Gostujući na HTV-u, stručnjak za strateško upravljanje u sportu Zrinko Čustonja iznio je niz upozorenja o planovima obnove stadiona u Maksimiru i Poljudu. U trenutku kada je Vlada oba projekta proglasila sportskim građevinama od nacionalnog interesa i otvorila vrata sufinanciranju, Čustonja je doveo u pitanje njihovu svrhu i isplativost, naglasivši kako se ne smiju temeljiti na političkim odlukama, već na dugoročnoj viziji.
Ključna kritika usmjerena je na planirani kapacitet. Dok se u javnosti licitira s brojkama od oko 35.000 mjesta, Čustonja upozorava na činjenicu da FIFA sve stadione s kapacitetom ispod 40.000 gledatelja klasificira kao "drugorazredne". Time Zagreb i Split riskiraju da ulože golem novac u objekte koji neće zadovoljavati najviše standarde za velika natjecanja, praktički "pucajući sami sebi u nogu" prije početka gradnje.
Saga o Maksimiru tako se nastavlja. Nakon što su riješeni imovinsko-pravni odnosi i dogovoren model financiranja po kojem Grad Zagreb i država dijele troškove, priprema se međunarodni arhitektonski natječaj. Ipak, prije rušenja postojećeg zdanja čeka se završetak obnove stadiona u Kranjčevićevoj, koji će Dinamu služiti kao privremeni dom, a cijeli bi projekt mogao potrajati do 2030. godine.
U Splitu se pak vodi drugačija bitka. Poljud je zaštićeno kulturno dobro i predmet polemike treba li ga temeljito obnoviti ili rušiti i graditi novi objekt. Vlada je već dodijelila sredstva za izradu projektne dokumentacije, no konačna odluka još nije donesena, a stručnjaci su podijeljeni.
U konačnici, upozorenja stručnjaka svode se na pitanje je li gradnja stadiona postala dokazivanje političke moći ili promišljen nacionalni projekt. Bez jasne strategije, postoji opasnost da kameni trag koji ova generacija ostavi iza sebe bude spomenik propuštenim prilikama, a ne ponosa.
Stručnjaci koji vode Grad, koji svi zajedno nemaju jednog dana radnog staža, niti su u životu bili na utakmici - naravno da bolje znaju od svih drugih šta treba sportu...