dom za starije i nemoćne u Herzliyi na Jom Kipur 2024. Belgijsko-iranska žena i njezin odrasli sin privedeni su u Sint-Truidenu u Flandriji nakon što su prijetili samoubilačkim bombaškim napadom na prosvjedu protiv iranskog režima. Poljske vlasti izjavile su da su spriječile kibernetički napad na Nacionalni centar za nuklearna istraživanja. Pokušaj upada otkriven je i blokiran prije nego što su bilo kakvi podaci kompromitirani. Vlasti su povezale sumnjivi napad s Iranom.
Sumnjiva naprava pronađena u blizini autobusnog terminala u trgovačkom centru Liffey Valley u Clondalkinu, Dublin, no bila je neispravna. Nakon pokušaja ulaska u pomorsku bazu HM Clyde u Škotskoj optuženi su 34-godišnji Iranac i 31-godišnja Rumunjka: u bazi je britanski nuklearni odvraćajući sustav Trident i jezgra podmorničke flote Kraljevske mornarice. Nizozemska policija spriječila je planirani napad na sinagogu Heemstede u zapadnoj Nizozemskoj nakon što su eksplozivni materijali pronađeni u blizini zgrade. Da je uspio, bio bi to četvrti napad na židovsku instituciju u Nizozemskoj u ožujku, nakon bombaških napada na roterdamsku sinagogu, židovsku školu u Amsterdamu i drugu sinagogu u Amsterdamu, a sve su povezane sa skupinom Harakat Ashab al-Yamin. Četvora vozila hitne pomoći židovske dobrovoljne organizacije Hatzola zapaljena su preko noći u blizini sinagoge Machzike Hadath u Golders Greenu, sjevernom Londonu, a Metropolitanska policija opisuje napad kao antisemitski zločin iz mržnje. I za to je odgovorenost preuzela s Iranom povezana povezana šijitska militantna skupina Harakat Ashab al-Yamin.
Brojne europske države tek sada reagiraju: talijanski je Senat odobrio „Zakon o antisemitizmu“ koji prvi put uvodi definiciju antisemitizma u talijansko zakonodavstvo. Osnovali su i ured nacionalnog koordinatora koji će biti zadužen za vođenje razvoja nacionalne strategije za suzbijanje antisemitizma. Nizozemski ministar pravosuđa i sigurnosti poslao je pismo Zastupničkom domu (Tweede Kamer) u kojem osuđuje nedavne napade u Rotterdamu i Amsterdamu te naveo mjere poduzete za borbu protiv antisemitskog nasilja, Europski parlament ukinuo je imunitet poljskom krajnje desnom zastupniku u Europskom parlamentu kako bi poljskim vlastima omogućio da ga progone zbog nekoliko zločina, uključujući poricanje Holokausta. Nizozemski Zastupnički dom usvojio je prijedlog kojim poziva vladu da istraži Muslimansko bratstvo i razmotri nametanje zabrane organizaciji i svim povezanim mrežama. Inicijativa, koju podržava parlamentarna većina, odražava zabrinutost da bi skupina mogla predstavljati rizik za demokratske vrijednosti i nacionalnu sigurnost zbog promicanja političkog islama.
Uz sam rat na Bliskom istoku, i visoko polarizirano medijsko izvještavanje i online mobilizacija povezana sa sukobom mogu također potaknuti reakcionarne ili
osvetničke akcije ideološki motiviranih pojedinaca, povećavajući rizik od uznemiravanja, vandalizma ili nasilja oko židovskih institucija ili događaja. Židovskim se zajednicama već duže vrijeme preporučuje održavati visoku razinu budnosti zbog uznemiravanja i prijetnji, posebno uoči i tijekom demonstracija, političkih događaja, obljetnica ili dana sjećanja – sve to može povećati vjerojatnost napada.
Danas je jedan od tih datuma. Ne obvezuje nas samo da se sjetimo što se dogodilo, nego da prepoznamo što se ponovo događa. Statistika je prejaka da bi bila incidencija. „Nikad više“ nije obećanje koje smo ispunili, nego obveza koju upravo sada kršimo. A vidjeli smo kako završava.