Bivši nogometaš Sarajeva Bernard Barnjak bio je u ljeto 1989. godine jedan od najtraženijih napadača u Jugoslaviji, a njegov prelazak u Hajduk bio je odgovor na velike transfere rivala, poput dolaska Davora Šukera u Dinamo ili Predraga Mijatovića u Partizan. Ipak, put do Poljuda bio je sve samo ne jednostavan, a uključivao je potpuni preokret, izigravanje dogovora s Dinamom i prijetnje koje su ga natjerale na drastičan potez. U ekskluzivnom razgovoru za Sportske novosti, Barnjak je otkrio dosad nepoznate detalje.
"Moram vam nešto priznati, ne znam je li to ikad bilo objavljeno. U prosincu 1988. Velimir Zajec je došao u Sarajevo da bi me doveo u Dinamo. Sjeli smo, potpisali nekakav predugovor i dogovorili plaću od oko 75 tisuća njemačkih maraka i Golf dvojku. Dobio sam odmah i 12 i pol tisuća eura maraka, s tim da sam dvije i pol tisuće odmah morao dati čovjeku koji je bio posrednik. Međutim, na kraju sezone prišao mi je Jurica Jerković i ponudio mi odlazak u Hajduk. Znate, ja sam ime dobio po velikom Bajdi Vukasu, kod mene se u kući navijalo za Hajduk i jednostavno sam odlučio otići u Split", ispričao je Barnjak.
Njegova odluka da potpiše za Hajduk izazvala je bijes u zagrebačkom klubu, koji je tražio svoj novac natrag, a cijela situacija je eskalirala do te mjere da je nogometaš strahovao za vlastitu sigurnost.
"Već sam bio u Splitu kad su me nazvali iz Sarajeva i pitali gdje sam, da me traže ljudi iz Dinama. Javio sam se u Dinamo i objasnio da sam odlučio otići u Hajduk i da nema teorije da se predomislim. Pitali su gdje su pare, a ja sam rekao da ću vratiti deset tisuća maraka čim ih budem imao, jer sam njihov novac potrošio. Oni su mi poručili da im dugujem 12 i pol tisuća, jer su uračunali i onih dvije i pol tisuće posredniku. Čovjek iz Dinama mi je poručio da ću ja vratiti svih 12 i pol tisuća i da će oni poslati u Split čovjeka koji će me natjerati da vratim sve do posljednje marke. Rekao sam neka pošalju koga god hoće, ali ja vraćam samo deset tisuća. I onda sam odlučio kupiti pištolj, češku Zbrojevku, te sam ga stavio ispod sjedala u autu. Za svaki slučaj, jer ozbiljno mi je zvučao taj čovjek. Na kraju nitko nije došao, ali kad sam iz Hajduka odlazio u Španjolsku, morao sam platiti svih 12 i pol tisuća da bih dobio izlazne papire", dodao je.
Nakon što je odbio Dinamo, od Hajduka je tražio još bolje uvjete, što je na kraju i dobio. Na Poljudu se osjećao kao da je osvojio svijet, no ogroman novac brzo ga je povukao u životni stil koji ga je na kraju skupo koštao.
"Jerković me pitao kakav novac očekujem, a kako sam imao ponudu od Dinama, od Hajduka sam tražio sto tisuća maraka i Audi 80, poznatog kao 'jaje'. Kad sam potpisao ugovor, pomislio sam da je to novac koji do kraja života neću moći potrošiti. Moja obitelj u Sarajevu nije bila siromašna, ali bili smo skromna radnička obitelj. Tada su plaće bile oko nekoliko stotina maraka, a s tim novcem mogao sam kupiti tri dobra stana u Splitu. Nisam kupio na kraju nijedan, bio sam mlad i lud, željan života i provoda. Kad sam imao ja, imali su i svi oko mene, svi u kafiću ili klubu u koji bih ušao. Kad sam na kraju sezone napuštao Split, ne samo da sam potrošio sav novac nego sam bio dužan šest tisuća eura jednom vlasniku kafića", priznao je Barnjak.
Jedna od najsvjetlijih točaka njegove karijere i života je prijateljstvo s legendarnim Alenom Bokšićem, koji je krsni kum njegovu sinu i najveća podrška u najtežim trenucima. Barnjak je ispričao dirljivu anegdotu koja pokazuje veličinu slavnog napadača. "Čujemo se, ne često, ali imamo kontakt. Boka je legenda, on mi je kao brat, zadužio me dok sam živ. Meni je žena poginula 2001. u prometnoj nesreći. Bokšić je došao u Sarajevo na sprovod, a nakon što je sve završilo, odveo me na stranu i rekao da će mi na račun uplatiti 50 tisuća eura da mi pomogne, jer je vidio da sam izgubljen. Boka je neizmjerno velika duša, znam tolike ljude kojima je pomogao, nekima je i stanove kupio", emotivno je ispričao bivši centarfor.
Unatoč velikom novcu koji je zaradio, život ga nije mazio. Tragična smrt supruge bacila ga je u duboku depresiju iz koje se godinama nije mogao izvući, što je na kraju dovelo i do potpunog financijskog sloma. "Kroz karijeru sam ukupno zaradio oko 750.000 eura, što je ipak bio lijep novac. U Sarajevu sam napravio dvije kuće, imao pizzeriju... I sve je krenulo naopako kad mi je prva supruga stradala. Nakon tog sam pao u depresiju, dugo godina sam lutao tražeći način da se izvučem. Na kraju sam bankrotirao, otišao u Švedsku kod mame i brata, te ondje upoznao sadašnju suprugu, s kojom sam 17 godina, i doselio se u Sveti Filip i Jakov", otkrio je.
Danas, ovaj 60-godišnjak živi potpuno drugačijim životom, daleko od glamura i velikih svota novca koje su ga nekada okruživale. Pronašao je mir i sreću u skromnosti, okružen obitelji i prijateljima. "Živimo skromno, ali živimo ugodno. Novac me nikada nije zanimao, nije to za mene. Imam prijatelje, svoje društvo, švedsku mirovinu i nemam potrebe ništa mijenjati. Naravno da sam svjestan svojih pogrešaka, posebno u igračkoj karijeri, ali više ih ne mogu promijeniti", zaključio je Barnjak, koji je karijeru počeo u Igmanu iz Konjica, a igrao je još za Sarajevo, Hajduk, Castellon, Famalicao, Apollon te Paniliakos.
Samo je jedan Alen Bokšić