Bio je početak 2024. godine, telefon u Ateni je zazvonio, a uslijedio je pitanje, odnosno molba: "Zeko, ideš li s nama na izbore? Budi naš frontmen s kojim ćemo u Dinamo napokon vratiti demokraciju." Velimir Zajec nije dvojio ni sekunde, osjetio je značaj trenutka, znao je da je baš on taj koji listi "Dinamovo proljeće" može donijeti pobjedu u borbi protiv Mirka Barišića. I zato je njegov odgovor bio: "Da, idemo nekaj dobrog napraviti za naš Dinamo."
S današnje pozicije možda i nedovoljno shvaćamo koliko je ta Zajecova odluka bila odvažna. Jer, Dinamovi proljećari u startu su imali šanse za pobjedu jednako kao i glineni golubovi protiv Cernogoraza i Glasnovića. Ali baš je Zeko bio taj s kojim šanse barem postoje. Jer, koliko god je lista "Dinamovo proljeće" bila puna velikih, vrijednih i uspješnih dinamovaca, od kojih neki danas zasluženo sjede i u Izvršnom odboru i Skupštini, pravi legitimitet i prepoznatljivost kod navijača donijela im je tek klupska ikona Velimir Zajec, koji se u pamćenje grada i kluba odavno prije usjekao kao legenda i mit.
I nije pritom Zajec ni sekunde kalkulirao o tome da može ispasti "luzer", da je realnost poraz od struje koja je zahvaljujući tadašnjem Statutu imala ogromnu prednost uoči izbora. No svi znamo kako je ta borba između Zajecovih proljećara i Barišića završila, sjećamo se slika razdraganih navijača podno zapadne tribine, koji su tog 10. ožujka 2024. drugi put iz Zajecovih usta, praktično na istom mjestu kao i na Valentinovo 2000., čuli: "Imamo Dinamo!" Bio je to tek prvi, ali i najveći korak u demokratizaciji Dinama, a završio je ove subote, kada je baš Zajec, kao aktualni klupski predsjednik, raspisao prve potpuno demokratske izbore u povijesti kluba.
A tim činom Zajec je, bez pretjerivanja, postao najznačajnija ličnost u povijesti zagrebačkog velikana! Jer, nitko drugi nije povijest Dinama ispisivao na toliko različitih klupskih funkcija. Od kultne 1982., kada je s kapetanskom vrpcom predvodio čudesnu generaciju s Cicom, Mlinkom, Štefom, Cerinom i ostalima, pa sve do ove teške, a na kraju uspješne borbe za demokratizaciju donedavno otuđenog kluba.
Velimir Zajec kao sportski direktor s kraja 80-ih i početka 90-ih u Dinamo je doveo Davora Šukera, Željka Petrovića, Gregu Židana, poslije i Edina Mujčina, kao sportski direktor afirmirao je mlade trenere Josipa Kužea i Zlatka Kranjčara, a kao trener je pak ostvario dvije čudesne pobjede u Ligi prvaka, protiv Porta u Zagrebu (3:1) i Ajaxa u Amsterdamu (1:0). Vratio je ime Dinamo na Valentinovo 2000., a da bi mlađi shvatili kakva je igračina bio, treba samo navesti da ga je kao igrača Dinama 80-ih želio dovesti Brian Clough, legendarni trener Nottingham Foresta, tadašnjeg prvaka Europe.
No vratimo se ipak na ovu posljednju Zajecovu epizodu u Dinamu, u kojoj je bio frontmen borbe za demokratizaciju. Nakon pobjede na izborima u ožujku 2024. napravio je i neke pogreške, previše je vjerovao Marku Mariću, odnosno možda se on premalo petljao u sportsku politiku. Ali suditi Zekin doprinos Dinamu kroz jedan izgubljeni naslov prvaka bilo bi krajnje nepravedno. Jer, Zeko je Dinamu dao puno lijepih trenutaka, odnosno 57 godina života, otkad je kao 12-godišnjak prošao Dinamovu selekciju. U tih 57 godina bilo je i nekih ružnijih trenutaka, a Zajeca su dvaput iz kluba gurali niz štenge. No čak ni u takvim trenucima Zeko se svog Dinama nije želio odreći, već mu se u proljeće 2024. vratio i donio jednu od najvažnijih pobjeda u povijesti. A od 13. rujna će, bez imalo zavisti, svoje mjesto prepustiti idealnom nasljedniku, još jednoj klupskoj ikoni – Zvonimiru Bobanu.
Ma naravno "a onda je svizac zamotao čokoladu"... Čovjek toliko voli Dinamo i RH da sve što posjeduje, posjeduje u Grčkoj, kojoj valjda i plaća porez, a onda došao u Dinamo kao "spasitelj" na plaću od 50 tisuća eura... hmmm Budući da je nesposoban i da je Dinamo počeo tonuti, a on od dinama već zgrnuo gotovo milju eura, idemo prepustiti Bobanu, pa ako se utopi, utopi, a Zajec ispada velik, jer je tobože oličenje demokracije. Naivno, krajnje naivno...