Nova, proširena autocesta koja prolazi kroz šumoviti krajolik između Varšave i Tallinna mogla bi se na prvi pogled činiti tek prometnim poboljšanjem. No, za NATO i zemlje istočne Europe, ova prometnica, poznata kao Via Baltica (E67), ima daleko veće značenje: u slučaju ruske agresije, predstavljala bi jedini kopneni koridor za brzu vojnu pomoć Baltiku. Na svečanom otvaranju novouređenog dijela autoceste, na granici Poljske i Litve, sastali su se poljski predsjednik Karol Nawrocki i litavski predsjednik Gitanas Nausėda. „Ova cesta ima dvostruku svrhu, pomoći će gospodarstvu, ali i ojačati obrambene sposobnosti našeg područja“, izjavio je Nawrocki, dodajući da se njezin strateški značaj „ne može dovoljno naglasiti“. Poljska je u obnovu svoje dionice uložila 2,6 milijardi eura, od čega je gotovo trećinu financirala Europska unija.
Kako piše The Telegraph, važnost ovog infrastrukturnog projekta postaje jasna kad se pogleda karta regije. Između Bjelorusije, koja je sada praktički pod kontrolom Moskve, i ruske enklave Kalinjingrad, proteže se oko 80 kilometara širok pojas teritorija koji dijele Poljska i Litva, tzv. Suwalki koridor. U slučaju napada, Rusija bi upravo tu mogla pokušati presjeći kopnenu vezu između NATO-a i triju baltičkih država, Litve, Latvije i Estonije, te ih tako izolirati od ostatka saveza.
Kako bi spriječile takav scenarij, Poljska i baltičke države intenzivno grade obrambeni lanac koji uključuje rovove protiv tenkova, betonske prepreke i, prema najavama, ponovno postavljanje minskih polja uz najranjivije granice. No jednako važan cilj je brzo dopremanje pojačanja. Na novoj Via Baltici, koja sada ima četiri trake i može podnijeti težinu tenkova i samohodnog topništva, vojne kolone mogu se kretati znatno brže i sigurnije nego prije. Prema vojnom analitičaru i umirovljenom majoru Dariusu Antanaitisu, „nova autocesta omogućuje više vozila po kilometru i brže zaobilaženje oštećenih vozila, što ranije nije bilo moguće“.
Na krajnjem sjeveru te prometnice nalazi se britanski bataljun u Estoniji, koji čini najveću britansku vojnu postrojbu izvan domovine. Njihov položaj sada je dodatno osiguran novim prometnim povezivanjem. Iako su baltičke zemlje male i bez tzv. „strateške dubine“, situacija se znatno promijenila nakon što su Švedska i Finska 2023. pristupile NATO-u. Baltičko more sada je, kako piše The Telegraph, praktički „NATO jezero“, izlaz ruske Baltičke flote iz Sankt Peterburga pod potpunom je kontrolom Finske i Estonije, dok švedski otok Gotland nadzire zračni prostor i pomorske rute.
Zemlje na NATO-ovu istočnom krilu danas ulažu u obranu više nego ikad. Ove godine Poljska izdvaja 4,5 % BDP-a, Litva 4 %, Latvija 3,7 %, a Estonija 3,4 %, čime premašuju čak i SAD (3,2 %) i Veliku Britaniju (2,4 %). Prema Antanaitisu, „narodi Litve i drugih baltičkih zemalja stoljećima su svjesni prijetnje s istoka, ali sada, kao članice NATO-a i EU-a, znatno su sigurniji nego ikada prije“.
Bolesni mali kepec ne može osvojiti Ukrajinu, ali bi, sudeći prema novinarima ovog nedefiniranog portala, pregazio NATO i Europu. Svaka čast, stručnjaci.