Sud EU jučer je presudio kako istospolni brak sklopljen u jednoj od njih moraju priznati sve članice Unije. Što to znači za upravna tijela i sudove u Hrvatskoj, s obzirom na ustavnu definiciju braka kao isključivo heteroseksualne zajednice, upitali smo profesorice obiteljskog i ustavnog prava Dubravku Hrabar i Sanju Barić. Prof. Hrabar, s Katedre za obiteljsko pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta podsjeća da je Hrvatska gotovo cijelo desetljeće vodila pregovore o pristupanju EU, a da obiteljsko pravo niti u jednom času nije bilo predmet tih pregovora.
"Obiteljsko pravo nije bilo predmetom pristupnih pregovora niti za bilo koju drugu zemlju, i to zato što su članice suverene u području obiteljske politike i, teoretski, mogu ozakoniti i poligamiju ako to žele. Ako je točno što prenose mediji, onda je riječ o tome da ova odluka Suda EU prelazi okvire suvereniteta pojedinih zemalja članica", komentirala nam je prof. Hrabar neposredno nakon objave priopćenja Europskog suda.
"Na ovaj način se nameće obrazac koji državama nije prihvatljiv, pri čemu posebno valja imati na umu i da je u nekoliko država, među kojima je i Hrvatska, brak ustavom definiran kao heteroseksualna zajednica. A ako država ima tako definiran brak, ne može je sud u Luxembourgu, baš kao ni onaj u Strasbourgu, prisiliti da prizna nešto što je protivno njezinu javnom poretku. Radi se o najvišim vrednotama koje svaka zemlja njeguje za sebe. Svaka od njih ima pravo odrediti što jest, a što nije dio njezina javnog poretka", kaže prof. Hrabar.
Ističe dodatno kako su građani zbog načela slobodnog kretanja europskim prostorom slobodni takve brakove sklapati izvan matične države, no smatra kako je pritisak na države, pa i putem europskih sudskih odluka, da priznaju nešto što u njihovoj zemlji ne postoji prelazak ustavnih granica. "Ustav je najviši pravni akt svake zemlje i ono što je u njemu zapisano ima prednost pred bilo kojom sudskom odlukom", tumači prof. Hrebar. Sklona je stoga ovu odluku tumačiti kao politikantski potez Suda EU, iako uz ogradu da je u cijelosti još nije imala priliku pročitati, a kad bude u prilici onda će je, kaže, i iskomentirati na znanstveni način.
Sanja Barić, s Katedre za ustavno pravo riječkog Pravnog fakulteta upozorava, međutim, da je Sud EU presudio kako je država članica obvezna priznati konkretan brak sklopljen u drugoj članici, ali i istodobno naglasio kako time ne nalaže članicama da brak između dviju osoba istog spola predvide u svojem nacionalnom pravu, odnosno da odluka "ne povređuje nacionalni identitet niti ugrožava javni poredak države članice podrijetla bračnih drugova". Zbog toga predviđa da bi se i u Hrvatskoj mogla povesti pravna bitka u kojoj će naš Ustavni sud morati utvrditi je li europsko pravo ispred hrvatskog ustava i je li ustavna definicija braka dio nacionalnog ustavnog identiteta.
Definicija braka kao zajednice muškarca i žene u Ustav je unesena na narodnom ustavotvornom referendumu 2013. godine, no prof. Barić, za razliku od prof. Hrabar, ne smatra da je time isključivo heteroseksualni brak automatski postao dio nacionalnog ustavnog identiteta. "Moje osobno mišljenje je da ta definicija nije dio ustavnog identiteta RH, da ustavni identitet čine preambula i najviše vrednote ustavnog poretka, pobrojane u članku 3. Ustava", govori prof. Barić.
S druge strane, podsjeća kako ova odluka Suda EU nije prva koja ide u tom smjeru, kako je istu stvar godinama ranije utvrdio i Europski sud za ljudska prava, a Hrvatska je, napominje, još uvijek članica Europske konvencije o ljudskim pravima. Ukazuje i da je temeljnim aktima EU, konkretno Poveljom o temeljnim pravima, zabranjena diskriminacija na temelju seksualne orijentacije na čitavom području Unije. Temeljni akti EU jamče i slobodu kretanja i boravka iz koje izlazi čitav dijapazon socijalnih prava, uključujući i pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, na što se u ovoj odluci i pozvao sud EU, podcrtava prof. Barić.