Iza uspjeha Zrinke Ljutić nisu samo dva štapa, dvoje pancerice, dvije skije, odijelo i kaciga. Iza njezina sportskog puta puno je više: obitelj, planina, djetinjstvo u snijegu, godine rada, traženja, odricanja, padova i povrataka.
Mikala jedna od idola
Tata je, naravno, glavni "krivac" što ste svi završili u skijanju?
– Rekla bih i tata i mama. Zime smo provodili u Innerkremsu, jer je tata tamo bio učitelj skijanja. Bio je instruktor skijanja, radio je kod trenera skijanja u klubu, imao je znanje i vještine i onda je nas povukao u to. Nama je to bio super način odrastanja. U to vrijeme bavili smo se i drugim sportovima. Meni je to zapravo bilo predivno djetinjstvo. Odrastala sam u planini, u Austriji. Skijala bih, a popodne bih se igrala u snijegu i u šumi.
Kada ste shvatili da je skijanje to, da ga želite ozbiljno trenirati?
– Tada su mi iskreno svi govorili da sam jako talentirana. Ne toliko u mojoj obitelji, nego izvana – prijatelji koji bi došli ili drugi ljudi: "Ti super skijaš, ti ćeš biti nova Janica." Nisam uopće razumjela što to znači i kako te stvari funkcioniraju. A onda, kako sam bila starija, svake godine sve sam više shvaćala.
Koliko su usporedbe s Janicom Kostelić bile pritisak, a koliko dodatni poticaj?
– Ja sam pobijedila Topolino, ona je pobijedila Topolino i onda su takve usporedbe počele kružiti. Koliko god sam pokušavala biti skromna, već sam tada bila svjesna što je Janica napravila. Te usporedbe su jako nezahvalne i nerealne. Ne možeš uspoređivati dvije osobe, pogotovo ne dvije osobe iz različitog vremena. To je meni samo štetilo, a možda i njoj.
Postoji li danas skijaš ili skijašica koji vam je idol?
– Ima ih puno. Mikaela Shiffrin. Ali meni je, recimo, jako zanimljiv primjer Federice Brignone. Nju dosta dobro poznajem i privatno. Dosta voli druge sportove. Jako je pristupačna i opuštena
Još malo pa kreću pripreme?
– Da, pripreme kreću u ponedjeljak. Uvijek je ponedjeljak. Što se skijaškog dijela tiče, uzet ću dužu pauzu od skijanja. Tek u srpnju otići ću na glečer na nekih tjedan dana, malo se uskijati. Onda je plan da ja i moj tim idemo na Novi Zeland na otprilike mjesec dana, četiri tjedna. To je prilika koju želim iskoristiti. Red Bull dolje ima organiziran trening. Kažu da su uvjeti za trening super, dosta dobrih skijaša ide ondje svake godine. Veselim se tome. Novi Zeland bit će potpuno novo iskustvo i mislim da je promjena uvjeta dobra.
Gitara je već postala jedan od vaših zaštitnih znakova. Jeste li samouka?
– Krenula sam sama, preko YouTubea. Onda bih povremeno otišla kod jednog dragog profesora i zajedno bismo svirali jedan na jedan. On me malo učio. Drago mi je da imam vremena baviti se time. Mislim da mi je jako potrebno imati takvu neku stranu, nešto što mi isprazni glavu. Nije sada da se vidim kroz gitaru pa da moram jednog dana svirati ovako ili onako. Sve je dosta opušteno. Ali otvaraju mi se neke prilike da sviram s nekim ljudima. Sviram nekad s Ivicom Kostelićem.
Na Špancirfestu u Varaždinu svirali ste s bratom?
– Da, mislim da je to bilo prije gotovo deset godina. Tada je brat bio u fazi kada se nije toliko sramio svoga glasa i sebe. A jako lijepo pjeva. I on svira gitaru, on više akustičnu, ja sam više svirala električnu.
Koju vrstu glazbe najviše volite i što najviše svirate?
– Kada sam odrastala, bila sam izložena svakakvoj glazbi. Dok sam išla u školu, to je više bila popularna glazba, ono što svi slušaju. Do određene dobi, možda s 14 ili 16 godina, kada sam otkrila neki svoj ukus i bilo mi je fora slušati alternativnije stvari. Tada sam više slušala punk i rock. Poslije sam otkrila još puno drugih stvari koje danas slušam. Ne bih rekla da sve kreće iz rocka, ali slušam i reggae, i soul, i malo jazza.
Skijanje nije jedini sport kojim se bavite, barem rekreativno. Ljeti su tu windsurfing, kitesurfing, bicikliranje…
– Da, tako sam odrasla. Za to su najzaslužniji moji roditelji. Bavila sam se svačim tijekom odrastanja. Sada se to, naravno, svelo na skijanje. Sa strane su windsurfing i kitesurfing ljeti, kada stignem uhvatiti neku prognozu. Malo sam počela više igrati tenis, to mi je fora. Bicikliram puno, ali to je više i dio treninga za skijanje. No jako mi je fora i bicikl i downhill, mountain bike. Te dvije stvari možda najviše radim uz skijanje.
Želja – Veliki globus
Slalom ili veleslalom?
– Veleslalom je moja prva ljubav. Uvijek mi je veleslalom išao bolje. U dječjem skijanju uvijek sam bila konkurentnija na treninzima s dečkima. U veleslalomu sam im uvijek bila puno bliže, nekad i brža od njih, nego u slalomu. A onda, kada je kliknulo, slalom je daleko prešao veleslalom. To se vidjelo – moje prvo postolje, sve pobjede, sve je to slalom. U veleslalomu još nisam pobijedila.
Za kraj, kakvi su planovi i koja je vaša najveća sportska želja?
– Najveća želja mi je osvojiti Veliki kristalni globus. To mi je glavni san. Naravno, nadam se da imam još puno sezona ispred sebe za takve stvari. Ali svaki dan trudim se doći bliže tom cilju. Kratkoročni cilj je definitivno vratiti se ondje gdje sam bila u slalomu. Nije mi drago kada se toliko mučim s nečim za što mislim da stvarno imam potencijal i za što, s obzirom na to koliko radim, mogu biti na vrhu.