Analitičari: ’Dabro se bavio prošlošću, a na kraju ga je vlastita prošlost sustigla’

"Znao sam ja kome stajem na žulj svojim prijedlogom zabrane komunističkih simbola. Moćnim lutkarima iz sjene, nasljednicima i đacima onih koji su uveli komunističku strahovladu na kostima stotina tisuća Hrvata koje danas iskapamo iz masovnih grobnica. Kad tim strukturama stanete na žulj, obiteljsko je stablo predmet novinskih naslovnica, dila se rodnim listovima, a krvna zrnca broje se s TV ekrana. Sve metode koje se nikad ne smiju primijeniti na njih i njihove jer, kako su nas učili, takve stvari ne pripadaju civiliziranom svijetu, oni spremno koriste za difamaciju svojih neprijatelja..."

Ovako glasi reakcija Josipa Dabre, saborskog zastupnika Domovinskog pokreta, ispisana na društvenoj mreži kao odgovor na napise u medijima koji se proteklih dana bave njegovim podrijetlom. Najprije je jedan dnevni list objavio podatak o njegovu rođenju u Beogradu, dok drugi pod naslovom "Na Dabrinoj srpskoj djedovini" u reportaži iz Odžaka u BiH secira njegovo rodoslovlje, uz navode o ujaku Miši, navodno negdašnjem milicajcu i zagriženom komunistu, kao i djedu Sretku, na čijem se grobu koči natpis na ćirilici.

Uistinu, je li brojenje krvnih zrnaca uopće prihvatljivo u civiliziranom svijetu, čijim dijelom želimo biti, ili javnost – s obzirom na Dabrin desni politički habitus – ima pravo znati? O toj temi razgovaramo s političkom analitičarkom, novinskim komentatorom i povjesničarom.

Pitate li Ankicu Mamić, analiza rodoslovlja neprihvatljiva je, bez obzira na to o kome je riječ. – Dabrino ponašanje je neprimjereno, ne zbog podrijetla i činjenice da je glavni tajnik stranke, već zbog toga što je svakome tko imalo pozna povijest jasno koliko je štete Hrvatskoj učinio ustaški pokret i njegovi rasni zakoni. Veličanje ustaštva potpuno je neprihvatljivo i takvi primjeri nanose nemjerljivu štetu Hrvatskoj i samo daju povoda da oni koji nas ne vole ukazuju na tu tamnu stranu naše povijesti.

Istraživanje Večernjeg lista pokazalo je rast potpore NDH u odnosu na prijašnje razdoblje. Razlog tome zasigurno je i u obrazovanju i sustavu koji propušta dovoljno često, jasno i nedvosmisleno ponavljati koliko je loš i štetan bio ustaški pokret. Svatko tko za njime žali ne čini dobro Hrvatskoj – kaže analitičarka Ankica Mamić.

– Mislim da je upotreba krvnih zrnaca u politici zabranjena svakome i u svakoj situaciji i mislim da bi o tome Dabro prvi morao voditi računa – kaže Mirko Galić, dodajući kako nikada ne bi uzeo kao argument protiv njega to što mu je majka Srpkinja. – Ali bih uzeo kao argument to što on veliča i poziva se na Antu Pavelića. Njegova je majka mogla biti i Srpkinja i Slovakinja i Francuskinja i Njemica, i to je potpuno nevažan podatak. Važan je podatak da Dabro živi u današnjem vremenu i da se ostavi prošlosti, a Pavelić je teška hrvatska prošlost koju treba jednostavno ostaviti da počiva. Ja bih na miru ostavio i Dabrinu majku, što god da je bila, a više bih se bavio njegovim političkim ocem kojeg toliko slavi – smatra Mirko Galić.

I prof. Neven Budak bio je jasan. – To brojenje krvnih zrnaca potječe upravo iz političkih krugova kojima pripada Dabro. No mislim da je to bez veze jer rodoslovlje ne određuju ničiji stav u životu ni vrijednosti koje zastupa. Svakoga treba suditi po njegovim djelima, a ne po krvnim zrncima, iako ta istina u krugovima iz kojih on potječe i u kojima djeluje zasigurno nije ugodna. Javnost ima pravo znati, samo ne treba na temelju toga suditi. No Domovinski pokret i Dabro sami su potencirali bavljenje prošlošću, pa je Dabru i vlastita prošlost na kraju sustigla – zaključio je povjesničar Neven Budak.