Veliku Britaniju potresa najdublja politička kriza od dolaska laburista na vlast u srpnju 2024. godine. Premijer Keir Starmer suočava se s otvorenim pobunama unutar vlastite stranke, nizom ostavki u najužem krugu suradnika i sve glasnijim pozivima na njegovu ostavku. U središtu afere nalazi se imenovanje Petera Mandelsona za britanskog veleposlanika u Sjedinjenim Američkim Državama, unatoč njegovim ranije poznatim vezama s osuđenim pedofilom Jeffrey Epstein.
Na dramatičnom sastanku s laburističkim zastupnicima u Westminsteru, premijer je zauzeo prkosan ton, poručivši da ne namjerava odstupiti. „Nakon što sam se toliko borio za priliku da promijenim ovu zemlju, nisam spreman odustati od svog mandata i odgovornosti prema državi“, rekao je Starmer, dodavši kako neće „gurnuti zemlju u kaos, kao što su to činili drugi“. Ipak, iscrpljen i vidno pod pritiskom, kasnije je fotografiran kako napušta parlament na kraju jednog od najburnijih dana njegova mandata.
Kriza je eskalirala nakon otkrića o Starmerovoj odluci da imenuje Peter Mandelson američkim veleposlanikom, iako je bio upoznat s njegovim vezama s Epsteinom. Premijer je kasnije priznao da je „povjerovao Mandelsonovim lažima“ i ispričao se zbog imenovanja, no šteta je već bila učinjena. Afera je već dovela do ostavke šefa kabineta Morgana McSweeneyja, a ubrzo potom i komunikacijskog direktora Tima Allana.
Prema pisanju Daily Mail, situacija se dodatno zakomplicirala kada je škotski čelnik laburista Anas Sarwar javno zatražio Starmerovu ostavku. Iako ga je opisao kao „pristojnog čovjeka“, Sarwar je naglasio da je bilo „previše pogrešaka“ te da se „vodstvo u Downing Streetu mora promijeniti“. Već ranije je Starmeru savjetovao da se ne pojavljuje u izbornoj kampanji u Škotskoj jer je postao politički toksičan.
Iako su članovi Vlade u početku pokušali stati iza premijera, kriza se nastavila produbljivati. Ministar zdravstva Wes Streeting, koji se smatra jednim od mogućih nasljednika, optužio je Downing Street da protiv njega plasira lažne informacije. U pokušaju da se obrani, Streeting je objavio privatne WhatsApp poruke s Mandelsonom, iz kojih je vidljivo da mu je čestitao na imenovanju te se ranije žalio kako vlada nema jasnu strategiju gospodarskog rasta.
U isto vrijeme pojavile su se i špekulacije da bi i najviši državni službenik, Sir Chris Wormald, mogao napustiti dužnost u sklopu šire rekonstrukcije administracije, što dodatno pojačava dojam raspada sustava u samom vrhu vlasti.
Ako bi Starmer uskoro bio prisiljen napustiti Downing Street, postao bi laburistički premijer s najkraćim mandatom u povijesti. Do sada je na čelu vlade proveo godinu i 219 dana, znatno manje od Gordon Brown, koji je vladao dvije godine i 318 dana, te daleko ispod rekordno dugog mandata Tony Blair. Najkraći mandat u povijesti britanske politike i dalje drži Liz Truss, s tek 49 dana na vlasti, dok je njezin nasljednik Rishi Sunak izdržao nešto više od godinu dana prije poraza na izborima 2024. Unatoč isprici i pokušajima da konsolidira stranku, Starmer ostaje ozbiljno oslabljen. Povjerenje unutar laburista vidljivo se urušava, a sve veći broj stranačkih dužnosnika otvoreno dovodi u pitanje njegovu prosudbu i sposobnost da vodi vladu kroz krizu.
To svi žele... kao i početak masovnih deportacija.